SRPSKA VOJSKA JE BILA SPREMNA DA KRENE U SUDBONOSNI NAPAD: D’Epere posle razgovra sa regentom i vojvodom Mišićem odlučio da krene u ofanzivu

SRPSKE trupe podeljene u dve armije bile raspoređene na nepristupačnoj planinskoj liniji fronta.

СРПСКА ВОЈСКА ЈЕ БИЛА СПРЕМНА ДА КРЕНЕ У СУДБОНОСНИ НАПАД: Д’Епере после разговра са регентом и војводом Мишићем одлучио да крене у офанзиву

ODLUČNOST Aleksandar Karađorđević i general Franše d’Epere, Foto Iz knjige "Luj Franše d’Epere MEMOARI..."

22. JUN -  Dolazi i novi glavnokomandujući srpskog glavnog štaba, vojvoda Živojn Mišić, ozbiljan i strog čovek, u ratu sa Turskom 1875. bio je u vojnoj školi i usled nedostatka kadra dobio je komandovanje jednim bataljonom 2. poziva. Ostavio je najbolji utisak na mene. Posle pregrupisanja snaga ostavio je u rezervi jednu konjičku brigadu i dva puka pešadije.

Predstavljaju mi plan odbrane i studiram plan ofanzive koji je utvrdio moj prethodnik  general Gijoma. On je zaključio da je odlučna akcija nemoguća i ograničio se da pokuša da poboljša situaciju lokalnom ofanzivom koju bi vodile francuske, engleske i grčke snage.

Ovaj plan, jedini koji je postojao u arhivi, i koji mi je predstavio moj načelnik štaba, uopšte nije odgovarao mojim namerama.

Istog dana dobio sam telegram iz Pariza s novim instrukcijama, kojima mi je naloženo da do daljeg uskladim svoje delovanje s planom generala Gijome. To je bio prvi od telegrama za koje sam rešio da na njih ne obraćam pažnju. Stizali su od dobronamernih ali neodgovornih ljudi, koji ništa nisu znali o prilikama na terenu.

28. jun - Ujutru se penjem na Hortakoj gde se nalazi škola za obuku, smeštena u prihvatljivim vojničkim barakama, da- leko od komaraca i malarije.

U 21,30 svojim vozom krećem u obilazak srpske vojske vodeći sa sobom vojvodu Mišića. Ozbiljan, vrlo Srbin, iako je izgleda oženjen Austrijankom. Preneo mi je kolika je želja Srba da pređu u ofanzivu.

29. jun   - Lepo vreme. Budim se u Banici dok istovaruju naša kola. u 7 sati se kreće za Voztaran gde se nalazi štab 1.srpske armije. Srpske trupe su podeljene u dve armije. To su zapravo korpusi, ali to ih podseća na vreme kad su bili sami na liniji fronta.

General Bojović mi predstavlja 3. konjičku brigadu pukovnika Čolak-Antića (6 eskadrona od tri voda: 525 sablji i 4 mitraljeza). Ta brigada je zapravo jedan slab puk, ali posle povlačenja kroz Albaniju vojska je organizovana tako da se može rasporediti maksimalan broj oficira. Mitraljeze nose konji i bez problema prate razvoj akcije u galopu. Pokazuju mi samare koji su fini i lagani mnogo bolji od apsurdnih samara koje ima francuska vojska, a koje artiljerija uporno odbija da promeni.

Zatim se penjemo teškim i vrlo uskim putem da bi stigli do Jelaka gde stižemo u 11,30.

Glavni štab srpske vojske se nalazi na 1700 m nadmorske visine u barakama od drveta, usred šume, ali na delu srpske zemlje ponovo osvojene 1917.godine.  Sunce osvetljava bugarske linije koje se pružaju ispod nas prema jugu. Vidi se do rezervnih položaja na Kozjaku kao i put koji spaja dva neprijateljska položaja.

Na vrhu nalazimo vojvodu Stepun Stepanovića, komandanta 2. armije koja se nalazi na ovom sektoru, i majora Klemensa komandanta dve francuske baterije teške artiljerije (jedna od 120 druga od 105 mm) koja ima vrlo široko polje dejstva. Klemensa sam upoznao pre šest godina u Maroku, kao artiljerijskog poručnika brdske artiljerije. Bio je ranjen metkom u usta za vreme borbi kod Dar el Kadija i ja sam ga odlikovao pošto je završen pohod sa plemenom Haha južno od Mogadora.

Uhvatila nas je slaba kiša na povratku u Jelak. Večera uz zvuke orkestra i muziku kraljevske garde u kojoj ima puno Čeha. Posle večere De Montegide i Marsel igraju bridž s regentom, on ih odlikuje ordenom Belog orla. Spavali smo u maloj baraci u Jelaku. Hladno je.

NEDELjA 30. JUN  Nema nikakve religiozne svečanosti. Telefonirao sam Šarpiju i naložio mu da od Italijana zatraži radnike, a oni ih imaju mnogo, da poprave prilazni put ka Jelaku, da uspostavi vezu golubovima pismonošama na relaciji Solun-Jelak, i da se za Srbe naprave lake lafete za mitraljeze.

