SRPSKI POLITIČARI NA HRVATSKOM NEBU: Vidan je doprinos Srba u razvoju Zagreba i stvaranju građanskog poretka srednjoevropskog tipa

ŽIVEĆI i radeći u hrvatskoj metropoli, Srbi su svoje vredno mesto zauzeli u prvom redu kao trgovci i bankari, a prisutni su i u samim vrhovima državne administracije, prosvetnog i kulturnog života.

СРПСКИ ПОЛИТИЧАРИ НА ХРВАТСКОМ НЕБУ: Видан је допринос Срба у развоју Загреба и стварању грађанског поретка средњоевропског типа

Foto: Iz knjige "Srbi u Zagrebu"

To se vidno odrazilo na njihov doprinos celokupnom razvoju Zagreba kao multietničkog grada, u kome je stvaran građanski poredak srednjoevropskog tipa. Istaknuti položaj Srba u Zagrebu uticao je i na postepeno stvaranje njihovog novog političkog središta, čime je preuzeto ranije prvenstvo od Novog Sada. Taj novostečeni položaj zadržan je do kraja Austrougarske monarhije 1918. godine.

Jedan od prvih Srba koji su se ugradili u politički život Hrvatske bio je Mojsije Baltić, još u prvim godinama delovanja ilirskog pokreta. Za njega je i Ljudevit Gaj govorio da je uticao na njega. Uočivši Baltićeve sposobnosti, ban Jelačić ga je pozvao u bansku vladu. Kasnije postaje podžupan u Pakracu, a od 1855. tajnik Namjestničkog vijeća, pa savjetnik zemaljske vlade u Zagrebu, gde je vodio gospodarsko odeljenje.

Među uglednim srpskim političarima bio je i Maksimilijan Prica, istaknuti pravnik i političar u Hrvatskoj i Slavoniji. Rođen je 1823. u Korenici, gimnaziju je učio u Karlovcu a pravo u Zagrebu, gde je i ušao u krug iliraca. Za vreme revolucije 1848. godine, ban Jelačić ga uzima za svog sekretara. Učestvovao je i na sveslovenskom kongresu u Pragu, kao predstavnik Hrvatske. Na tom kongresu bio je blizak radikalnoj struji, koja se zalagala ne za jedinstvenu Austriju, već za jedinstvo slovenskih naroda u njoj.

Te ideje zastupao je i kao član redakcije lista "Slavenski jug", a bio je i među osnivačima društva „Slovenska liga”, koje je osnovano u Zagrebu 1848. godine. Za vreme Bahovog apsolutizma povukao se iz javnog života i bavio se advokaturom. Zajedno sa Ivanom Mažuranićem, grofom Julijem Jankovićem i Ivanom Kukuljevićem učestvovao je u izradi programa o savezu Hrvatske i Ugarske. Zastupao je mišljenje da je za Hrvatsku jedino moguće ustavno uređenje u savezu sa Ugarskom, pri čemu se zalagao za teritorijalnu celinu Hrvatske. Zaključke o položaju Hrvatske dao je u tzv. Pricinoj izjavi, u kojoj je tražio da se odrede zajednički interesi Hrvatske, pre svega ekonomski.

Ovaj predlog poslužio je kasnije kao temelj za osnivanje Samostalne narodne stranke. Istoričar Martin Polić kaže da će Pricina izjava „u ljetopisima hrvatskog parlamentarizma ostati do vieka spomena vriedan i slaviti njegova začetnika kao riedko umnu silu, kojom se narod može ponositi”. Kada je 1862. u Zagrebu osnovan Sto sedmorice - vrhovni sud za Hrvatsku i Slavoniju, Prica je imenovan za njegovog člana.

Cepanjem Narodne stranke na Narodno-liberalnu i Samostalnu narodnu stranku, Prica je postao član ove druge. Zajedno sa Nikolom Krestićem, objavio je 1864. godine brošuru: Uvjetno ili bezuvjetno?, u kojoj je prihvatio notabilitetsku politiku, koja se zalagala za reviziju nagodbe sa Ugarskom. U pregovorima sa Mađarima, u kojima je učestvovao u ime Hrvatskog sabora, zalagao se za politiku popuštanja prema Mađarima. U toku tih pregovora, umro je 15. marta 1873. godine.

BLISTAVI srpski političar na političkom nebu Hrvatske bio je i Svetozar Kušević, koji se javnim poslovima bavio punih pedeset godina. Rođen je u Požegi 1823. godine. Završio je bogosloviju, a zatim pravno-političke nauke u Đeru, Požunu i Beču. Službovanje je započeo 1845. godine, kao konzistorijalni podbeležnik Pakračke eparhije, a dve godine kasnije ušao je kao poslanik Požege u Sabor u Požunu. Izabran je i u Hrvatski sabor, gde se zalagao za zajedničko istupanje Srba i Hrvata prema Mađarima. U javnim službama je brzo napredovao, već 1854. godine bio je imenovan za sekretara Namesništva u Zagrebu.

Pripadao je zvaničnoj politici bana Josipa Šokčevića i Ivana Mažuranića. Godine 1862. dodeljeno mu je plemstvo, a ta počast ga je trajno vezala za habzburški dvor. Interese srpskog naroda branio je zaštićen položajem čoveka odanog dinastiji i austrijskoj vladi. O tome svedoči i njegovo pismo od 11. februara 1863, upućeno Ivanu Kukuljeviću, velikom županu Zagrebačke županije, u kome ističe da „Hrvati silno greše što, pozivajući se na hrvatsko državno i istorijsko pravo, poriču Srbima političku individualnost i na tlu tzv. Trojednice priznaju samo hrvatski ’politički narod’, a Srbe smatraju pravoslavnim Hrvatima i tretiraju ih kao deo hrvatskog političkog naroda.

FEUDALNI koncept Hrvatske, stvoren kao protivteža ugarskom modelu, postaće glavna tema u raspravama Srba i Hrvata. Na tom konceptu izgrađene su političke osnove hrvatskog nacionalnog pitanja. Jednom stvorena zabluda, utemeljena na neubedljivim istorijskim dokazima, kobno je opteretila i tekuće i buduće odnose Srba i Hrvata. To shvatanje nosilo je u sebi otrovne zametke ultranacionalističkog i beskompromisnog shvatanja o trajnoj ugroženosti hrvatskog naroda.

Tako je stvorena glavna kočnica razvoja nove jugoslovenske države posle 1918. godine.Trajno su se raspršili snovi o fiktivnoj državi sa onima koji su u oslobodilačkoj borbi uistinu obnavljali svoju državu. Kušević je sledio politiku austrijske države u kojoj je pobedila ideja dvojne monarhije. Postao je unionista koji je pragmatično prihvatio novonastalo stanje državnog jedinstva. U oštroj polarizaciji srpske politike, njeni protagonisti su na razne načine pokušavali da se snađu i da izvuku neku pouku za srpski narod. Umro je na svom spahiluku u Blackom, 1911. 

SUTRA: SRBIN POSTAJE PRVI UPRAVNIK HRVATSKE

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KRVAVA DRAMA ČUVENOG SRBINA U RUSIJI! Razbili mu glavu, završio na svim naslovnim stranama Ruske Federacije, evo šta o svemu kaže! (VIDEO)