I MI SMO UMRLI SA VAMA, DECO MOJA: Pomen Milanu i Kristini Panić i Daliboru Todoroviću u Duboni

Милена Марковић

14. 06. 2023. u 07:10

MIRISE njihovih duša pronosio je miris tamjana iz Crkve Svetog Nikolaja, u centru sela. U tihoj molitvi malenog hrama, ispričana je njihova neispričana priča. U plamenu sveća, plamteli su njihovi nedosanjani mladalački snovi i planovi.

И МИ СМО УМРЛИ СА ВАМА, ДЕЦО МОЈА: Помен Милану и Кристини Панић и Далибору Тодоровићу у Дубони

Pomen, rođaci donose cveće i sveće za ubijene u masovnom zločinu, Foto N. Skenderija

Ispod sjajnih oreola svetaca, nadrealna slika: crnina se slila ispod ikona na četrdesetodnevnom pomenu Daliboru Todoroviću, Milanu i Kristini Panić. Svi ubijeni u jednom trenu. U jednoj noći. Onoj noći koju su obeležili jauci roditelja i rodbine.

Todorovići su izgubili jedinog sina. Panići oboje dece. Kuće im zatvorene. Bila je to i tragedija Dubone, mladenovačkog sela dobrih domaćina. Bila je to tragedija i Srbije.

Pomen je, juče, najpre obavljen u crkvi. Zajednički pomen za troje mladih ljudi. Za njihovu mladost, presečenu rafalima komšije, gotovo vršnjaka, Uroša Blažića. Ko zna koliko puta su zvona sa hrama udarala na žalost. I ko zna koliko će vremena proteći da zvone na radost. U porodicama ubijenih zvoniće dok njihovi najdraži dišu. Do poslednjeg udisaja.

- Strašno, deco moja, mnogo je strašno - kaže sveštenik Miroslav dok, posle pomena u crkvi, prilazimo mestu zločina.

I ovde, ispred škole, gde je ubijeno troje mladih, traje molitva. Za umorene duše i spas sela u kome je zaustavljen život. Traje tiha molitva na ulazu u školu. Monasi i monahinje manastira Rainovac mole se. Neka deca i njihovi učitelji otvorili vrata škole. Čini nam se kao da žele da se njihovi nekadašnji đaci i njihov smeh, vrate. Između tih, otvorenih školskih vrata, okupljena crnina. Uz klupe pod lipom, gde su stradali nekadašnji đaci ove škole, cveće i sveće. Na školskom zidu, prema ulici, tri lika u muralu. Milana i Dalibora svi prepoznaju.

Kristina, između njih, još treba da dobije autentični izgled. Arhitekta Ognjen Kostić završio je najveći deo posla.

- Kao da su se iz života spustili na ovaj večni zid - kaže Milomir Prokić. - Ovaj mural nije samo sećanje. Mural je i opomena da se ovakvo zlo nikad nikome ne dogodi. Nema sata ni dana da ovde neko ne svrati i podseti na strašnu noć kad su pokošena naša lepa deca, kao prolećni cvetovi. Nikada ovde neće biti isto. Ta deca su bili naša nada. Ponos i ukras.

Naša dobra deca. Reči seku. Reči zvone. Reči savijaju i one koji ubijene nikad poznavali nisu.

- Da ste ih poznavali, žalili biste za njima, kao da su vam najrođeniji - kaže Prokić.

Tuga je pritisla Dubonu. Četrdeset dana prošlo, a, kao da je bilo juče.

- Svaka naša priča počinje i završava se sa tom tragedijom - govori Prokić.

- Sve počinje od te noći i završava se. Noć je pala na Dubonu, eto. I kad se jedni drugima javljamo, ne javljamo se glasom. Samo podignemo ruku. I, samo ćutimo. Sve je stalo. A mora nešto i da se radi.

Kad će tome doći vreme, ko zna. I stare lipe tihuju u crkvenoj porti. Roditelji ubijenih Panića, brata i sestre, Milana i Kristine, i njihovog druga Dalibora Todorovića nisu bili na pomenima u crkvi i mestu zločina. Nemerljivi bol poneli su, iz porodičnih kuća, na grobove dece. Sudarali su se jauci i, trajali...

I samo nebo se postaralo da oblaci ne priguše jauke.

- I mi smo umrli s vama, deco moja - odjekivalo je sa grobova ubijene dece. Cveće, sveće. I suze mladosti okupljene oko tri nezarasle rane Panića i Todorovića, tekle su, nepresušno.

Zašto smo toliko daleko

UBICA, ovde, pucao je u školu. Ubio i ranio sve koji su pred njom bili. Onaj, u "Ribnikaru", pucao je u školi. Naša deca su pola sata pre krvavog pira napustila nastavu. Da su se zadržali... Ne smem o tome ni da razmišljam. Zato se pitam: zašto je tragedija u "Ribnikaru" pretpostavljena našoj tragediji. Zašto smo mi toliko daleko od Beograda - dočekala nas je ovim rečima jedna od nastavnica u Duboni

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

DUGOROČNA VREMENSKA PROGNOZA DO KRAJA AVGUSTA: Tek nas čeka pakao i temperaturni rekordi - leto se ne predaje

NAJNOVIJA vremenska prognoza evopskih stručnjaka za avgust pokazuje prohladniji početak meseca u centralnim delovima Evrope, ali se već nagoveštava povratak suptropskog grebena i novog talasa vrelog vremena. Usled prisustva niskog pritiska na severu kontinenta, stvaraju se uslovi za novi toplotni talas koji će pogoditi veći deo Evrope, piše Severe Weather Europe.

04. 08. 2025. u 20:19

Komentari (0)

BOMBA U RUSIJI! Reprezentativac Srbije Aleksandar Mitrović blizu dogovora da potpiše za omiljeni klub Vladimira Putina