IZ KOLEVKE U ISPRAĆAJ BEZ RODNOG LISTA: Sramni dani pakla u Banjaluci kada je UN birokratija ubila 12 beba

TRAGEDIJA koja je prekinula 12 tek započetih života, pre 34 godine u banjalučkom porodilištu, ostaje jedno od najpotresnijih svedočanstava o surovosti ratnih blokada i ravnodušnosti međunarodne zajednice.

ИЗ КОЛЕВКЕ У ИСПРАЋАЈ БЕЗ РОДНОГ ЛИСТА: Срамни дани пакла у Бањалуци када је УН бирократија убила 12 беба

Foto: ATVBL

Na Odeljenju za intenzivnu negu u Banjaluci, od 22. maja do 19. juna 1992. godine, ugasili su se životi 12 prevremeno rođenih beba. Ove novorođene duše imale bi šansu da prežive da im je bio dostupan medicinski kiseonik ili da je bio dozvoljen njihov transport do Beograda radi adekvatne nege.



Hronologija tihe agonije

21. maj 1992. – Upućen je prvi dramatičan apel za pomoć iz Kliničko-bolničkog centra u Banjaluci. Zaposleni su u očaju pokušali da medicinski kiseonik zamene industrijskim, koji su samoinicijativno donosili građani i organizacije.

Tehnička prepreka – Industrijski kiseonik nije bio sterilan, imao je neadekvatnu vlažnost, a boce su bile pod nestabilnim pritiskom, što je bilo pogubno za osetljiva pluća prevremeno rođene dece.

Početak juna – Posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i mirovne misije UN u BiH, avionima je dopremljeno 180 boca kiseonika. Ova pomoć bila je samo privremena, a bolnica je ubrzo ponovo ostala bez zaliha.


„Umjesto rodnog lista, izvadili smo mu umrlicu“

Iza hladne statistike i istorijskih datuma krije se nezamisliva, živa porodična bol koja ne prolazi. O tome svedoči potresna ispovest za "Novosti" Željke Tubić, majke čije je dete jedna od žrtava ove okrutne blokade.

 - Moj Bojan je živio deset dana. Umro je jer nije imao kiseonik. Umro je jer su se neki svjetski moćnici drznuli da osude na smrt mog sina i druge bebe tog maja 1992. godine. Nisam se ni oprostila od svog djeteta... Kad dođu ovi dani krajem maja kada su umirale bebe u banjalučkoj bolnici, pogledam svog starijeg sina Dejana koji ima 36 godine i pomislim da bi moj Bojan sad bio čovjek. Možda bi imao porodicu i ja unuke. Pomislim na cijelu nepravdu koja se desila pre trideset godina. Na te moćnike koju su se drznuli da ubiju nedužne bebe. Bujica misli me preplavi i to ne samo u ove dane. Mi majke, čija su djeca umrla jer nisu imala kiseonik, svaki dan mislimo na našu djecu.-

Foto: Elta HD printskrin/ilustracija



Zatvoreno nebo i nema birokratija

Muslimansko-hrvatske jedinice u tom periodu su kontrolisale kopneni put kroz Posavinu, poznatiji kao „Koridor života“. Jedini spas mogao je stići vazdušnim putem, ali je nebo ostalo zatvoreno pod režimom sankcija.

U tadašnjoj Jugoslaviji pokrenuta je masovna medijska kampanja za spas banjalučkih beba. Apelima su se pridružile brojne javne ličnosti, predsednik Jugoslavije Dobrica Ćosić, kao i patrijarh srpski Pavle. Ipak, administrativni zidovi u Njujorku ostali su neprobojni.

Direktna odgovornost za ovu tragediju leži na telima Ujedinjenih nacija koja su ignorisala humanitarnu katastrofu. Tadašnji generalni sekretar UN Butros Butros Gali, Savet bezbednosti i Komitet za sankcije svesno su odugovlačili proceduru. Dok je uobičajeni rok za izdavanje dozvole bio sedam dana, humanitarni avion sa kiseonikom i lekovima ni posle 12 dana čekanja na batajničkom aerodromu nije dobio odobrenje za poletanje.

Sećanje kao opomena

U znak sećanja na nevine žrtve, Odbor za negovanje tradicije oslobodilačkih ratova pri Vladi Republike Srpske uvrstio je ovaj događaj 2008. godine u Program obeležavanja značajnih istorijskih datuma kao događaj od regionalnog značaja.

Od tada se 22. maj zvanično obeležava kao Dan stradanja 12 beba usled nedostatka kiseonika ratne 1992. godine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZAPAD GLEDA I NE VERUJE: Ovo su se upravo dogovorili Vladimir Putin i Si Đinping posle otvorene pretnje napada na teritoriju Rusije