POTRESNO SVEDOČENJE MEŠTANA MRKONJIĆ GRADA: Ima li života posle "Oluje"

OBELEŽAVANjE Dana sećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatskoj zločinačkoj akciji "Oluja" i pogroma Srba iz Republike Srpske Krajine i krajiških opština BiH, biće održano 4. avgusta u Mrkonjić Gradu.

ПОТРЕСНО СВЕДОЧЕЊЕ МЕШТАНА МРКОЊИЋ ГРАДА: Има ли живота после Олује

Foto: TANJUG/VLADIMIR DIMITRIJEVIC

Pogrom i stradanje Srba u leto i jesen 1995. godine nikada ne smeju da budu zaboravljeni, poručuju zvaničnici, a stanovnici Mrkonjić Grada posebno pamte i čuvaju uspomenu na stradanje grada i sugrađana. 

Zbog stradanja i golgote koju je i sam prošao, Mrkonjić Grad zaslužio je da bude domaćin obeležavanja stradanja srpskog naroda u vojnoj akciji hrvatske vojske "Oluja".

Nada, upornost, ljubav prema ognjištima i rodnom gradu njegovih stanovnika i okolnih sela, digle su Mrkonjić Grad iz pepela. Danas ponosno stoji u podnožju Lisine, a njegovi stanovnici svoje ratne rane i ožiljke, svako na svoj način, čuvaju iza ponosa i osmeha preko kojih se nadvije senka na spomen rata i stradalih članova familije. 

Među njima su Petar Mitrić i Radoslav Gašić.

Petar Mitrić je rekao da početak devedesetih godina prošlog veka nije mogao da bude više idiličan: završio je Školu rezervnih oficira u Bileći, zaposlio se kao konobar u lokalnom kafiću, a majka, otac i porodična kuća su bili sigurna luka. 

Ali, nije dugo potrajalo, seća se nerado Mitrić, počeo je rat. 

"Sva ta dešavanja krenula su aprila 1992. godine , mada smo mi mnogo ranije mobilisani. Ti naši pokreti svodili su se na okolo ovde, na tim nekim distancama. Međutim, napadom na Kupres i akcijom na Kupres, shvatio sam da je to definitivno početak nečega. Mada ni u to vreme nisam očekivao da će se odvući toliko, da će trajati toliko, ali eto", navodi Mitrić. 

On objašnjava kako tada za mnoge njegove vršnjake, ali i one starije i mlađe, život odlazi u sunovrat.

Mobilizacija, ratište, gubitak brata, izbeglištvo, povratak u Mrkonjić i potraga za bratovim kostima u masovnoj grobnici, sumira Petar ratne i posleratne devedesete. 

"U toj grobnici je bilo više od 50 odsto civila, u toj grobnici od 181 tela bilo je 30 odsto tela koja su bila masakrirana, spaljena. Konkretno, kažem moj brat je imao povredu od metka iznad gležnja leve noge, lobanja je smrskana. U masovnoj grobnici pored brata rođenog našao sam još i dva brata od strica – Duško, Petar i Milorad koji su živeli kuća do kuće, to je porodično naselje", kazao je on. 

Radoslav Gašić je ratne godine proveo u najboljim godinama, sa puškom na ramenu i među saborcima, kao starešina. Početkom decembra 1992. godine ranjen je kod Orašja, prvi put, geler od granate završio je u njegovoj levoj nozi.

"Bio sam ranjen i drugi put, ali Mrkonjić je još bio naš", seća se Radoslav Gašić.

Otac i brat su mu pričali kako je izgledao pad Mrkonjića u jesen 1995. godine i povratak u rano proleće sledeće godine.

"Uglavnom crveni i crni oblak dima, granate su padale kao kiša. Bilo je jedno totalno neselektivno gađanje civilnih ciljeva. Ja sam stigao u junu, mada je moj brat došao odmah 4. februara i napravio snimke. Video sam da su nam obe kuće izgorele. To su bila austrougarska zdanja, iz 1800-tih godina, imale su drvene grede i patos tako da je ostao samo kameni zid. Celi grad je bio razoren, na sve strane ste imali gde su padale granate rupe, uništena stabla, mnogo toga je izgorelo, led je takođe uništavao objekte. Ali ipak se javila neka nada da će krenuti život opet u Mrkonjiću i tako se i desilo", naveo je Gašić.

(RT Balkan)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

IRAN ZAPRETIO KRALJU ČARLSU! Naciljali metu u Velikoj Britaniji, London poručuje: Spremni smo!