ČARBNA JE MOĆ KIKINDSKE GLINE: U Kikindi u toku 45. Internacionalni vajarski simpozijum „Terra“ (FOTO)

Kikinda je jedinstveno mesto u svetu gde nastaju skulpture velikog formata od pečene zemlje. Takva umetnička dela rađaju se na mestu gde se nekada pekao crep, u ateljeu Centra za likovnu i primenjenu umetnost „Terra“ koji je opremljen u starom fabričkom pogonu za pečenje crepa.

ЧАРБНА ЈЕ МОЋ КИКИНДСКЕ ГЛИНЕ: У Кикинди у току 45. Интернационални вајарски симпозијум „Терра“ (ФОТО)

Foto: R. šegrt

U dvorištu se oči rašire pred zbirkom nesvakidašnje, impozantne kolekcije velikih skulptura nastalih prethodne 44 godine koliko traje Internacionalni vajarski simpozijum „Terra“. Unutra se oseća miris mokre gline koja se u rukama vajara pretvara u umetnička dela, koja će se najpre dugo sušiti, a onda nekoliko dana peći, pa tek za godinu dan izaće pred javnost. Svakog jula u Kikindi mesec dana traje ovaj simpozijum na koji dolaze vajari iz celog sveta.

Pravilo koje je ustanovio osnivač i idejni tvorac Slobodan Kojić je da jedan umetnik samo jednom može da radi na „Terri“. Ove godine priliku da dođu na 45. simpozijum „Terra“ dobili su Goce Nanevski iz Severne Makedonije, Rafael Sabatije iz Francuske, Beate Gatčelhofer iz Austrije, Milorad Mladenović i Branko Milanović iz Srbije. Svi potvrđuju da atelje daje nesvakidašnju inspiraciju i izvanredne uslove za rad, kakvi se retko gde mogu dobiti.

Foto: R. šegrt

Atelje "Terra"

- Ovo je moje prvo učešće na nekom simpozijumu u inostrastvu. Iskustvo je jedinstveno, jer ovde imam izazov da napravim monumentalnu skulpturu. Pravim veliku figuru celog konja i nadam se da ću uspeti da ostvarim zamisao. Do sada sam radila samo delove tela, pretežno noge. Ovde sam mnogo naučila o novim tehnikama rada. Uslovi rada su fantastični. Ovo iskustvo će mi pomoći da se dalje umetničkoi razvijam – utisci su Francuskinje Rafael Sabatije.

Domaćini kažu da ona i vajarka Beate Gačelhofer iz Austrije rade danonoćno. Ne ispuštaju glinu iz ruku. A ovde je imaju u neograničenim količinama, što je, takođe, posebnost „Terre“. Ne idu na ručak, same pripremaju hranu i vajaju čak i noću.

- Umetnicima se ovde nude neverovatne mogućnosti, od količine gline do veličine skulpture koju mogu da rade. Ovako nešto ne postoji nigde u svetu. Do sada nisam radila u glini, nisam navikla na nju, ali mi se sada sviđa. Sve prepreke rešim uz pomoć asistenata koji nam nesebično pomažu i uvek su tu. Radim apstraktnu formu različitih geometrijskih oblika – kaže Beate kojoj su umetnici iz njene zemlje preporučivali da dođe na „Terru“.

Foto: R. šegrt

Profesor Igor Smiljanić

Vajar i profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju Branko Milanović, ranije je bio na „Teri“ ali ne kao učesnik simpozijuma.

- Ovde se radi u lepoj atmosferi. Najveći benefit simpozijuma jesu ljudi, sa kojima radite i sa kojima ćete ubuduće sarađivati. Ovde je fantastično doći i raditi – rekao je Milanović.

Igor Smiljanić, docent na katedri za vajarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, dobro poznaje glinu, njene ćudi i proces nastajanja skulpture od pečene zemlje.

- Skulpture se ovde grade metodom koju u žargonu zovemo „dan na dan“. Kreće se od baze, radi se 30 centimetara, pa se vlažnom krpom ili najlonom štiti gornji deo površine. Onda se ostavlja da se prosuši nekoliko dana. Posle se na tom mestu nastavlja gradnja. I tako se za 20 ili 25 dana izgradi cela skulptura visoka i do 2,5 metara. Ovde radi iskusan tim i „vodi“ glinu kako umetnik želi. U poslednjoj fazi postoji mogućnost da se na površini pojavi bela patina, vrlo dragocena. To je, u stvari, so koja izbija iz gline ako se dodiruje. To je specifičnost kikindske gline – objašnjava Smiljanić.

Kada se završi simpozijum, skulpture se ostavljaju da miruju i suše se nekoliko meseci. Može i brže, ali je najbolje da traje sporo, navodi Smiljanić.

- Završna faza je pečenje, po fazama. Najpre se skulptura zagreva do 100 stepeni, a posle se peče na 960-970 stepeni, što je otimalno. Proces je duži što je peć veća. Pečenje podrazumeva i proces hlađenja i zbog toga je period duži. To je najčešće oko tri dana - navodi Smiljanić.

BOGATA KOLEKCIJA

- Zadovoljna sam kako protiče 45. simpozijum, jer su umentici prezadovoljni. „Terra“ je najveća kolekcija na svetu savremene skulpture od terakote velikog formata. Zbirku čini 1.200 skulptura. Do sada je ovde radio 281 umetnik. Obaveza učesnika je da naprave jednu skulpturu velikog i dve malog formata i uvek urade više – navodi Sanja Radusin Smiljanić, v.d. direktora „Terre“.

Veći deo skulptura nalazi se ispred ateljea, pod otvorenim nebom. Manji deo zbirke, oko 300 odabranih dela je u Muzeju „Terra“, na drugom kraju Kikinde.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

HAOS NAKON KONCERTA ACE LUKASA U NIKŠIĆU: Ima povređenih i uhapšenih - oglasila se policija