Roditelji, vreme je da pogledate svoju decu i da se konačno saberete!

Novosti

01. 06. 2025. u 11:22

Gotovo sedam meseci taoci smo ekstremističke manjine koja nam uzurpira i onemogućava normalnu svakodnevnicu. Prećutno, svi smo bez prave i adekvatne reakcije. Oči svih patriota uprte su u predsednika, jer realno, za sve ove godine koliko vodi našu državu, uradio je više za napredak i prosperitet Srbije od svih svojih prethodnika.

Родитељи, време је да погледате своју децу и да се коначно саберете!

Foto: Printskrin


 U spoljnoj politici je cenjen i poštovan od najvećih imena današnjice na svim meridijanima. Uvek dočekan i ispraćen sa najvišim počastima, prijateljskim rukovanjima i međudržavnim ugovorima na kojima nam mnogi zavide. Jasno je da mi, kao država, na raskršću svih najznačajnih puteva ne odgovaramo mnogima i da smo vekovima trn u oku zbog časti, čojstva, poštenja i one divne, retke osobine koju samo najveći mogu sebi da dozvole - inata, jer imamo kolektivni i identitet i integritet.
Čudno je da, iako je naš predsednik srpski, a ne zapadni đak, i poseduje tu, u DNK nam urezanu osobinu, koristi je samo kad se bori za dobrobit svih, kada ne odustaje uprkos najstrašnijim preprekama, jer ne da da niz vodu ode sve ostvareno i planirano. Pitanje je zbog čega još uvek nije podigao sve relevantne institucije i rasterao ovu narkomansku, poremećenu, plaćeničku bagru koja nema svrhu postojanja, osim pukog bivstvovanja?
Mila Pajić je na onom čuvenom audio snimku, dok je sa svojim kompanjonima planirala državni udar, izgovorila: ”…kad je mogao nadstrešnicu Rakić…”. Činjenica, za njom je raspisana poternica, ali ti isti su deo Srbije digli na ulice zbog urušavanja nadstrešnice, a onda na svakom skupu pevali, igrali, pekli prasiće, jagnjiće, krčkali kotlić, šišali se, izvodili raznorazne boleštine, uz redovno alkoholisanje i drogiranje. A kad se ne provode duvaju u vuvuzele i pištaljke. Ni misli svoje od toga ne čuju, ako im kroz glavu ne zviždi samo promaja. I žale? Ma dajte, operisani su oni od empatije. Idu kao marva kuda ih pastir tera, i oglašavaju se po naređenju. Danas je blokada mostova, sutra napad na Gradsku kuću, prekosutra na prostorije SNS-a, onda na zaposlene u državnim institucijama, o novinarima i da ne govorim. Ako nisu deo ekipa tajkunskih medija, a pojave se na događaju kako bi izveštavali, prete im šišanjem, nabijaju im sendvič u usta, gađaju ih konzervama, farbom, polivaju ih pivom, oduzimaju im i razbijaju telefone, fizički im onemogućavaju da uđu u institucije za koje su akreditovani, dele ih na podobne i nepodobne, ne odgovaraju im na pitanja na konferencijama za medije…
Pa su onda kao pečurke nikli fantomski plenumi, koji predstavljaju Boga i batinu, a najviše izgovor za svaku odluku. Niti se zna ko je na čelu te organizacije, niti ko odlučuje, niti je išta na tu temu transparentno. Izgleda da balavci koji misle da treba nešto da se pitaju smatraju da je demokratije zapravo NAREĐENjE – IZVRŠENjE! O ponašanju onih koji, na primer stoje na vratima fakulteta i odlučuju ko sme, a ko ne da uđe u zgradu čiji je student ili profesor, sramotno je i pričati. Tu su devojke golih stomaka, nevaspitane, sa minđušama u nosu, redovno podižu srednji prst kad mi bilo šta od izrečenog ne odgovara, a odgovor koji kao mantru ponavljaju na svako pitanje je: “Tako je odlučio plenum.” Niti znaju koji plenum, niti išta više od toga. Konstrukcije rečenica su im zabrinjavajuće, gramatički, sintaksički i leksički potpuno neispravne, posvađani su sa padežima, rodovima, brojevima, jedninom i množinom. 
Već mesecima sebi postavljam istih nekoliko pitanja u vezi sa aktuelnom situacijom. Kao roditelj studenta koji ima prijatelje iz raznih sfera svojih interesovanja i različitih perioda odrastanja – drugare iz vrtića, osnovne i srednje škole, sa fakulteta, sporta, svu tu decu poznajem. Redovno mi u kuću dolaze. I upravo zbog toga ne mogu da se načudim ko je vaspitao ove koje danas gledamo po ulicama. Da li im roditelji znaju kako su obučeni, koliko piju, koje psihoaktivne supstance uzimaju i najvažnije, gde su im deca kada nisu kod kuće? Sa kim su? Ko su im prijatelji? Koji profesori su im omiljeni? Čemu su ih naučili? U čemu podržali i pogurali? Sa kim se zabavljaju? Gde izlaze? Kako se slikaju i šta objavljuju na društvenim mrežama?
Moje dete je samostalno, ume da spremi da jede, da uključi mašinu i raširi veš, ne izlazi iz kuće neispeglan ili prljave obuće, ide u nabavku, uči, druži se, izlazi, zabavlja. Otvara vrata komšijama, ne sedi u autobusu, pomaže majci sa kolicima da uđe u prevoz, kaže “Dobar dan” i “Doviđenja”. I ne mislim da je zbog toga nešto posebno, smatram da se to podrazumeva. 
Zato nikako da shvatim kako je moguće da se profesori nazivaju Teletabisima, da im se daju kodna, besmislena imena, da ih napadaju i verbalno i fizički, psuju, pljuju, gađaju jajima, a onda im njihove kolege ukazuju dužno poštovanje i pitaju za mišljenje. Da li iko, ali bukvalno iko u ovoj zemlji zaista misli da nezrela, neobrazovana i nevaspitana derišta treba da odlučuju o bilo čemu, a najmanje o tome kako ova zemlja treba da funkcioniše i ko da je vodi?
Nadam se, ne, zapravo čvrsto sam ubeđena da postoji pravo rešenje i da će ga čelni ljudi moje otadžbine iznedriti u najkraćem mogućem roku. A balvurdiju koja maše indeksima, a u istim nema verovatno ni dva upisana ispita, vratiti na fabrička podešavanja, kako bismo i u narednim decenijama i vekovima sačuvali ovo što sad gradimo i nastavili putem prosperiteta do zlatne ere koju je ovaj narod odavno zaslužio.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (13)

RIVIERA MONTENEGRO SWISSÔTEL U BUDVI BUDI NAJVEĆI INTERES KUPACA NEKRETNINA ZBOG POSEBNOG PROGRAMA RENTIRANJA