SIMBOL RATNE TRAGEDIJE SRPSKE KULTURNE ELITE: Nadeždu pred smrt vojnici plačući prevrtali u vlažnim čaršavima, da smanje tifusnu vatruštinu
NADEŽDA Petrović je februara 1915. ponovo odlučila da se prijavi za rad u vojnu bolnicu, uprkos protivljenju porodice.
Foto Ljuba Ranković
Vrhovna komanda takođe je predlagala da izbegne povratak u vojnu bolnicu, da otputuje u SAD kako bi propagirala interese Srbije, ali Nadežda je odgovorila: „Ne želim da se od rata skrivam u Americi”. Nudili su joj da preuzme propagandni rad u Rimu, ili da radi u bolnicama u Beogradu ili bolnici neke od stranih misija u Nišu. Ona je ipak odabrala da se vrati u Valjevo, gde je vladala velika epidemija tifusa.
Neposredno po dolasku u Valjevo pisala je porodici: „Ja sam im (bolesnicima) sad i lekar i nudilja. Prepisujem lekove, dajem ih, trčim od rane zore od jednog do drugog. Ceo dan nosim jednu tepsiju lekova (…) ali je strašno i užasno biti među onima koje treba pomoći (…) Koliko sam se ranije i plašila od ove opake bolesti, zaboravila sam na nju, od kako sam među njima. Sama se čuvam, ali Bog me može sačuvati i niko više; uzdam se u svoju zvezdu, koja me do sada ni u najtežim momentima nije prevarila ni napustila, pa možda neće ni sada”.
Međutim, Srbija je zbog velike epidemije tifusa 1915. bila zemlja smrti, a Valjevo „prestonica” epidemije. Na celom području Srbije ova bolest je odnele oko 135.000 života. Procenjuje se da je Valjevu, koje tada imalo oko 8.000 stanovnika, od posledica epidemije stradalo više 9.000 osoba (vojnici, građani iz varoši i okoline, izbeglice i ratni zarobljenici). Dnevno je umiralo od 20 do 100 ljudi, ponekad i 150 osoba.
Nadežda je 1913. već preležala jedno zarazno oboljenje, ali nikada se nije do kraja oporavila. Usled velikih napora i iscrpljenosti brzo se inficirala. Bolovala je samo sedam dana. Pred smrt posetio ju je prijatelj Branko Popović i sam bolestan:„Uz litar kameničke šljivovice, koju sam joj po želji bio doneo, pretresali smo tada po poslednji put važna pitanja našeg mladog slikarstva. To je bio razgovor dostojan umetnika i junaka, Nadežde Petrović”.
Patriotizam i umetnost
POSETE velikim evropskim kulturnim centrima (Beč, Berlin, Venecija, Firenca, Rim), kao i boravak u Parizu, dodatno su uticali na formiranje njenog angažovanog patriotizma u polju umetnosti. U tom smislu njena dela nisu bila samo lična impresija, već su imala i ulogu nacionalne kulturne reprezentacije...
Bolest je brzo napredovala, da bi u samrtnoj agoniji uslovila visoku temperaturu („ (...) vojnici su sumorno, bez prestanka, plačući prevrtali u vlažnim čaršavima, samo da joj smanje tifusnu vatruštinu (...)”). Sve je bilo uzalud. Preminula je 21. marta/3. aprila na Veliku subotu. Sahranjena je u 20 sati 23. marta/5. aprila 1915. godine na drugi dan Uskrsa.
SMRT Nadežde Petrović predstavlja simbol tragedije intelektualne i kulturne elite Srbije u Prvom svetskom ratu. Bila je začetnik modernog slikarstva, emancipovana i samosvesna žena koja je svoj život posvetila umetnosti, obrazovanju, društvenom angažovanju i borbi za nacionalnu slobodu. Kao zagovornica srpskog i jugoslovenskog kulturnog ujedinjenja, aktivno je učestvovala u izgradnji novog identiteta kroz umetnost, patriotske organizacije i delovanje u konspirativnim mrežama nacionalne mobilizacije... Zbog toga, njen prerani gubitak odavno je prepoznat kao oličenje prekinutog razvoja moderne Srbije na početku XX veka.
