"Luča" obasjala Sorbonu: Književni susreti na čuvenom pariskom univerzitetu privukli veliku pažnju (FOTO)

Izuzetno zanimljivi i posećeni događaji, dve promocije, prevoda na francuski jezik zbirke pesama "Odakle dolaziš, stranče" Radomira Uljarevića i novo, dvojezično izdanje "Luče Mikrokozma" Petra Petrovića Njegoša, oba dela u prevodu Borisa Lazića, organizovani su dan za danom u ogranku Malzerb univerziteta Sorbona.

Луча обасјала Сорбону: Књижевни сусрети на чувеном париском универзитету привукли велику пажњу (ФОТО)

Foto: Goran Čvorović

- Prevodom "Luče" počeo sam da se bavim još kao student. Ovo je, sada, "poslednja ruka". Istovremeno, odavno mi je bila želja da nešto objavim s Mitropolijom crnogorsko-primorskom. Uneo sam neke izmene u prethodnu verziju koju je objavio "L'až d'Om" Vladimira Dimitrijevića 2010. godine – ističe Lazić za "Novosti".

Prevod ovog dela je prirodni sled okolnosti, imajući u vidu da je Lazić svojevremeno u isti mah studirao i literaturu i teologiju.

- Prevođenje je bilo veliki izazov. Stanje našeg i Francuskog jezika pre dvesta pedeset godina bilo je potpuno dijametralno. Francuski je standardizovan već u 17. veku. Od Molijera do danas nije bilo nekih velikih promena. S druge strane, Njegoš je uz Radičevića, Đuru Jakšića i, naravno, Vuka Karadžića, saučestvovao u stvaranju moderne reakcije srpskog jezika. Original i prevod ne mogu da budu isti. Ne može da se prenese jezičko stanje. Prenosio sam smisao. Njegošev jezik u originalu ne može ni da se prenese. To je, možda, među našim ljudima, mogao svojevremeno da uradi jedino Kolja Mićević, tražeći finese kod Vijona – istakao je Lazić, pisac čiji su simultani prevodi zadivili slušaoce na Sorboni.

Uz Lazića i Uljarevića, na predstavljanju su učestvovali i pisac i predsednik Književnog društva "Njegoš" Milutin Mićović i književnik i diplomata Jordan Plevneš. Prevod je, inače, objavljen u okviru godišnje manifestacije "Dani Njegoševi".

PESNIŠTVO KAO POTRES

Istinska poezija je kontinuirani potres unutrašnjeg čoveka. Bez tog potresa jezik ne može da progovori nanovo i da približi egzistenciju pesnika čitaocu, poručio je Mićović.

- Pesnik nosi unutrašnje antipode, svetlost i tamu, đavola i anđele, genijalnost i nesreću, dajući obrasce čoveka za ovaj vek, prigušenog, bez slobode, čemu čovečanstvo sve više ide. Paraleleno s gubitkom dubinskog osećanja za slobodu, gubi se i svest o tome šta je čovek u suštini – istakao je predsednik Društva "Njegoš".

- Njegoš kao genijalni nacionalni pisac uvek ima obnavljajuću aktivnost, svojom dubinom i tematikom. Svako vreme potvrđuje njegovu duhovnu nedoglednost, na srpskom jeziku, koji obuhvata ceo srpski narod, na Balkanu i u svetu. Iz kvantitivno malog naroda, srpske kulture, uzleteo je među najveće genije svetske kulture – kaže Mićović za naš list.

Na dvema književnim večerima bilo je i mnogo studenata koji studiraju srpski jezik na Sorboni. Došli su i prevodioci, književnici, Francuzi, predstavnici crkve, ambasade, udruženja… Prisutnima su se obratili i profesori Aleksandar Stefanović i Filip Želez, govoreći o lepoti pesničke reči na srpskom jeziku.

- "Luča Mikrokozma" je jedinstven mističko-filosofski ep, ne samo u srpskoj književnosti, nego i u svetskoj. Akumulira u sebi biblijsko (Mojsije), antičko (Platon) i srednjevjekovno vizantijsko nasleđe, mistički susret čoveka i njegovog Tvorca – istakao je Mićović.

On naglašava da se u ovom delu uglavnom razotkrivaju dva puta i dve mogućnosti čovekovog postojanja, put u saznanje, koji se vrhuni razotkrivanjem i rasplamsavanjem božanske iskre u čoveku, i drugi put, "smrtnog zaborava", na kome čovek zapada u sopstvenu tamu i katastrofu.

- Po tom dubokom i širokom sagledavanju čovekove sudbine na zemlji, Njegoš ostaje uvek aktuelan pesnik, filosof i prorok. Njegova pesnička reč i danas čuva božansku vatru, jer je i nastala u vatri dubinskog saznanja i bogopoznanja – poručio je gost iz Crne Gore.

Ta božanska iskra je, kaže, utkana u celo Njegoševo delo, vidna u monolozima Vladike Danila i Igumana Stefana, u Gorskom Vijencu, koji pripadaju najsnažnijim pesničkim celinama svetske književnosti.

