JOŠ TRAGAM ZA NOVIM IZRAZIMA: Aleksandar Popović Ruski, o krstu kao inspiraciji, i drugim pričama, koje je predstavio u Kući Đure Jakšića

Miljana Kralj

23. 02. 2026. u 17:51

KRST je jedan - časni krst, a potom su počeli da ga nazivaju grčkim, ruskim, gruzijskim, srpskim, keltskim... Tako su ljudi od jednog istog časnog krsta na kome je razapet Isus, napravili njih sto.

ЈОШ ТРАГАМ ЗА НОВИМ ИЗРАЗИМА: Александар Поповић Руски, о крсту као инспирацији, и другим причама, које је представио у Кући Ђуре Јакшића

Foto Z.Jovanović

Svako ima neki svoj krst i svoje tumačenje. A za mene, kada je u pitanju vera, postoji samo ta izvorna priča o krstu, kaže za "Novosti" Aleksadar Popović Ruski, umetnik čija se dela upravo nalaze na postavci u Kući Đure Jakšića.

Najveći, centralni deo ove izložbe čine upravo krstovi, koje je umetnik izložio uz svoje "druge priče" - crteže, skulpture i slike.

- Namerno se, upravo iz tog svog dubokog ubeđenja da je časni krst jedan, nisam bavio onom verskom dimenzijom njegovog značenja, već samo estetskim vrednostima - objašnjava Popović. - Pre svega likovnim. Krenuo sam od toga da krst ima jednu vertikalu i jednu horizontalu. Vertikala označava relaciju čoveka sa Bogom, a horizontala međusobnu povezanost ljudi. Dodatni motiv da se bavim krstom leži možda i u nostalgiji, u činjenici da sam iz Peći, gde sam učio Umetničku školu, pa smo mnoge časove kao đaci proveli u Patrijaršiji, crtajući tu pune četiri godine.

Foto Z.Jovanović

 

Na ovoj postavci ne postoje dva ista krsta, svaki sa sobom nosi jedinstvenu likovnu priču, o čemu njihov autor kaže:

- Svi krstovi su unikatni, gipsani, koje sam uradio tako da liče na bakar, ili bronzu, preko koje se stvorila patina. Krst kao zadata tema od čijih osnova ne može da se odstupa je ipak - neiscrpna i vrlo inspirativna. Moguće je uraditi ga na milion načina, dati mu formu i pokret, koji nema ni jedan drugi, a opet da u osnovi predstavlja isto.

Popovićeva izložba je među retkima kojima dominira ovaj motiv, a kako kaže radio ih je tako da ljudima bude ugodno, da mogu da ih vide i drže u ličnom prostoru:

- Da ih ne asocira na, daleko bilo... Podelio sam ih u nekoliko grupa, prema ornamentima i frizovima koji su na njima. Slični su, ali nikada isti. U jednoj su grupi, recimo, oni koji podsećaju na neke stare zidine, bedeme, u drugoj su oni sa srpskim, odnosno ruskim motivima.

Foto Z.Jovanović

 

Iako je veliki poklonik upravo ruske umetnosti, njegov pseudonim Ruski nema veze sa tim afinitetima:

- U detinjstvu sam bio potpuno plav, skoro beo, pa su me tako prozvali roditelji i rođaci, i tako je ostalo i poklopilo se sa kasnijim interesovanjima. Obožavam Rusiju i njihovu veliku kulturu.

Prijateljstvo iz rodnog kraja

Foto Z.Jovanović

 
 

POPOVIĆEVU postavku u Kući Đure Jakšića, otvorio je vajar, član Ruske akademije umetnosti Dragan Radenović. I ova veza potiče iz rodnog kraja...

- Radenović je rođen u Sarajevu, ali za sebe kaže da je Pećanac, jer je tu odrastao, tako da se dugo poznajemo - objašnjava umetnik na čijoj postavci je upravo u olovci urađen Radenovićev portret. - Pored toga što je otvorio izložbu, bio je tu za mene i sa profesionalnim sugestijama vezanim za to šta treba da se nađe na postavci, a šta ne.

Nekadašnji učenik čuvene Umetničke škole u Peći veći deo života proveo je baveći se vizuelnim dizajnom, osmišljavanjem logotipa, grbova, zaštitnih znakova, firmopisanjem, a onda je pre 15 godina, sticajem životnih okolnosti, uplovio u polje čiste likovnosti.

- Našao sam se na jednoj prekretnici, kada mi je bilo izuzetno teško - priseća se sagovornik. - Povukao sam se potpuno, a onda mi je bratanac doneo jednu balu od 50 metara impregniranog slikarskog platna, nekoliko stotina metara lajsni za blind ramove i jedan džak boje. Rekao mi je: "Evo ti striko, radi. A kad nestane, zovi". To me veoma obradovalo, pa sam počeo intenzivno da slikam, crtam, vajam. Tako sam došao do ove svojevrsne retrospektive gde sam prikazao šta sam uradio u četiri različite discipline.

Foto Z.Jovanović

 

Jedan deo izložbe čine portreti inspirisani Amadeom Modiljanijem. Tako ih i zove "prema Modiljaniju". Na njima su žene sa dugim vratovima, u neobičnim pozama. Na većim formatima, u ulju, ima naravno i ruskih motiva. A kako kaže, nastavlja i dalje da traga...

- Poput plime i oseke, svaki božji dan nam nešto odnese i donese - tvrdi sagovornik. - Svakoga dana nešto nastane, i nešto nestane. Naša uloga, pojedinačna, u svemu tome je minorna. Meni je svaki dan kratak. Mnogo radim, imam puno prijatelja, unučad, i srećan sam čovek.

Negovanje kulture pamćenja

RAD ovog autora biće deo postavke "Pećka škola - mesto razvoja, veština i znanja", u Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka, koja će biti otvorena utorak, u 13 časova. Ovaj projekat, koji neguje kulturu pamćenja, posvećen je jednoj od najznačajnijih prosvetnih i umetničkih institucija u Peći i Metohiji. Pred publikom će se, između ostalih, naći radovi Vladimira Vlada Radovića, Milana Besarabića, Svetozara Svete Kamenovića, Božidara Bože Prodanovića, Radoslava Muse Miketića, Veroljuba Veljka Radovića, Save Rakočevića, Trajka Stojanovića Kosovaca, Blagice Radović Ratković, Ilije Šoškića, Mirka Radulovića, Dragomira Jašovića Jaše, Srećka Hadži Vujanca, Đorđa Obradovića, Pavla Popovića, Dobrila Doce Nikolića, Slavka Šćepanovića i mnogih drugih. 

A na pitanje koliko umetnost doprinosi njegovoj sreći, odgovara:

- Zahvaljujući njoj opstajem. Iako sam u poznom životnom dobu, neprekidno radim i to mi pričinjava veliko zadovoljstvo. To mi je blagoslov.

Jednu stvar, duboko u sebi drži kao tugu i nepravdu. Svoju rodnu Metohiju. I Kosovo.

- Nemam snage da odlazim u Peć. Sada da nam kažu vratite se, niko ne bi vraćao decu, a starci bi tamo izumrli. Ipak, iskreno smatram da ne može ostati ovako. Svevremene tapije su na strani Srba. Ko može da izbriše Gračanicu, Dečane, Pećku patrijaršiju... - zaključuje Popović. 

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PLAČ KOJI ČUJEŠ NIJE TUGA Ovo je pesma koju je Radovan Karadžić iz zatvora napisao svojoj supruzi LJiljani: LJubljena moja, sve je isto