FELJTON - HEROJSKI PODVIZI PILOTA: Nedostatak direktive za odstupanje nadomestila je požrtvovanost oficira i vojnika da nastave s otporom

Nikola Stanković

21. 05. 2022. u 18:00

VEĆINA jugoslovenskih izbeglica koja se povlačila iz Grčke pred nacističkom ofanzivom, nije se domogla sigurnog utočišta. Odgovornost za njihovu sudbinu predstavljala je predmet spora među savremenicima. Ministar vojni đeneral Ilić, u svojim sećanjima navodi broj od oko hiljadu ljudi u logorima južne Grčke, kao i to da je za troškove njihove evakuacije, jugoslovenskom vojnom izaslaniku u Atini pukovniku Keleru, dao milion dinara.

ФЕЉТОН - ХЕРОЈСКИ ПОДВИЗИ ПИЛОТА: Недостатак директиве за одступање надоместила је пожртвованост официра и војника да наставе с отпором

Podmornica „Nebojša“ / Foto "Vikipedija"

Kelera optužuje da je „kao veliki Hrvat i frankovac“ bio više nego pasivan pri otpravljanju poverenog mu zadatka. Za ovakvo držanje, sumnjiči ga i vojvoda veleški Vasilije Trbić rečima: „Tako je Keler uputio na Peloponez sve oficire i vojnike, koji su se njemu javili i od njega tražili pomoć. U pristaništu Kalamata Nemci su zarobili sve naše oficire i vojnike, osim jednog malog broja, koji su uspeli da pogode jednu trošnu grčku lađu, koja je trebalo da ih preveze do Krita.“

Na sednici ministarskog saveta, održanoj 6. V 1941, Momčilo Ninčić izvestio je da je podneo ukaz o penzionisanju poslanika Vukčevića na Kritu, jer je napustio Krit ostavljajući sunarodnike da se sami snalaze. Ministar finansija Juraj Šutej saopštio je da je na Peloponezu zarobljeno oko 1.400 izbeglica, te da se uspelo spasti svega njih dvadeset. Ostala je dilema ko snosi odgovornost za neuspelu evakuaciju, vojni ili civilni faktor emigrantskog aparata, subverzivni element unutar njega, ili pak nezainteresovanost relevantnih britanskih organa i njihova lista prioriteta. Snage sila Osovine, munjevitim prodorom zapečatile su sudbinu ovog u perspektivi potencijalnog rezervoara ljudstva za formiranje jedinica u inostranstvu.

NEPREDATE jedinice i efektivi postepeno su počeli pristizati na tlo savezničke ratne teritorije, tj. na prostor Bliskog i Srednjeg istoka, nastavljajući borbu bez ičijeg naređenja. Komandant 2. hidroplanske grupe, poručnik bojnog broda Vladeta Petrović, obavestio je komandanta Boke kotorske đenerala Kuzmanovića i svog pretpostavljenog, komandanta 3. hidroplanske komande kapetana Pikla, da sa svojom grupom hidroavijatičara namerava da se povuče u Grčku i nastavi s pružanjem otpora.

Istovremeno, sa identičnim pobudama, put Grčke otisnula se posada podmornice „Nebojša“ pod komandom poručnika bojnog broda Đorđa Mitrovića, kao i motorne torpiljerke „Kajmakčalan“ i „Durmitor“ pod zapovedništvom kapetana Ivana Kerna. U pet časova izjutra 16. aprila 1941. godine poletelo je iz Boke sedam hidroplana, njih pet (309, 307, 311, 308, 302) stiglo je na Krf neoštećeno u kasnim poslepodnevnim časovima. Hidroplan 306 zbog gubitka orijentacije morao se vratiti u Boku, dok je hidroplan 313 morao izvršiti spuštanje usled pregrevanja motora. U toku istog dana, hidroplan 306, a zatim i hidroplan 312 i 313 poleću u pravcu ostrva Krf, gde će se pridružiti svojim ratnim drugovima. Prelet nije uspeo da izvrši jedino avion DoH 304, koji se morao vratiti nazad zbog lošeg vremena. Pripadnici 1. hidrogrupe, predvođeni poručnikom bojnog broda Pavlom Županom, odlučili su da izvrše istovetni poduhvat, pet posada je uzletelo (na raspolaganju su imali četiri hidroaviona Sim XIV–H i Hankel He–8).

