GDE SU DOKAZI DA JE SRBIJA IMALA UDELA U ATENTATU: Pokušaji cara Nikolaja ii da se preko Nemačkog dvora izbegne svetski rat

TEK KROZ nekoliko nedelja - a u nekim detaljima i mnogo kasnije - imao sam priliku da iz diplomatske prepiske i privatnih pisama saznam mnoge podatke potrebne za sud o pokušajima Rusije da spase mir.

ГДЕ СУ ДОКАЗИ ДА ЈЕ СРБИЈА ИМАЛА УДЕЛА У АТЕНТАТУ: Покушаји цара Николаја ii да се преко Немачког двора избегне светски рат

Carevi Nikolaj II i Fridrih Vilhelm, 1905. godine, Foto Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“,Profimedija, Privatna arhiva (Dragoljub Mandić), La enciciklopedia biografica en linea, Fejsbuk i Vikipedija

Radi potpunosti političke slike, navodim tekst lične telegrafske korespondencije, u prevodu s engleskog jezika, cara Nikolaja II sa carem Vilhelmom s jedne strane, i s druge strane pregovore našeg ministra inostranih dela S. D. Sazonova sa evropskim kabinetima, tokom dana koji su prethodili objavi rata Nemačke Rusiji.

Tek što se car Vilhelm vratio sa putovanja po norveškim fjordovima, car Nikolaj II mu je 28. jula poslao sledeći telegram: „Radujem se što si se vratio u Nemačku u ovom ozbiljnom trenutku. Usrdno Te molim da mi pomogneš. Sramni rat, objavljen slaboj državi, srdžba mog naroda tim povodom, koju u celini delim, izazvala je u Rusiji nečuveni utisak. Predviđam da uskoro neću moći da se suprotstavim pritisku koji se na mene vrši i da ću morati da preduzmem mere koje će dovesti do rata. Kako bi se izbegla katastrofa, kakva će biti evropski rat, molim Te u ime našeg starog prijateljstva da učiniš sve što možeš da bi zadržao svog saveznika od koraka koji bi otišli predaleko.”

ODGOVOR CARA Vilhelma pod istim datumom: „Sa najdubljim žaljenjem saznajem za utisak koji je u Tvojoj zemlji izazvao nastup Austrije protiv Srbije. Zlonamerna agitacija, koju je Srbija vodila tokom mnogih godina, završila se gnusnim zločinom čija je žrtva postao Nadvojvoda Ferdinand. Duševno stanje, koje je Srbe dovelo do ubistva njihovog sopstvenog Kralja i njegove supruge, još uvek vlada u toj zemlji. Ne sumnjam da ćeš se Ti saglasiti sa mnom da opšti interesi, Tvoji i moji, kao i interesi svih monarha, zahtevaju da sva lica koja su moralno odgovorna za to podlo ubistvo dobiju zasluženu kaznu. U ovom slučaju politika ne igra nikakvu ulogu. S druge strane, potpuno razumem koliko je Tebi i Tvojoj vladi teško da se suprotstavite snazi javnog mnenja. Zbog toga, uzimajući u obzir srdačno i toplo prijateljstvo, koje nas odavno vezuje, upotrebiću sav svoj uticaj da Austrijance podstaknem da delaju otvoreno u cilju postizanja zadovoljavajućeg sporazuma s Tobom. Čvrsto se nadam da ćeš mi Ti pomoći u mojim naporima da izgladim teškoće koje bi još mogle da iskrsnu.”

Sledećeg dana, car Nikolaj II je telegrafisao caru Vilhelmu: „Zahvaljujem na pomirljivom i prijateljskom telegramu. Međutim, zvanična saopštenja koje je mome ministru danas učinio Tvoj poslanik bila su sačinjena u savršeno drugačijem tonu. Molim Te da razjasniš ovu protivurečnost. Da bi se sprečilo krvoproliće bilo bi ispravnije da se srpsko-austrijsko pitanje preda Haškoj konferenciji. Uzdam se u Tvoju mudrost i prijateljstvo.”

* * * * * * * * * * * * * * * 

Mobilizacija u Rusiji zaštitna mera od Austrije

TOG ISTOG DANA, 29. jula, car Vilhelm je odgovorio caru Nikolaju II: „Primio sam Tvoj telegram i delim Tvoju želju da se sačuva mir, ali, kako sam Ti već kazao u svom prvom telegramu, ja na nastupanje Austrije protiv Srbije ne mogu da gledam kao na „sramni rat”.

Austrija iz iskustva zna da se uopšte ne može pouzdati u srpska obećanja data na papiru.

