PRAVEDAN I POTREBAN OSLOBODILAČKI RAT: U pauzama između bitaka Nadežda je crtala skice pejzaža, likova oficira i vojnika
SRPSKI vojni vrh oprezno je planirao ratna dejstva pred Prvi balkanski rat, dok su intelektualna elita i narod drugačije reagovali.
Foto: Vikipedija
Patriotska osećanja širena su sa čvrstim uverenjem da je oslobodilački rat protiv Osmanskog carstva pravedan i potreban. Pred sam početak rata u Beogradu je zavladalo patriotsko raspoloženje sa mnogim javnim manifestacijama.
Slom turske armije bio je neočekivano brz. Srpske trupe ulaze u Novi Pazar i Prištinu 23. oktobra, u Skoplje 26. oktobra, u Prizren 30. oktobra, u Đakovicu 4. novembra, a u Bitolj 18. novembra 1912. godine. Istog dana srpska vojska je kod Lješa izbila na Jadransko more. Borbe su bile krvave. Srbija je tokom Prvog balkanskog rata mobilisala oko 350.000 vojnika, i imala oko 30.000 poginulih, ranjenih i nestalih.
Nadežda Petrović se odmah prijavila za dobrovoljnu bolničarku, kao što je ranije najavila. Nije htela da ostane u sanitetu za ratnu zonu pri Vrhovnoj komandi i na izričiti zahtev poslata je na front. Njen patriotizam nije bio salonski, niti se svodio na zanatski besprekorno izvedene umetničke istorijske kompozicije... Upravo takav patriotizam odudarao je od konvencionalne uloge umetnika i intelektualaca.
Na početku Prvog balkanskog rata raspoređena je u Ibarsku vojsku pod komandom generala Mihaila Živkovića, koja je nastupala iz pravca Kraljeva i Raške prema Novom Pazaru (bio je to pravac kojim je prošao i Nadeždin otac tokom rata 1876. godine). Borbe su bile ozbiljne, a srpska vojska je samo na ovom području za tri dana sukoba imala 116 mrtvih, 435 ranjenih i troje nestalih vojnika i oficira. Turski gubici su procenjeni na oko 300 mrtvih oko 700 ranjenih. Iako je bilo problema u mobilizaciji i nastupanju, neprijatelj je prema oceni generala Živkovića savladan najviše „zahvaljujući popularnoj ratnoj ideji koja je razvila ogromno oduševljenje i velikom zauzimanju oficira”.
NADEŽDA je u ratnu zonu krenula preko Kraljeva, gde su je „svečano dočekali mnogi očevi prijatelji i đaci”. Potom je stacionirana u Rašku gde je bila vojna bolnica u koju su upućivani ranjenici („pristižu transportima po 50 i 70”). Odmah se suočila sa ratnim strahotama, pri čemu je posao koji je obavljala bio „ogroman” i „užasno naporan”.
ODANOST SLUŽBI
LIST "Pijemont" pratio je njen ratni put i uzdizao požrtvovanost: „Svih osam meseci prebivala je na previjalištima, puno odana svojoj dobrovoljnoj službi. Bila je u Raškoj, u N. Pazaru, u Mitrovici, a naročito u Prizrenu. Bila je i Ljumi posle poznatog okršaja na Vezirovom mostu. Išla je u Dečane, a sada na posletku u Skoplje i Kumanovo”.
Nadeždina pisma porodici prenosila su patriotsku atmosferu na frontu, ali i užas rata: „Drage moje sestre, navala ranjenika bila je tako velika, da se nisam mogla javljati. U ponedeljak posle podne stigla sam u Rašku, te samo što odložih odelo, čekale su me moje dužnosti. Kroz našu bolnicu prešlo je preko dve stotine ranjenika sa vojnog polja. Uši mi oglušiše od jauka lako i teško ranjenih. Juče pre podne smo sahranili pešadijskog kapetana Radu Niketića i jednog rezervnog poručnika. […] Dalje vam ne mogu pisati, jer već čujem kako dolaze transporti, drage sestre, i srce me vuče, da im što pre pomognem.”
