PONEKAD ME "ODUVA" RADOST PUBLIKE: Glumica Bojana Stefanović igra pet likova u komičnoj melodrami "Gordost i predrasude"
PRVI put predstava inspirisana delom Džejn Ostin pojaviće se na našoj sceni. Premijera je 17. novembra, a za glumicu Narodnog pozorišta Bojanu Stefanović "Gordost i predrasude" obeležiće još dva "prva puta" - rad u Madlenijanumu i prevodilački angažman, jer je sa rediteljem Ivanom Vukovićem prevela dramatizaciju Izobel Makertur. I to nije sve. U ovoj komičnoj melodrami igraće čak pet likova - Mejsi, Kiti Benet, Vilijama Kolinsa, Džordža Vikama i Gospođu Gardiner!

foto N.Skenderija
- Reč je o veoma zanimljivoj dramatizaciji škotske spisateljice, glumice, muzičarke i dramaturškinje. U njoj šest (u našoj verziji sedam) služavki izvodi ceo komad i osamnaest karaktera - objašnjava Bojana Stefanović. - Tako, moja sluškinja igra njih pet, predstavljajući komad. Vrlo zanimljivo i inspirativno, ali i zahtevno u radu.
o Žanrovski je određeno kao komična melodrama?
- U poslednje vreme je tendencija da se razbijaju neke striktne žanrovske odrednice. Biće to jedna raznovrsna predstava, mogu da kažem čak i pozorišna senzacija. Ceo ansambl, sve vreme, na licu mesta i u par sekundi menja karaktere i kostime. Ima i muzike u svim tim komičkim i melodramskim elementima. Naravno, tu je i divna ljubavna priča koju svi pamtimo iz romana Džejn Ostin. Zaista, sveokupan doživljaj.
o Iza sebe imate dug staž u muzičkom teatru, već dve decenije ste spoljni saradnik Pozorišta na Terazijama?
- Podjednako se lepo osećam na Terazijama kao i u svojoj matičnoj kući. To iskustvo u ovom procesu mi je veoma značilo jer imamo fantastičnog kompozitora Draška Adžića koji je napravio vrhunske songove, u svom aranžmanskom razvoju i intenzitetu mogu da se mere sa Vest Endom ili Brodvejom. Napravio je uzbudljivu muzičku konstrukciju za našu najlepšu poeziju i stihove Laze Kostića, Desanke Meksimović, Dučića, Šantića...

foto "Madlenijanum"
o Sa toliko transformacija i presvlačenja, čini se da će predstava biti u furioznom, gotovo vodviljskom ritmu?
- Britanci i njihovo pozorište čuveno je po preciznosti, brzini i dobro uvežbanoj lakoći. Sve deluje da se tog trenutka dešava, a zahteva ozbiljnu i kontinuiranu pripremu. Događa se da u toku jedne scene, čak u toku jednog monologa, izmenim tri lika! Nije toliko fizički zahtevno, koliko u koncentraciji. Paralelno morate da mislite koji kostim vam stoji na levoj ruci,a na desnoj šešir, šta prebacujete u kom trenutku i na koju stranu se okrećete i kako sve to da povežete. Gotovo žonglerski i zato pravi izazov.
o Premijerno ćete biti u ulozi prevodioca. Otkud taj dodatni napor u ovako zahtevnoj predstavi?
- Moja mama je bila prevodilac engleskog jezika i književnosti, uglavnom tekstova vezanih za ekonomiju. Ali, njena prva i večita ljubav je pozorište. Odrasla sam u kući u kojoj su čak i udžbenici FDU iz sedamdesetih bili sastavni deo biblioteke. Za svoj magistarski rad prevela je "Osvrni se u gnevu" Džona Ozborna. Govorim i čitam engleski otkad znam za sebe, već sam prepravljala neke komade. Ponekad male, sitne stvari nisu dobro pozorišno prevedene. Ponudila sam reditelju pomoć, on je prihvatio, a ja sam radila sa velikim zadovoljstvom. Pojedine komade prevodim i za svoju dušu, pa nikad se ne zna...
o Za vašu biografiju moglo bi se rekli da je srećna, odmah po diplomiranju primljeni ste u stalni angažman?
- Da, dva meseca po završetku studija. Sticaj je srećnih okolnosti, ali i drugačijih vremena. Nisam jedina, moj drug sa klase Nenad Stojmenović, primljen je u isto vreme. Mogu da zahvalim i pametnim savetima starijih kolega. Uskočila sam u predstavu "Virus" Siniše Kovačevića i na diplomsku predstavu pozvala Ljiljanu Blagojević. Predložila mi je da zovnem i Ljubivoja Tadića s kojim sam igrala u Sinišinoj predstavi. Podsetila me je da je on upravnik Narodnog pozorišta i da je dobra prilika da me vidi na diplomskom. Zahvalna sam joj na savetu, jer mi to ne bi palo na pamet. Ljuba je pogledao predstavu i ubrzo me pozvao da postanem član kuće.