Dugačak ozbiljan razgovor sa regentom i Mišićem. Odlučio sam se za osnovu daljih operacija pošto sam video teren sa visine Floka.

Umesto lokalne operacije to će biti odlučan napad, u kome će učestvovati sva srpska vojska pojačana dvema francuskim divizijama, i koji će probiti front. Kada sam najavio Srbima da ću odmeniti Moravsku i Timočku diviziju, njihove pešačke eskadrone i prilepski odred i da ću im pored sve ras- položive francuske teške artiljerije dati i dve francuske divizije, oni su se oduševili. Mišić me pita da li će dve francuske divizije biti pod njegovom komandom. Na moj pozitivan odgovor regent ustaje i bez reči mi steže ruku. Dogovor je sklopljen.

Vraćam se u Sorović da obiđem položaj 17. kolonijalne pešadijiske divizije i njenog komandanta generala Prunoa, koga poznajem i posebno cenim od Tijensina gde je bio pod mojom komandom, kada sam ja bio zadužen za transport sa- vezničkih trupa. Odličan oficir koji će opravdati moje poverenje. Oluja i kiša. Dolazak u Solun pošto smo išli duž obale jezera Ostrova (lep pogled na jezero obasjano mese- čevom svetlošću).

1. juli - Sa mojim štabom sam pripremao operaciju. Iz- lazak 2. grčkog korpusa na liniju fronta će mi dati trupe neophodne za izvođenje ove operacije.

2. juli - Nastavak rada. Poseta Generala Monbelija, ko- mandanta 35. italijanske pešadijske divizije, vrlo otmenog čoveka i dobrog oficira. Kunduriotis dolazi da me pose- ti. Grčka vlada protestuje zbog pregovora koje Antanta vodi sa Bugarskom. Englezi su nam poslali jednog bugarskog komu- nistu. Po naređenju Pariza ja ga prebacujem u Bugarsku pre- ko fronta na Strumi. Tuda inače, koristeći močvarno tlo, prolaze svi špijuni.

Komandant For, šef 2., obaveštajnog odeljenja, vrlo vatren oficir, predlaže da maskiran pređe u Bugarsku da bi radio na kontrarevoluciji. Pariz s pravom odbija taj predlog.

3. JULI - Nemam vremena za gubljenje. Počinju pripremni radovi za ofanzivu koja treba da počne dok je još lepo vreme.

Ruska divizija je prebačena u Makedoniju i dobro se drža- la za vreme Sarajeve ofanzive na Bitolj. Ali u januaru 1918, zbog njene neaktivnosti i čak izdaje (neki elementi su primi- li u posetu oficire iz nemačkog Vrhovnog štaba), Gijoma je morao da se odrekne njihove pomoći, a ljudstvo je podelio u tri kategorije. Artiljerija, koja je zadržala izvesnu discipli- nu, ostala je u aktivnoj službi sa svojim oficirima i u artiljerijskim depoima se bavila održavanjem municije. Od onog dela ljudstva koje je to želelo, formirana su tri bataljona radnika dobrovoljaca pod komandom ruskih ofi-cira.

Ostalima je dato na znanje da ako hoće da jedu moraju da rade. Formirali smo deset bataljona za prinudni rad pod komandom nekolicine oficira iz teritorijalne armije. Ti bataljoni za prinudni rad su davali bolje rezultate od bataljona dobrovoljaca zbog kvaliteta oficira. Zahvaljujući njima mogao sam na vreme da obavim sve pripreme i dovedem baterije od 150 mm na visine koje variraju od 1500 do 2300 metara (delovi teške artiljerije snabdeveni municijom za 4 dana) i pripremim njihov transport sa fronta kod Dobrog Polja na front kod Bitolja.

Četvrtak 4. juli - Prijatna večera kod Argiropulosa guvernera Makedonije, sa njegovom majkom Egerijom i sestrom Natalijom, dve šarmantne i inteligentne žene.
U 23,30 svojim vozom krećem za Veriju.

5. juli - Obilazak u Veriji centra logora za obuku gde je 122. pešadijska divizija smeštena kako bi se pripremila za ofanzivu. u dolasku srećem bataljon 84. puka, koji bez poretka maršira.
Predstavlja mi se engleski general Planket. To je jedan od onih generala koje britanska vlada svuda šalje da bi bila obaveštena. Bio je zadužen da nadgleda da li srpska vojska dobija sve što joj je obećano od Francuske, jer Engleska snosi pola troškova te opreme.

BELI ORAO ZA GENERALA

U SRPSKOM Glavnom štabu, na nadmorskoj visini od 1700 metara regent Alekandr je odlikovao generala Luj Franše d’Epere ordenom Velikog krsta Belog orla. Posle ovog svečanog čina krenuli na konjima šumskom stazom. D’Epere  je uzjahao snažnog mrko-braon konja, koga je regent dobio u od tetke i njenog muža, kralja Italije. Taj konj je imao potpuno ošišanu grivu, što je vrlo nezgodno na strmom putu kojim su išli da bi stigli do golih vrhova Floka na visini od 2300 metara.

 SUTRA: GENERAL ODBIJA NAREDBU O DELIMIČNOJ OFNZIVI  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

HRVATSKA ZAPANJENA: Bed blu bojsi dobili batine? (VIDEO)