Po mom mišljenju, na poteze Austrije se mora gledati kao na težnju da se dobije potpuna garancija da će se srpska obećanja pretvoriti u realnu činjenicu. Ovo moje mišljenje se zasniva na izjavi austrijskog kabineta da Austrija ne teži nikakvim teritorijalnim osvajanjima na račun Srbije. Zato smatram da je u potpunosti moguće da Rusija ostane posmatrač austro-srpskog konflikta, ne uvlačeći Evropu u najužasniji rat kakav još nije viđen. Smatram da je neposredni sporazum Tvoje vlade sa Bečom moguć i, kako sam Ti već telegrafisao, moja vlada nastavlja da ulaže napore kako bi se to postiglo. Naravno, vojne pripreme Rusije koje bi Austrija mogla da protumači kao pretnju, ubrzale bi katastrofu koju obojica želimo da izbegnemo i nanele štetu mom posredništvu...”

Foto Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“,Profimedija, Privatna arhiva (Dragoljub Mandić), La enciciklopedia biografica en linea, Fejsbuk i Vikipedija

Car Nikolaj II sa oficirima jugoslovenske dobrovoljačke divizije

Car Nikolaj II caru Vilhelmu, 30. jula: „Od srca Ti zahvaljujem na brzom odgovoru. Večeras šaljem Tatiščeva sa uputstvima. Vojne mere, koje su sada stupile na snagu, bile su donete pre pet dana, kao zaštitna mera zbog priprema Austrije. Od srca se nadam da ove mere neće ometati Tvoje posredništvo koje visoko cenim. Potreban je snažan pritisak s Tvoje strane da Austrija postigne sporazum s nama.” 

SUDBONOSNI DANI

VASILIJ Štradman (1877 - 1963) skoro polovinu svog zrelog života, punog sudbonosnih istorijskih događaja, kako po Rusiju tako i po Srbiju, proveo je u Srbiji kao ruski diplomata (1911–1915. i 1919–1924), a potom i kao ruski izbeglica (1924–1944).U sudbonosnim danima posle Sarajevskog atentata, usled iznenadne smrti ruskog poslanika u Beogradu N. H. Hartviga, Vasilij Nikolajevič, kao otpravnik poslova, postaje privremeni šef ruske diplomatske misije u Beogradu, do dolaska njenog novog šefa, kneza Grigorija Nikolajeviča Trubeckog u decembru 1914. godine.

PISMO CARA Nikolaja II caru Vilhelmu, istog datuma: „Šaljem Ti Tatiščeva s ovim pismom. On će biti u stanju da Ti pruži detaljnija objašnjenja nego što ja mogu ovim redovima. Mišljenje Rusije je sledeće: ubistvo Nadvojvode Franca Ferdinanda i njegove Supruge jeste - gnusan zločin koji su izvršili pojednici Srbi. Ali, gde su dokazi da srpska vlada ima udela u tim zločinima? Avaj! Na osnovu mnogih činjenica poznato nam je da se često ne može s poverenjem odnositi prema rezultatima istrage i zaključcima suda, pogotovo ako se u predmet umešaju političke pobude (afera Fridjunga i Prohaske od pre dve-tri godine). Umesto da Evropu obavesti i da joj omogući da se upozna, a drugim stranama pruži vreme da prouče sve materijale istrage, Austrija je Srbiji dala rok od 48 sati i onda joj objavila rat. Čitava Rusija i mnogi van njenih granica smatraju da je srpski odgovor zadovoljavajući: nemoguće je očekivati da nezavisna država može poći još dalje u udovoljavanju zahtevima druge vlade. Kaznene ekspedicije se preduzimaju samo u sopstvenoj državi ili u kolonijama. Zbog toga je taj rat izazvao tako duboko negodovanje u mojoj zemlji i ovde će biti teško da se smiri ratoborno raspoloženje. Što duže Austrija bude nastavljala svoja agresivna dejstva, to će stanje postajati ozbiljnije. Obraćam se Tebi, njenom savezniku, kao posredniku u očuvanju mira.”

* * * * * * * * * * * * * * * 

Neiskreno mirovno posredništvo cara Vilhelma

CAR VILHELM, tridesetog jula telegrafisao je caru Nikolaju II: „Veoma sam zahvalan na telegramu. Ne može biti ni govora o tome da reči mog poslanika mogu biti u suprotnosti sa sadržajem mog telegrama. Grofu Purtalesu je bilo naloženo da Tvojoj Vladi skrene pažnju na opasnost i ozbiljne posledice koje proističu iz mobilizacije. To sam isto i ja rekao Tebi u svom telegramu. Austrija je mobilisala samo protiv Srbije, i to samo jedan deo vojske. Ako sada Rusija mobiliše protiv Austrije, kako se to vidi iz Tvog i saopštenja Tvoje Vlade, onda se moja posrednička uloga, koju si mi ljubazno poverio i koju sam ja na Tvoju izričitu molbu prihvatio, izlaže opasnosti ili čak postaje potpuno nemoguća. Sva težina odluke pada isključivo na Tebe i Ti snosiš odgovornost za mir ili za rat.”

