NEZNANJE JE STRAŠNO LJUDSKO ORUŽJE: Intervju - Enes Halilović, pisac
SUDBINA. Desi se tako da sa neba udari suša, ne da bi ljudi gladni ostali, no da bi istinu znali. I da bi neko, u nekoj kući, isključio nadu i legao da spava.

Foto: Printscreen/Jutjub/ Laguna
Kako izgleda kad se "isključi nada", i ovom svojom mišlju, sabrao je među korice novog romana "Bekos" Enes Halilović, jedan od naših najznačajnijih savremenih pesnika i pisaca. Posle šestogodišnjeg "češljanja" novinskih tekstova, sudskih spisa, policijske dokumentacije, razgovora - nastalo je, kako kaže, svedočanstvo o vremenu u kojem živimo, ali i onome na šta je čovek sve spreman. A spreman je da iz koristi ubije, čuva pokojnika u zamrzivaču, pokrade mrtvaca, napravi pseću vilicu (i naplati "ujed" od države), kidnapuje dete, prevozi heroin u kolima hitne pomoći... Ipak, pisac kaže da je "Bekos", pre svega, roman o deci.
- Ovo je knjiga o deci koja nisu imala pažnje, podizanoj bez roditelja ili onoj koju su odgajale tetke. Želim da čitalac sve moje likove posmatra kao decu i kroz naš odnos prema njima: koliko smo im dužni, šta od nas očekuju i da li smo sa njima onda kad smo im najpotrebniji. Detinjstvo je važan prostor i svaki život možemo posmatrati kroz prizmu detinjstva.
o Pripovedanje počinje prilično lagano i humorno, sa scenama na nivou vica o "pomamljenoj" ženi i bračnom neverstvu. Sledi nagli zaokret i ono što bi se moglo nazvati "izložbom narodnog nemorala"?
- To je zapravo priča o celom Balkanu, od Triglava do Crnog mora, odakle kreću velike migracije i mnoge nesređene stvari. Treba nam mnogo reda i zakona da se vratimo disciplini i poštenju. Literatura jeste tu da svedoči o svemu što se dešava i što pisci vide. Nije moje da pravim crno-bele likove, moje je da pokažem moj doživljaj sveta i vremena u kojem živim. Zato je roman svedočanstvo ne samo ovog kraja, Pešterske visoravni, nego celog Balkana i njegovog značaja kroz istoriju. To je i priča o migracijama, raseljavanju i vekovnom odlivanju stanovništva.

