UVEO NAS U JEVROPU, ALI UVEK PRIPADAO NAMA: Knjiga o Paji Jovanoviću pojavila se u "Plavom kolu" Srpske književne zadruge

Miljana Kralj

10. 06. 2025. u 20:10

U POSLEDNjIH nekoliko decenija u velikoj meri je obnovljeno interesovanje za Paju Jovanovića (1859- 1957), jednog od najpoznatijih umetnika u povesnici srpske umetnosti druge polovine 19. i prve polovine 20. veka i nesumnjivo najprepoznatljivijeg domaćeg slikara u evropskim okvirima, koji ne prestaje da intrigira, smatra profesor Igor Borozan sa beogradskog Filozofskog fakulteta. Ovaj dopisni član SANU je, uz Dragana Lakićevića, jedan od urednika "Knjige o Paji", koja se pojavila u "Plavom kolu" Srpske književne zadruge.

УВЕО НАС У ЈЕВРОПУ, АЛИ УВЕК ПРИПАДАО НАМА: Књига о Паји Јовановићу појавила се у Плавом колу Српске књижевне задруге

Foto Knjiga o Paji SKZ

U ovoj čuvenoj ediciji, našim najznačajnim likovnim umetnicima prethodno su bile posvećena dela o Nadeždi Petrović, Savi Šumanoviću, Petru Lubardi i Sretenu Stojanoviću. Reč je o knjigama koja pružaju uvid u recepciju njihovih opusa, od doba kada su ušli u stvaralaštvo, pa do današnjih dana, a takvo je i ovo najnovije izdanje.

- Vrtoglavi rast cena pojedinih Jovanovićevih slika ostvaren prodajom kod uglednih aukcijskih kuća (Doroteum, Sotebi...), pogotovo onih orijentalističke tematike, podigli su status umetnika u velikim evropskim metropolama - piše, između ostalog, profesor Borozan u predgovoru "Knjige o Paji". - Jovanović je u poslednjoj deceniji prepoznat kao prvorazredni nacionalni umetnik, te kada je reč o njegovim delima, kulturna strategija državnog vrha je zasnovana na ideji otkupa njegovih slika iz privatnog vlasništva u zemlji i inostranstvu, bez obzira na njihovu tematiku, i pohranjivanju u domaće muzeje, čime se iznova podiže interesovanje za Jovanovićevo delo u naučnim, stručnim i širim krugovima javnosti.

Foto Knjiga o Paji SKZ

Seoba Srba, Muzej srpske pravoslavne crkve

A da je Jovanović, rođen u Vršcu u vreme Austrougarskog carstva, već na početku svoje karijere krajem 19. veka, već bio najbolji ambasador srpske kulture, mada malo poznat u zemlji svojih predaka, uverljivo svedoči tekst koji otvara ovu hrestomatiju, a koji je Mita Živković napisao davne 1891. godine:

- Ta obrazovana Jevropa, doskora je više znala o divljačkim narodima, što žive po nepristupačnim predelima srednje Afrike, po peskovitim pustarama daleke Azije, po neprohodnim šumama Severne i Južne Amerike, nego što je znala o manjim narodima u svojoj Jevropi... U red onih ljudi koji su u izvesnom pogledu dali; mnogo važnog objašnjenja o nama Srbima najobrazovanijim i najmoćnijim Jevropljanima, bez ikakve sumnje mora se računati Srbin, umetnik Paja Jovanović. To je mlad čovek, tek u svojoj trideset prvoj godini i već je doživeo da o njemu i njegovom radu mnoge novine jevropskog glasa skoro isto toliko govore, koliko i o najvažnijim političkim događajima u celom Srpstvu....

Laza se žurio kući

JOVANOVIĆ je pripovedao da mu je pre nekoliko dana bio i Laza Kostić u poseti, i da želi tog pesnika našeg da slika. Zasad ga je dao samo u nekoliko položaja fotografisati, da vidi, koji mu se položaj čini najpodesnijim. Sliku će izraditi docnije kada se opet nađe sa njim, jer ovom prilikom nije mogao - Laza se žurio kući - zapisao je Milan Savić 1903. godine. 