Car Nikolaj II je telegrafisao caru Vilhelmu 31. jula: „Srdačno Ti zahvaljujem na Tvom posredovanju koje počinje da uliva nadu u mirno rešenje krize. Iz tehničkih razloga nije moguće zaustaviti naše vojne pripreme, koje su za nas bile neizbežne s obzirom na austrijsku mobilizaciju. Daleko smo od toga da želimo rat. Dok traju pregovori o srpskom pitanju, moja vojska neće preduzeti nikakva izazivačka dejstva, o tome Ti svečano dajem reč. Poveravam se Božjoj milosti i nadam se uspehu Tvog posredovanja u Beču u korist naših država i evropskog mira.”

Foto Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“,Profimedija, Privatna arhiva (Dragoljub Mandić), La enciciklopedia biografica en linea, Fejsbuk i Vikipedija

Kajzer Fridrih Vilhelm 1916. godine u Nišu

OVAJ TELEGRAM se mimoišao sa telegramom cara Vilhelma od istog datuma, sledeće sadržine: „U odgovoru na Tvoje obraćanje mom prijateljstvu i na Tvoju molbu za pomoć, pristupio sam posredničkim akcijama između Tvoje i austrougarske vlade. Za vreme trajanja ovih akcija, Tvoja vojska je bila mobilisana protiv Austro-Ugarske, moje saveznice, zbog čega je, kako sam Te već obavestio, moje posredovanje skoro izgubilo realni značaj. Pa ipak, nastavio sam da delujem. Sada sam dobio pouzdanu informaciju o ozbiljnim vojnim pripremama na mojoj istočnoj granici. Odgovornost za bezbednost mog Carstva primorava me da preduzmem preliminarne mere zaštite. U mojim naporima da sačuvam opšti mir, došao sam do krajnjih granica. Odgovornost za katastrofu koja preti celom civilizovanom svetu neće pasti na mene. U ovom trenutku, Ti si još u mogućnosti da to sprečiš. Niko ne preti moći i časti Rusije, i ona slobodno može da sačeka rezultate mog posredovanja. Moje prijateljstvo prema Tebi i Tvojoj državi, što mi je na svom samrtnom odru zaveštao još moj deda, uvek mi je bilo sveto, i ja sam u više navrata pošteno podržavao Rusiju u trenucima njenih ozbiljnih teškoća, a posebno za vreme prethodnog rata. Ti još uvek možeš sačuvati evropski mir, ukoliko Rusija pristane da obustavi preduzete vojne mere koje ugrožavaju Nemačku i Austro-Ugarsku.”

CAR NIKOLAJ II je 1. avgusta telegrafisao caru Vilhelmu: „Primio sam Tvoj telegram.

Shvatam da Ti moraš da mobilišeš Tvoju vojsku. Želim da od Tebe imam iste garancije koje sam ja dao Tebi, tj. da ove mere ne znače rat i da ćemo nastaviti pregovore u korist naših država i celog sveta, koji nam je svima toliko drag. Naše dugo, osvedočeno prijateljstvo, s Božjom pomoći, uspeće da spreči krvoproliće. S nestrpljenjem i nadom očekujem Tvoj odgovor.”

Istog dana, 1. avgusta, car Vilhelm je telegrafisao caru Nikolaju II: „... Juče sam Tvojoj Vladi ukazao na jedini put kojim se rat može izbeći. Iako sam tražio odgovor do danas u podne, do sada od mog Poslanika nisam dobio odgovor Tvoje Vlade. Zato sam bio prinuđen da mobilišem vojsku. Hitan, i potvrdan, i nedvosmislen odgovor Tvoje Vlade - jedini je put kojim se mogu izbeći nebrojene nevolje. Dok ne dobijem Tvoj odgovor ne mogu suštinski da razmatram Tvoj telegram. Moram da Te molim da neodložno izdaš naredbu Tvojoj vojsci da se bezuslovno uzdrži i od najmanje povrede naše granice.”

(VASILIJ ŠTRANDMAN: BALKANSKE USPOMENE, ŽAGOR, BEOGRAD 2009. PREVEO SA RUSKOG JOVAN KAČAKI)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MIHINA UDOVICA - PROVOCIRA: Koža, crna čipka i tetovaža zmije (FOTO)