POZORIŠNA KRITIKA - STERIJINO POZORJE: Strani pisci, domaći izdajnici i ljubav u središtu

Драгана Бошковић

02. 06. 2025. u 06:45

"BEOGRADSKI trio", dramska adaptacija epistolarnog romana reditelja Gorana Markovića (produkcija Teatar "Anton Podbevšek", Novo Mesto i "Cankarjev dom", Ljubljana) inscenira nekoliko narativnih tokova, vrlo uzbudljivo prikazanih u romanu po kome nastaje.

ПОЗОРИШНА КРИТИКА -  СТЕРИЈИНО ПОЗОРЈЕ: Страни писци, домаћи издајници и љубав у средишту

foto privatna arhiva

U predstavi reditelja Matjaža Bergera, koja baštini žanr (kvazi)dokumentarnog teatra, većina činjenica se prezentira glasom van scene, prateći epistolarnu formu romana.

U naslovu ovog teksta, strani pisac je britanski autor, Lorens Darel ("Aleksandrijski kvartet"), koji je nekoliko godina u Beogradu služio britansku Krunu. Bile su to mračne godine Informbiroa, kada se Tito odrekao Staljina, pa je mnoštvo rusofila, ali i potpuno nedužnih ljudi završilo u kaznionici Golog otoka i Svetog Grgura (žene) u Jadranskom moru. To bi bili domaći izdajnici (ni krivi, ni dužni), a ljubav se dešava između pomenutog Darela (sklonog aferama) i učiteljice mu srpskog jezika, Vere Tankosić, inače supruge pukovnika jugoslovenske vojske, Ratka Tankosića... U srcu radnje i romana, a i predstave je tragedija bračnog para Tankosić, odanost i iskrena osećanja supruge Vere za ovog sužnja političke tiranije, kojoj se veza sa Darelom nekako slučajno dešava, u samoći i beznađu, posle muževljevog nestanka.

U nešto više od dva sata trajanja slovenačke predstave (titlovane na srpski), akteri su sve vreme na sceni, istupaju u radnju onda kada se storija odvije do njihove sudbine, a podržani su kako glasom koji objašnjava događaje, tako i fotografijama na ekranima, koje prikazuju likove i scene u priči. Zbog ovog postupka, stiče se utisak stalne ilustracije izgovorenog i odigranog teksta, gde pozorište i stvarna istorija potkazuju jedno drugo, na štetu dramske radnje... Autor dramatizacije Markovićevog romana, reditelj predstave Matjaž Berger menjanjem ritma pripovedanja i poigravajući se stvarnim ličnostima i događajima, čineći ih u kontekstu priče apokrifnim, nije do kraja izbegao romanesknu formu. Ostao je utisak nekog scenskog storitelinga, a "olakšavajuća okolnost" je što je gledaocu jasno da je to i bila namera autora pozorišne predstave po romanu kao predlošku za igru. Možda je bilo svrsishodnije da se više igralo brehtovski, sa namernim otklonom ka publici, umesto ka romanu, koji je i igran, i komentarisan, što je pre dramska dekonstrukcija nego epski teatar, gde bi se ova predstava o obezljuđenju i lažima najudobnije smestila...

Foto Sterijino pozorje

Interesantno uveden (u romanu) lik slavnog romanopisca Lorensa Darela, poslužio je i u predstavi kao autentična suprotnost (mentalitetska, karakterna, politička) mraku informbiroovskog događanja u Jugoslaviji. Kao ataše za kulturu britanske ambasade u Beogradu, pod budnim okom ambasadora, koji ga ne simpatiše i redovno ga prijavljuje vlastima u domovini, Darel čini ovu priču zanimljivom do granice majstorstva špijunskog romana jednog Le Karea. Izvesna monotonija prepričavanja i ulazaka i izlazaka prisutnih aktera radnje se razbija opet tekstom, koji je, posredovan zvučnikom i obezljuđen neprisustvom spikera, još jedan dokaz da je ova predstava dokaz značaja nastupajućih medijskih vremena, kada se sve saznaje kroz tuđe oči i uši, a oseća i trpi neposredno, na svojoj koži. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RIZIK ZA PROBLEM S PROSTATOM POVEĆAVA SE S GODINAMA