Originalne slike Pajine, kako svedoči Živković, bile su tada "rasturene su po celom svetu" i nalazile se na takvim mestima, koja su bila retko kojem Srbinu pristupačna. Zato je bio tvrdo ubeđen, da će obrazovaniju srpsku publiku zadovoljiti i njegov opis tih slika, čije originale nisu mogli da pogledaju.

Foto Knjiga o Paji SKZ

Autoportret, Galerija Matice srpske

- Umetnik mi je stavio na raspoloženje verne fotografije svojih velikih slika, neke koje nisu fotografisane, opisao mi je sam, a fotografije ima umetnikov brat, ovdašnji fotograf Milan Jovanović - objasnio je Živković, upuštajući se u opise Jovanovićevih dela.

Povodom Prve jugoslovenske umetničke izložbe, tekst o slikaru tada velikih nacionalnih tema, 1904. godine, napisala je i sama Nadežda Petrović, koja primećuje:

- Kruna srpske umetnosti na ovoj izložbi, sa svojim monumentalnim delom je Paja Jovanović. "Krunisanje Dušanovo" i po kompoziciji, crtežu, i tehnici, zauzima prvo mesto na jugoslovenskoj izložbi. Paja Jovanović je umetnik i po svom osećanju, ne samo po talentu. Kao što slepi guslari opevaše gospodstvo naših kraljeva i careva, i junaštvo naših junaka i vojvoda, tako Paja Jovanović svojom pesničkom dušom pravog umetnika, nadahnut narodnom poezijom, dade nam u slici to narodno blago, našu narodnu poeziju.

Titov portret i legat

PRED početak Drugog svetskog rata, iz svog luksuznog ateljea u Beču, Jovanović se preselio u Beograd, gde je poživeo ratne i prve poratne godine, piše Nikola Kusovac:

 

- Mada u poodmaklom dobu, ipak kičicu i paletu nije ispuštao iz ruke. Tako je skoro kao devedesetogodišnjak uspeo da naslika više portreta maršala Tita, koji i pored izvesnih razumljivih nedostataka zadivljuju svežinom i brzinom slikarskog postupka - dodaje Kusovac podsećajući da je već oslabljenog vida i sluha, i dosta usamljen, slikar umro u Beču 30. novembra 1957. godine, a da je urna sa njegovim pepelom sedamdesetih preneta u Beograd, zajedno sa legatom koji je ostavio Muzeju grada. 

Među autorima koji su se bavili različitim aspektima slikarstva Paje Jovanovića, u različitim epohama, u ovoj knjizi zastupljeni su i Bogdan Popović, Milan Savić, Veljko Petrović, Svetislav Mandić, Nikola Kusovac, Đorđe Kadijević, Sreto Bošnjak, Vanja Kraut, Dejan Đorić, Petar Petrović, Slavica Stamenković, Miodrag Rogić, Miroslav Timotijević. A u njoj su čak dva teksta akademika Dejana Medakovića.

Foto Knjiga o Paji SKZ

Akt pred ogledalom, privatna kolekcija

- Moj život je šaljiva igra - to su reči kojima je sam slikar Paja Jovanović počeo jedno od svojih čestih autobiografskih kazivanja - podsetio je Medaković u članku iz 1957. godine, u kojoj je umetnik napustio ovaj svet. - Sa lepim osećanjem za materiju, on je kitio svoje slike i prosipao po njima svoja izvanredna, iako jednostrana slikarska znanja. Sem toga, ne treba zaboraviti da je on naš prvi slikar koji je u ono doba imao priznato međunarodno veliko ime. I pored toga što je veći deo života usamljeno proveo na strani, iako nije stvorio ni svoju školu, ni svoje učenike, ipak je on svojim dugim i plodnim stvaranjem uvek pripadao nama. On je dostigao meru koja ga opravdano čini našim znamenitim slikarom. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MI SMO USPAVANI DIV, DRUGO MESTO NA TABELI NIJE OPCIJA! Prvo obraćanje novog trenera Partizana od kad je stigao u klub