I pesnik Radomir Uljarević, čije je delo takođe predstavljeno na Sorboni, ističe Njegoševu sudbinsku ulogu, o čemu će sada i Francuzi moći još bliže da svedoče.

- Pred nama je novo, francusko-srpsko izdanje "Luče mikrokozma", jedinstvenog ”putopisa” po carstvu nebeskom koji nas, tražeći “izgubljeni raj”, na samom kraju uvodi u nađeni raj, u ličnosti Hrista Spasa, koji sedi s desne strane u harmoniji sfera, u kojoj zvučanje stihova doseže do krajnjih nebesa, do večnosti – nadahnuto je besedio pesnik.

Istakao je da je, tumačeći naslov "Luče Mikrokozma", Milan Rešetar to čitao kao „rasvetu čoveka“, kao unutrašnje obasjanje. Ta „rasveta“, kaže, otkriva skrivene slojeve bića, apstrakcije i uzbuđenja koja struje kroz Njegošev spev.

- Ovi događaji pripadaju unutrašnjem iskustvu. "Rasveta čoveka" istovremeno znači i "rasvetu" kosmosa. Kako ističe Nikolaj Berđajev, kosmos postoji u čoveku i otkriva se tek kada čovek stekne duhovni vid. Mikrokosmos postaje ogledalo Makrokosmosa, a to ogledalo je duh, sam čovek, pozvan da bude ono što jeste – naglasio je Uljarević o delu čiji je dvojezično izdanje predstavljeno na Sorboni.

​U tom svetlu, naglašava, otkriva se i temeljni dramski sukob, neprestani spor Boga i satane, borba koja prožima sveukupno svetsko biće, sve nivoe stvarnosti, vidljive i nevidljive.

BUDNOST NAD SOBOM I JEZIKOM

O POEZIJI Radomira Uljarevića Milutin Mićović ističe da je razorna i da razara podrazumevajuće obrasce pevanja i mišljenja.

- Njen čitalac od sebe treba da očekuje unutrašnju angažovanost, da bi progovorio novim, originalnim jezikom. U toj poeziji uglavnom su prisutna dva sveta, realan, u kontinuiranom sukobu svega sa svim. Čovek, najmisterioznije, najkrhije i najtajanstvenije biće, treba da se pronađe u prostoru tih razornih protivrečnosti. Svaki pojedinac je nosilac tajne. Nema opšte tajne. Tajne su konkretne. Uljarević se kreće između varvarskog prostora postojanja savremenog sveta i nazirućeg mističnog prostora. Treba proći kroz svu dramu postojanja, ispitati i dobro i zlo koje danas preovladava. Ko očekuje rešenje, taj nije dobro čitao. Ali, dobio je budnost nad samim sobom i nad mogućnostima našeg jezika – ističe Mićović.

- U Njegoševom bipolarnom viđenju sveta, svaka pojava nosi svoju suprotnost, a ta napetost najdublje se odražava u bogočežnjivoj duši pesnika, koja teži svetlosti i harmoniji – zaključio je Uljarević.

ĆIRILICA SE NOSI U SRCU

- KADA zapisuje pesme, pesnik ih najpre prevodi s nemuštog, na maternji jezik. To je već određena vrsta "prevoda" u kome je poezija izgubila u odnosu na prvobitno stanje. Prevođenje na drugi jezik dodatno je iskušenje za prevodioca. Ali, poezija može da gubi i u originalu, kada je prevod dobar – kaže Uljarević.

Njegova zbirka "Odakle dolaziš, stranče" dobila je naslov po pesmi koja sugeriše da smo svi stranci na planeti Zemlji. Njegovi stihovi govore i o nevidljivim, najduhovnijim monasima, zbog čega su i nevidljivi za telesne oči, jer naša vidljivost nije dokaz da postojimo. Sve je realni privid. Peva i o "majci" ćirilici.

- Prvo što su vlasti u Cetinju posle odvajanja Crne Gore učinile bilo je da preimenuju Ulicu Vuka Stefanovića Karadžića. Ta stara i najlepša ulica, sada se zove Islandska. Ali, njeni stanovici i dalje u srcu nose ćirilicu – kaže pesnik.   

O njegovom stvaralaštvu govorio je i Jordan Plevneš.

- Mi smo iz generacije koja je videla kako se njeni snovi ruše u prahu. Video sam da će postati poeta svih medirijana, i da će transponovati idealičstki san naše mladosti – kazao je Plevneš.

Uljarević je podsetio da je Plevneš poznat po tome što je na poslednjem Kongresu Saveza pisaca Jugoslavije sredinom osamdesetih održao čudesno oštar i opominjući govor, posle čega je bio primoran da emigrira u Francusku, gde je najpre bio čuvar na groblju "Per Lašez", da bi stigao do diplomate i univeritetskog profesora.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Bio je njena velika ljubav: Vesna je ovaj hit posvetila poznatom pevaču