NA KRFU je samo posada poručnika fregate Aleksandra Markovića uspela da se pridruži grupi Dornijera. Dve posade 11. hidroeskadrile sledile su isti naum. Sedamnaestog aprila poleteli su avioni Sim XIV–H i 169 Hankel 8. Prvi se zbog otkaza elektro-instalacija morao vratiti, dok je potonji sleteo u Patras na Peloponezu. Sedamnaestog aprila grupa hidroplana Dornijer odletela je sa Krfa za Patras, gde su im se pridružili hidroplani Sim XIV br. 157 i Hankel br. 192. Najzad, sedamnaestog aprila, grupa od deset jugoslovenskih hidroaviona sa kompletnim posadama zaputila se za Salaminu gde je stigla istog dana u osamnaest časova.

Dvadeset drugog aprila u osam i trideset časova izjutra, jugoslovenski hidroplani poleteli su za Egipat. Posle višečasovnog leta nad otvorenim morem, hidroavioni su sleteli u mesto Abukir (23 kilometra severoistočno od Aleksandrije). Prilikom sletanja hidroplan 302 biva oštećen 35%. Pet dana kasnije u Abukir je sleteo i hidroavion 313 iz zaliva Suda, od tada (27. april 1941) možemo smatrati fazu povlačenja jugoslovenskih vazduhoplovaca iz zemlje kao okončanu. U Abukiru obrelo se ukupno devet hidroaviona (osam Do–22 i jedan Sim – XIV–H) i 29 letača.

IZ JEDNOG telegrama ministarstva inostranih poslova, upućenog đeneralu Iliću u Kairo 9. V 1941. godine, saznajemo za ratni podvig podnarednika pilota-lovca Jovanović Đorđa i podnarednika Rasulović Envera, mitraljeskog strelca, koji su "izjavili da su nekoliko dana pred potpis tripartitnog pakta, prebegli u Grčku sa narednicima – pilotima: Miljković Petrom, Kormanić Antonom, Đurić Draganom, i Ličin Lukom i tamo se borili protiv Italijana. U Aleksandriju su stigli preko Krita našim torpiljerkama, svoje avione spalili na Kritu, nisu imali benzina za produženje puta za Afriku."

Iz sećanja Neđeljka Plećaša doznajemo da je 10. aprila na aerodromu u Mostaru izbila ustaška pobuna koju je ugušio pukovnik Dušan Radović sa vazduhoplovnim jedinicama mostarskog aerodroma. Pukovnik Radović šesnaestog aprila već se nalazio u Atini, kako bi izvršio nalog vlade i pripremio njen dolazak. Juna 1941. godine preko Turske, severne Sirije i Jerusalima vazduhoplovci koji su uspeli da sigurno slete na teritoriju SSSR-a (u Besarabiju) stigli su u Transjordaniju.

OD POSADE dva tromotorna aviona tipa „savoja“ jedna se spasla, predvođena vazduhoplovnim kapetanom Kirilom Sabadošom i poručnicima Živkom Milojkovićem i Sinišom Zlatanovićem. U svojim uspomenama vazduhoplovni vodnik Milan Srdanović predočava scenu koja se zbila u redovima 7. vazduhoplovnog puka na prostoru Požege. Naime, kada je komandant naredio da se zapale avioni „posade su se tome energično usprotivile“, izvesni podnarednik, dok je stajao pored svog aviona, plačući je pretio da će ubiti svakoga ko pokuša da mu zapali avion. Tri aparata date (208.) eskadrile sa devetnaest članova posade izjavilo je da će „u Rusiju“ i nestalo je u oblacima. Ishod ovako zahtevnog poduhvata izneo je đeneral Ilić, pred ministarski savet,da se u SSSR nalazilo 22 avijatičara, za čije izdržavanje je trebalo platiti 30.000 dolara, ili 150.000 rubalja.

KRALj I VLADA STIŽU U JERUSALIM

U Aleksandriju 18. aprila, u trinaest časova, sleteli su kralj Petar II, predsednik vlade đeneral Dušan Simović sa suprugom, ministar inostranih poslova Momčilo Ninčić sa suprugom i sinom, ministar vojske i mornarice armijski đeneral Bogoljub Ilić sa suprugom, potpredsednik vlade profesor Slobodan Jovanović, ministar Dvora Radoje Knežević, zastupnik Prvog ađutanta pukovnik Miodrag Rakić, kraljev lični lekar dr Moačanin, šef kabineta predsednika vlade Nikolić sa suprugom, rezervni potpukovnik Simović i vazduhoplovni kapetan I klase Dragiša Ristić. Nakon dva sata zadržavanja ukrcali su se u četvoromotorni avion i odleteli preko Port Saida u Lido. Iz Lida, krenulli su dalje automobilima za Jerusalim. Kralj, ministar Dvora Knežević, pukovnik Rakić i dr Moačanin smešteni su u dvor engleskog visokog komesara Palestine.

SUTRA: POSLOVIČNA NADMENOST ENGLEZA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna