TRAGOM NEMAČKIH VINOGRADARA: Knjiga „Gudurica koju volimo“, autora Petra Lokasa, oživljava sećanja na poslednjih 80 godina života sela

Jelena Baljak

31. 08. 2025. u 12:00

ZA vršačko selo Gudurica, koje se smatra najvinogradarskijim selom u Srbiji, jer ga okružuje više od hiljadu hektara plantaža vinove loze, kažu da ima dva života - pre i posle Drugog svetskog rata. Kažu i da bi oba ta segmenta mogla da stanu u jednu vinsku čašu, jer je to nit koja duže od tri veka povezuje tamošnju prošlost i sadašnjost.

ТРАГОМ НЕМАЧКИХ ВИНОГРАДАРА: Књига „Гудурица коју волимо“, аутора Петра Локаса, оживљава сећања на последњих 80 година живота села

Foto: Privatna arhiva

Istoriju Gudurice prvo su ispisivali Nemci, koji su se podno Vršačkih planina doselili davne 1717. i već tada počeli da razvijaju privrednu granu po kojoj je to selo i danas poznato - vinogradarstvo. Nakon 1945, kada su oni proterani iz svojih domova, tu su se doselile porodice iz cele bivše Jugoslavije, čime je počela nova era seoskog života, koja se u svemu oslanjala na tradiciju nasleđenu od proteranih Švaba.

Nemci su za sobom ostavili preko 450 ispražnjenih kuća, pokretnu imovinu, stoku, vinograde u rodu, oranice, livade, šume. Vatru u tim napuštenim ognjištima prvi su, u jesen 1945, založili doseljenici iz Slovenije - ukupno 165 porodica sa 780 članova. Potom su, u značajno manjem broju, organizovano došli i Makedonci, pa Srbi iz jablaničkog okruga i, na kraju, srpske i hrvatske porodice iz Dalmacije. Svi su vozom stizali do poslednje železničke stanice, koja se tada nalazila u susednom selu Veliko Središte, odakle su kamionima dovoženi do Gudurice.

*Do 10.000, bez depozita!
Bonus koji ispunjava 3 želje - zavrti točak sreće, uzmi do 300% bonusa i igraj do 5 dana besplatno!*

Foto: J.J.Baljak

Petar Lokas

- Zanimljivo je to što su se Dalmatinci, koji su većinom bili vinogradari, najpre doselili u selo Stanišić, kod Sombora, gde se stanovništvo bavilo isključivo ratarstvom i stočarstvom. To im nikako nije odgovaralo, pa su, čim su čuli da u Gudurici ima puno napuštenih vinograda, svi zajedno odlučili da se presele ovde - objašnjava nam potomak jedne od tih doseljeničkih porodica Petar Lokas, inače penzionisani socijalni radnik, koji je objavio knjigu "Gudurica koju volimo", u kojoj je sabrao sve istorijske podatke i zanimljive činjenice iz poslednjih 80 godina seoskog života.

Jugoslavija u malom

GUDURICU su često nazivali "Jugoslavija u malom", jer je šezdesetih godina prošlog veka među 2.000 stanovnika bilo pripadnika čak 24 različitih naroda i narodnosti.

*Do 10.000, bez depozita!
Bonus koji ispunjava 3 želje - zavrti točak sreće, uzmi do 300% bonusa i igraj do 5 dana besplatno!*

- Uprkos nacionalnim i verskim razlikama, Guduričani su uvek bili složni, što potvrđuje i činjenica da su tih godina, uvođenjem samodoprinosa, sami finansirali asfaltiranje svih ulica, izgradnju trotoara i vodovoda. Struju su dobili pre toga, još 1948, kao jedno od prvih sela koje se snabdevalo iz termocentrale Kostolac - ističe Petar Lokas, dodajući da se u tom selu sada gradi i kanalizacija.

Kolonisti su, kaže, useljeni u napuštene švapske kuće, u kojima većina njih i danas živi. Uz nameštaj, pokućstvo i alate, svi su dobili i po vinograd, oranice i bašte, ukupne površine pet ili više hektara - u zavisnosti od broja članova domaćinstva - kao i pokretnu imovinu, neophodnu za vinogradarstvo.

- Nasleđeni vinogradi bili su uskoredni, na čokot i pritku, a obrađivani su ručno i uz pomoć konja. Posle 1954, kada su se pojavili prvi traktori, stari zasadi su pokrčeni, da bi bili podignuti špalirni vinogradi, uz pomoć kredita novoformirane zemljoradničke zadruge. Tada su domaćinstva za svoje potrebe mogla da zadrže nekoliko stotina litara vina, a ostatak su svakog proleća morala da predaju zadruzi - podseća Lokas, koji se i sam bavi uzgajanjem vinograda na dedinoj zemlji, iako u Gudurici odavno ne živi.

Foto: Privatna arhiva

Ručno prskanje vinograda u "Vršačkim vinogradima"

Lokas ističe i da je gotovo pola veka napredak sela bio vezan za nekadašnjeg giganta "Vršačke vinograde", koji je u guduričkom ataru obrađivao čak 970 hektara vinove loze. Firma je meštanima pomagala da dižu i održavaju nove zasade i od njih otkupljivala gotovo sav prinos grožđa. Mnogo Guduričana tu je bilo i zaposleno. Međutim, kada je početkom novog milenijuma uticaj firme počeo da jenjava i kada se činilo da će se vinogradarstvo svesti na svega par domaćinstava, u selu je počeo da se razvija vinski turizam.

Gudurica je jedno od prvih mesta u Srbiji koje je uvršteno u nacionalnu turističku turu "Put vina", zahvaljujući kojoj u ovo selo danas dolaze turisti iz cele zemlje i regiona. Zanimljivo je, pak, da je prvu porodičnu vinariju 2003. registrovao Vrščanin Milutin Stojšić Tine, kao i da su vlasnici preostalih šest seoskih vinarija uglavnom "sa strane". Kako god, upravo oni danas predstavljaju glavnu perspektivu za razvoj i opstanak Gudurice, koju, nažalost, nije zaobišla sudbina većine srpskih sela - drastičan pad broja stanovnika i nepovoljna starosna struktura.

Foto: J.J.Baljak

Selo Gudurica, u podnožju Vršačkih planina

Tecbreg i dalje daje dobru kapljicu

SELO Gudurica se pominje još u 14. veku, a novija istorija počinje 1717, kada je izvesni Johan Tec - koji se smatra osnivačem sela - došao sa svojom mnogočlanom porodicom iz Alzasa i nastanio se na mestu starog naselja. Dve godine kasnije selo je "premestio" u potes koji se danas zove "Mala Gudurica", i na obližnjoj padini Vršačkih planina posadio prvi vinograd. Guduričani taj predeo po njemu zovu Tecbreg i kažu da i dalje daje dobra vina. Tecovo ime dali su i jednom od tri velika vinska podruma u selu, koja su nekada koristili "Vršački vinogradi", a koji su danas prepušteni zubu vremena.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DOSTOJEVSKI O SRBIMA: Postoje dve Srbije - iz ruske krvi, koja je prolivena u Srbiji, izrašće i srpska slava