Građansko poreklo i kultura, porodično nasleđe i širi krug familije kojoj je pripadala, uslovili su da u ranoj mladosti prihvati mnoge evropske vrednosti svoga doba. Od liberalnog nacionalizma, preko sklonosti ka umetnosti, do aktivnog društvenog angažovanja.
vikipedija
Posebno je značajan uticaj Nadeždine majke, čiji je ujak bio istaknuti srpski političar Svetozar Miletić, koji je srpski nacionalizam oblikovao kao spoj zalaganja za nacionalne i građanske slobode, a zatim i nacionalno ujedinjenje. Društveni položaj, ugled i interesovanja Nadeždinog oca, od sklonosti ka slikarstvu do učešća u političkom životu, takođe su odredili mnoga njena interesovanja. Veliki značaj za Nadeždu imao je i njen ujak, univerzitetski profesor Svetozar Zorić, naročito u pogledu uloge intelektualca u društvu. Zato je Nadeždino prihvatanje srpske nacionalne ideje u modernom obliku bilo prirodno.
Školovanje u Minhenu odlučujuće je doprinelo daljem razvoju. Susret sa evropskom kulturom i boravak u kosmopolitskim umetničkim i intelektualnim krugovima proširili su saznanja o svetu, ali i pojačali osećaj pripadanja sopstvenoj naciji i želju za njenom emancipacijom. Nadežda je po mnogo čemu moderan oblik nacionalizma prihvatila u duhu nemačkog kulturnog modela, u kojem je nacionalizam proizilazio iz obrazovanja, umetničke uzvišenosti i intelektualnog angažmana. Upravo u Nemačkoj se susrela s idejom da nacija nije samo politički entitet, već kulturna zajednica definisana „duhom”.
UOBLIČILA je i poseban likovni izraz kao sopstveni modernistički projekat koji je odbacio staru formu i jezik akademske slike i istorijskog narativa u potrazi za savremenim sadržajem u prizorima zemlje, ljudi i običaja zemlje kojoj je pripadala. Međutim, Srbija u Nadeždino vreme nije bila spremna da prihvati njenu avangardnost, koja je kao istinska umetnička vrednost prepoznata tek u decenijama posle njene smrti.
Nadeždino shvatanje uloge umetnika i intelektualca bilo je aktivističko i prosvetiteljsko, sa naglaskom na odgovornost u borbi za nacionalnu slobodu i emancipaciju. Iako nije bila ideolog i političar, snažno je doprinela promovisanju srpske, a zatim još i više jugoslovenske nacionalne ideje. Najpre kao oblika kulturnog zbližavanja svih južnoslovenskih naroda, a zatim kulturnog i političkog ujedinjavanja uže varijante ove ideje koja je dovela do nastanka Jugoslavije. Pri tome je kao osnovu ovog poduhvata videla kulturno i nacionalno jedinstvo Srba i Hrvata koje je doživljavala kao jedan narod.
SUTRA: PREDOSEĆANjE VELIKIH RATNIH POKOLjA U EVROPI
Preporučujemo
POTPISUJE SE ISTORIJSKI UGOVOR: Vojvodina postaje čvorište Evrope, kreće gradnja gigantske saobraćajnice (FOTO/VIDEO)
PROJEKAT Osmeh Vojvodine obuhvata izgradnju 185 km brze saobraćajnice, sa 46 mostova i 34 nadvožnjaka, čime se smanjuje vreme putovanja.
18. 03. 2026. u 09:30
KULT PREDAKA U PLAMENU MRŽNjE: 45 godina od paljenja konaka Pećke patrijaršije – Zločin koji je najavio Martovski pogrom
OVE sedmice pre tačno 45 godina, srpski narod i Srpska pravoslavna crkva zanemeli su pred prizorom koji je nagovestio decenije stradanja na Kosovu i Metohiji.
17. 03. 2026. u 19:10
EKSPLOZIV BIO SPREMAN: "Digli bismo u vazduh aerodrom na Grenlandu"
DVA MESECA pre izraelsko-američkog napada na Iran, Danska je bila spremna da oružano brani svoj suverenitet nad Grenlandom.
19. 03. 2026. u 14:12
Komentari (0)