foto "Madlenijanum"
o Za ove dve decenije imali ste mnogo zanimljivih uloga, postoji li neka koju posebno izdvajate?
- Sama činjenica da od početka, 2002. godine, igram u predstavi "Velika drama" - čini je posebnom. U našem pozorišnom životu je istinski fenomen, svojim kvalitetom i lepotom zaslužila je takvo trajanje. Igram Helgu Hofman u alternaciji sa koleginocom sa klase Sonjom Kolačarić. Scene su maestralno napisane a replike, nekako, igraju same sebe i to sa malim brojem reči. Kad izađem da igram Helgu ona, jednostavno, živi na sceni.
o U međuvremenu, glumac se i profesionalno i privatno menja. Šta ste sve "propustili" kroz sebe od premijere do danas?
- Meni je "Velika drama" merna jedinica na neke životne korake i poteze. Imala sam 22 godine kada je bila premijera, a uskoro punim 45. Bilo je mnogo životnih promena i izazova, lepih i manje lepih stvari. Dobila sam dvoje dece, ostvarila porodični život, došlo je sazrevanje, pa i starenje. Svakom kolegi bih poželela da ima predstavu kroz koju može da sagledava i svoj život i svoju karijeru. Sada drugačije osećam svaki damar svake replike, mogu da izmerim i neki svoj glumački napredak.
o Već dvadeset godina traje i "antrfile" vaše karijere, sinhronizacija crtanih filmova i reklama. Koliko je to, osim u komercijalnom smislu, iskustveno važno?
- Izuzetno. Glumački rad ispred mikrofona je inspirativan i ko god je u prilici treba da iskoristi da osvoji još jedan mali glumački zanat. Zaista uživam u tome, još od 2001. Jedna je dobra škola, u izuzetnoj brzini. Ograničenim glumačkim sredstvima morate da donesete suštinu i neretko da se uklopite u nešto što već postoji. Fantastična je škola i dobar trening za svakog glumca.
o Da li su vaša deca bila u zabuni kad čuju vaš glas u crtaću?
- Ćerka sada obično prepoznaje moju sestru Ivu. U smislu advertajzinga moj glas se češće čuje u reklamnim blokovima. Suprug se ponekad šali kako me sluša u kući po ceo dan, a još mora i sa televizora. Deca me prepoznaju, čak su se i sama oprobala u nekoliko reklamama. Nisu bili loši, zvali su ih ponovo. Sinu je bilo zanimljivo više iz finansijskih razloga, a ćerka se baš raduje kad dobije punudu za sinhronizaciju.
o Nešto "mlađa" od Helge je vaša Puslica u mjuziklu "Neki to vole vruće" na Terazijama, koju igrate još od 2007. godine?
- To je velika radost! Veština, talenat i mukotrpni rad da bi se napravio mjuzikl je nešto posebno. Uz sve ove preduslove,osećate i veliko zadovoljstvo na sceni. Svaki put kad igram, pre svega sa Buletom i Radetom, uživam. Aplauz posle izvođenja liči na koncerte rok zvezda. U publici se desi "urlik", posebno kad Bule počne da trči u štiklama niz stepenice. Njegova veština, uz dupli salto preko kreveta, izazove oduševljenje. Prosto vas "oduva" ta radost publike.
I na ruskom
- "GORDOST i predrasude" je moja šesta pozorišna premijera u dve i po godine. To je rolerkoster uz ostale stvari koje sam snimala. Pre mesec dana emitovala se "Močvara", očekuje nas i premijera špansko-srpske koprodukcije "Ožiljak". Igram na ruskom koji nikad nisam učila. Idu mi jezici, i baš mi je bio izazov da naučim nešto novo bar za potrebe snimanja. Željno i iščekujem i premijeru dugometražnog filma Maje Miloš "Pukotina u ledu".

ZAHAROVA O UPOZORENjU VUČIĆU ZBOG POSETE MOSKVI: Banditizam i ucena, tako deluju terorističke ćelije
PORTPAROLKA ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova danas je nazvala upozorenja Evropske unije predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću u vezi njegove posete Moskvi za Dan pobede, "banditizmom i ucenom''.
30. 04. 2025. u 16:55

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

HAOS I DRAMA NA SABALENKINOM MEČU: Svađa. prozivke i na kraju odlazak bez rukovanja (VIDEO)
BELORUSKINjA Arina Sabalenka savladala je Martu Kostjuk iz Ukrajine za plasman u polufinale mastersa u Madridu, a to je bilo sve samo ne običan meč.
01. 05. 2025. u 09:30
Komentari (0)