foto promo
o Vašim istinitim i mogućim pričama potvrđuje se teza da je dete otac čoveka?
- Ne samo da je detinjstvo ostavilo traga u svakom odraslom čoveku, već bih rekao da niko nikada i nije izašao iz te opne. Mi samo fizički rastemo, ali ostajemo deca. Želeo sam da literarno progovorim kroz stav da je taj period koren svega potonjeg. Dakle, moj roman jeste o deci koja mi jesmo, kao i o deci koja od nas nešto očekuju.
o Za vašeg junaka Amela, odnosno Amelu ("Virdžinu"), važi misao da "kad te roditelj uništi, ni države ni vojske ne mogu te izbaviti"?
- Iz odnosa prema detetu vidi se cela istorija. Ključno pitanje je čemu ćemo naučiti potomstvo: da budu slobodni ili neslobodni ljudi. I moj junak Amel traga za sobom jer je porodica zagubila njegov istinski put, identitet i njegovu prirodnost. Milijarde ljudi postoje na svetu i mnogi žive u lažima koje je društvo oblikovalo ili ih je oblikovala porodica. Ili su, pak, oni sami učestvovali u njihovom zidanju. Ključno je, kako kaže Ezra Paund, biti upućen na svoju glavu. Jer kada čovek "bude upućen na svoju glavu" saznaće istinu i o sebi i o drugima.
O Samo su četiri lika u vašem romanu pozitivna, moralno čista. Jedan od njih je Derdemez?
- To je stvarni lik, učitelj. Zaista je postojao, ubijen je septembra 2011. godine zbog 1.600 evra i 20 hiljada dinara. Beležio je narodne umotvorine svoga kraja, o njemu je odbranjena jedna doktorska disertacija i snimljena dva dokumentarna filma. Inače, kuća mu je bila na samoj granici Srbije i Crne Gore. Ubistvo je ostalo nerazjašnjeno, kao i ubistvo Milice Kočović koja se, takođe, pominje u romanu, istina, ne pod svojim imenom. Reč je o starici od 82 godine, koja je čuvala stoku, a ubijena je metkom u potiljak.
Iskonska reč
- REČ "bekos" prvo su izgovarila deca u Egiptu. Herodot je verovao da je najstarija, iskonska reč - ona koju izgovara čovek koji nije učen jeziku. Bio je to deo "eksperimenta" kako bi se otkrilo koji je narod najstariji. Reč je, inače, frigijska, a Frigijci su poreklom sa Balkana. Odatle su otišli u Malu Aziju - objašnjava naš sagovornik.
o Da li dobri ljudi u nemoralnom vremenu uopšte imaju šansu?
- Ne mogu da delim književne junake na dobre i loše, pa ni same ljude. Nisam vičan da svakog čoveka po tome prepoznam. Svet je dosta složen mehanizam i ne možemo ga pojednostavljeno gledati. Čovek je kao klatno: nekad se pokazuje u jednom, nekad u drugom izdanju. Kako će dobri ljudi opstati na svetu? Teško, ali verujem da hoće...
o I vaši negativci, poput Lemeza (plaćenog ubice i porno glumca) poseduju svoju meku i nežnu stranu?
- Imao sam prilike, istražujući građu za ovaj roman, da razgovaram sa mnogim ljudima sa one strane zakona. I o njima postoje neke iznenađujuće činjenice, pitanje je samo šta ih je gurnulo da krenu određenim putem. Opet kažem, moja umetnost ne tumači svet nego pokazuje moj doživljaj sveta. I taj Lemez je dete, željno pažnje kao i svako drugo.
o Oslikavate i mentalitetske odlike i običaje, sujeverje zbog kojeg se mnoge loše stvari dešavaju na Balkanu...
- Neznanje je strašno ljudsko oružje, a zabluda s njim ujedinjena - još je strašnija. Sujeverje ima neku svoju ulogu, ipak, može biti kobno. Ključno pitanje je da li je moja priča zanimljiva ili ne, a koje ću sve "ukrase" u nju da stavim bio je moj izbor. Svedočim vreme u kome živim, pišem o mnogim stvarima koje su mi poznate i dovodim ih u vezu. Romanu nisam posvećivao samo rad i pažnju, nego i ljubav. Pisao sam s ljubavlju da bi knjiga ustreptala među ljudima i uznemirila svakog čoveka.
o Da li taj "uznemiren čovek" ima gde da pobegne kao što je to učinio jedan od vaših junaka?
- Niko ne može pobeći od svoje sudbine. Kao što je Kavafi rekao: "Onaj grad u kome smo odrasli, uvek će nas pratiti". Ni moji junaci ne mogu pobeći od sebe i svoje odgovornosti. Čovek je na svakom mestu ono što jeste: ni tuđina, ni daljina, ni vreme ne mogu ga izvući iz onoga što mu sudbinski pripada. To je znao Sofokle, a o tome i ja nešto pokušavam da napišem.
o Čitalac je zatečen preciznošću i oštrinom vašeg pogleda iznutra. Sve izgleda autentično, u punom koloru, kao na filmskom platnu?
- Bekstvo iz zatvora "Krstovi" u Sankt Peterburgu opisano je potpuno istinito - sva imena, likovi, broj sobe, ograda, terasa. Građu sam pronašao u spisima na osnovu kojih je napravljen i jedan dokumentarac. Inače, likovi imaju nadimke jer je u kriminalnom miljeu to normalno i oni su sasvim prirodni. U mojoj prozi postoje čestice koje su umetnute u tekst. Stihovi, dokumenti, poneki novinski članak, svedočenje, nešto što sam saznao razgovarajući sa ljudima. Kroz literaturu i moj pravac kvantunizam analizaram odnos čestice (odnosno fragmenta) i celine. Tako i ovaj roman ima pesničke i dokumentarne fragmente, mada je u dobrom delu zasnovan na faktografiji. Ali, u osnovi svake proze treba da bude poezija. Ključno pitanje je da li sam ja i u ovoj prozi pesnik?
Antičko nasleđe
o Sudbine vaših likova imaju mnogo dodirnih tačaka sa antičkom tragedijom, pa i i teomahijskom krivicom predaka - nasleđeni greh iskajavaju nove generacije?
- U moj literaturi postoji to antičko nasleđe, odnosno novo tumačenje nekih mitova. Bilo je toga i u "Ljudima bez grobova" i u "Ako dugo gledaš u ponor". I u ovom romanu ima tragova stare rimske i grčke književnosti. To su neka moja nova tumačenja prošlosti, odnosno antičke kulture i literature, preko Vergilija, Homera, Sofokla, a zasnivaju se na stavu da je Eneja glavni lik Rima, a Autolik (Odisejev i Jasonov deda) glavni junak stare grčke književnosti.
Preporučujemo

O LICU I NALIČJU: Doktorski umetnički projekat Dajane Petrović Čeković u Galeriji SULUV
09. 08. 2025. u 18:16

RASPOREĐENO 110.000 VOJNIKA, RUSI KREĆU U ZAVRŠNI UDAR NA POKROVSK: "Sa time bi mogli zauzeti srednje veliku evropsku državu"
RUSIJA ne pokazuje znakove povlačenja u ratu protiv Ukrajine. Naprotiv, Moskva je pojačala dalekometne udare na ukrajinske gradove i napade duž cele linije fronta. Vojni stručnjaci ističu da je ruska strana usvojila nove taktike, oslanjajući se na masovnu upotrebu dronova i malih diverzantskih jedinica, piše The New York Times.
10. 08. 2025. u 20:18

EVO KO JE TROSTRUKI UBICA IZ GNjILANA: Bio u društvu sa Kurtijem, Osmanijevom i Haradinajem
TRI osobe su ubijene, a nekoliko je ranjeno u pucnjavi koja se dogodila danas u Gnjilanu, dok je osumnjičeni napadač u bekstvu, prenela je Koha. Bolnica u Gnjilanu saopštila je da je na licu mesta konstatovana jedna smrt, a da su dve osobe prebačene u Urgentni centar bez znakova života.
10. 08. 2025. u 18:11

"Lekari su Saši Popoviću dali morfijum i tako je umro - nije osetio ništa, zaspao je! Sada me doziva po kući"
"ČESTO ga sanjam, nije bilo tog sna gde je on izgledao kao u ovo poslednje vreme kada je bio bolestan, uvek ga sanjam iz vremena kada smo nas dvoje počeli da se zabavljamo i kad smo se venčali. Tada je imao onu kosicu malo dužu i okrugle malo veće naočare i sanjam ga kako je raspoložen, nasmejan, vedar i trči-juri na sve strane."
09. 08. 2025. u 12:05
Komentari (0)