POVRATAK DUHOVNIM KORENIMA: Slike Zorana Čalije na izložbi "Vizura Eshatona", u Velikoj galeriji Kulturnog centra "Laza Kostić" u Somboru

Miljana Kralj

06. 10. 2025. u 17:26

CIKLUS u čijem središtu je nadahnuće srpskom srednjovekovnom umetnošću, koja je deo vizantijske kulture i duhovnosti, slikar Zoran Čalija, zaokružiće, posle više od 15 godina, izložbom "Vizura Eshatona", koja će svečano biti otvorena u utorak, 7. oktobra, u 19 časova u Velikoj galeriji Kulturnog centra "Laza Kostić" u Somboru.

ПОВРАТАК ДУХОВНИМ КОРЕНИМА: Слике Зорана Чалије на изложби Визура Есхатона, у Великој галерији Културног центра Лаза Костић у Сомбору

Foto Privatna arhiva

Ovaj autor, rođen u Skoplju 1963. godine, koji je slikarstvo završio na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Mirjane Mihač, do sada je imao više od 20 samostalnih, i učenjstvovao na preko 50 kolektivnih izložbi.

- Inspiracija da otpočnem ovaj ciklus pre deceniju i po bila je u tome što sam dosta boravio u Metohiji, družio se sa našim ljudima u Orahovcu i Velikoj Hoči, bio opčinjen lepotom tamošnjih srpskih srednjovekovnih manastira - kaže za "Novosti" Zoran Čalija. - Istovremeno to je u meni pobudilo zapitanost nad činjenicom gde je naša savremena umetnost u odnosu na tu izuzetnu baštinu. Pokušao sam tako da kroz svoje radove oživim tu tradiciju i publiku uputim da okrene pogled ka sopstvenoj duhovnosti i otkrije lepotu u sebi, vlastitom nasleđu, genima.

Foto Privatna arhiva

Svetlost u Tami, Zoran Čalija

Naše savremeno slikarstvo, smatra ovaj umetnik, razvija se na iskustvima i vrednosti umetnosti sa Zapada, zapostavljajući bogatstvo koje smo nasledili u sopstvenoj kulturi:

- Svet, posebno onaj na Zapadu ne možemo da impresioniramo onim što oni već imaju, već nečim što je naše, autentično - nastavlja Čalija. - U zrelom dobu čovek shvati da energuju treba crpiti iz svojih korena. Posle 15 godina, baveći se ovom temom, i u radovima na novoj izložbi, zadržao sam kolorit, ali sam otišao i korak dalje.

Foto Privatna arhiva

Zoran Čalija

Kroz celokupan ovaj ciklus, kako tvrdi istoričarka umetnosti Slađana Dragičević Trošić, Čalija je stvorio impozantan broj radova najuže vezanih za živopise srpskih sakralnih srednjovekovnih manastira:

- Ono što je neosporno u svim delima jeste jedna duboka, emotivna potreba umetnika povratak duhovnosti i korenima i neki apel da se svi vratimo našem biću. Istovremeno duboko introspektivan, a svestan opšeg društvenog nemara za sopstvenu kulturu, Čalijin vizantijski opus dobija obrise armagedonskih razmera u potrebi da drugog uputi na tradicionalne vrednosti koje se u eri pogrešne upotrebe internetskih modela smatraju suvišnim, dosadnim, čak, pežorativnim.

Hladnoća plave i toplina zlatne

Foto Privatna arhiva

 
 

ČALIJA se služi osobitom igrom koju tvori nestalnost linije i pojavnost sfumatične atmsofere; one dalje tvore bezidentitetsku istočnohrišćansku tematiku široko poznatu i verujućem i ateisti - objašnjava Slađana Dragičević Trošić. - Univerzalnost slikanog piktograma postupkom likovnosti biva prevedena u okvire asocijativnog, gde smenjivanje zlatastih, iskričavih partija biva smirena dubokom, manasijsko plavom. U tako svečanom fonu, hladnoća plave i toplina zlatne, ojačana tu i tamo crvenim akcentom kakve srednjovekovne odežde ili insignije, nikako jedna drugu ne gase, već čine da svaka dosegne maksimum svoje izražajnosti. 

Kustoskinja postavke koja će trajati do 14. novembra, ističe i da dela ovog autora odišu istim mirom i dostojanstvenošću koje osetimo pri poseti svetim mestima, koja su ga inspirisala:

- Za Čalijin opus od izuzetne važnosti je jedna vrlina: iskrenost. Umetnik insistira na minimumu detalja, svedenoj paleti i pročišćenom prostoru kako ne bi narušio čistotu najtananije emotivne vibracije koje inače pokreću njegov stvaralački mehanizam, i gde se ovozemaljsko oplemenjuje nebeskim - zaključuje Slađana Dragičević Trošić. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PREMINUO U SVOM DOMU: Umro poznati glumac