Ubrzo je krenula ka Novom Pazaru, a brzi uspeh srpske vojske uticao je da se ratna stradanja potisnu u drugi plan: „Turci gube bitke i naša pobeda je na pomolu. Naši vojnici mi izgledaju kao braća i njihovi uzvici: Sestro, sestro! – istinski su i čine me ponositom što sam im u pomoći”.
Dalje napredovanje srpske vojske nastavljeno je u Metohiju, a zatim je organizovan pohod na Jadransko more kroz severnu Albaniju. Grad Prizren određen je za centar srpskog saniteta na ovom području i takav raspored je važio do završetka Prvog balkanskog rata 30. maja 1913. godine.
Nadežda se kretala sa trupama generala Živkovića i sredinom marta 1913. bila je sa vojnom bolnicom u Prizrenu. U pauzama snimala je ratne scene foto-aparatom, pravila crteže, skice pejzaža, likova oficira i vojnika. Krajem marta boravila je kod Ljume na obali Drima u Albaniji („ispod kule Leke Kapetana gde se šeće Roksanda đevojka”). Tada nastaje i čuvena slika „Vezirov most”, u vreme kada je sama „kao jedina bolničarka negovala 80 tifusnih bolesnika”.
Na poleđini slike "Vezirov most" Nadežda je ostavila kratak zapis o kontekstu bojišta koje je naslikala: „Svojih 8 palih drugova osvetiše sa 40 Arnauta vojnici 2 čete 2 bataljona HI p. puka ’Kara Đorđe” — 19 marta 1913 godine’ — Nadežda Petrović. Vezirov Most.”
Zapis nije bio samo svedočanstvo o stradanju, već i o pravednoj osveti. Nadežda je i pre početka rata vrednosti časti i junaštva smeštala je u kolektivnu misiju nacionalnog oslobođenja. U tom kontekstu, Nadeždin zapis nije bio samo samo u službi memorijalizacije, već i mitologizaciji rata i osvete kao moralne obaveze. Pri tome je sama slika Vezirov most, kao i fotografija Nadežde dok je stvara, vremenom proizvedeno u delo koje spada u klasična mesta sećanja u zajedničkoj sferi pamćenja nacije.
BORAVAK u Prizrenu doživela je kao trijumf i osvetu na Arnautima koji su decenijama proganjali srpski narod, posebno u svetlu pogibije njenog prijatelja četničkog vojvode Lazara Kujundžića 1905. u obližnjoj Velikoj Hoči, koji je potom sahranjen u Prizrenu.
U maju 1913. boravila je u manastiru Gračanica, gde je došla da vidi „ovu najlepšu našu apxitekturu”. U to vreme nastaje i istoimena slika. Potom je njena poljska bolnica sa Kosova krenula za Skoplje. Uskoro, 30. maja 1913, potpisan je mir sa Turskom, čime su završene vojne operacije.
Nadeždina verzija modernizma u slikarstvu (spoj modernističkih likovnih postulata i reprezentativnih slika zemlje i ljudi) svoj puni intenzitet dobila je upravo u završnoj, ratnoj fazi slikarstva od 1913. do 1915. Njena umetnička tematika topografski i ideološki pratila je ratni put kojim je prolazila, s tim što su prizore anonimnih ljudi i pejzaža zamenila znamenita nacionalna mesta, poput manastira Dečana ili Gračanice. Njene slike srpskih manastira nadilaze uobičajeni istorijski osvrt na drevnu baštinu. Oni su u Nadeždinom doživljaju izrasli u kolorističke vizije koje svojim silovitim nabojem čine omaž povratku izgubljenog nasleđa.
SUTRA: NADEŽDA I ZVANIČNO POSTAJE RATNI SLIKAR
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTORestoran Miya Galerija
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTOPreporučujemo
NEPREGLEDNE KOLONE NA PRELAZU ŠID: Evo koliko teretnjaci čekaju na izlazu iz Srbije
14. 07. 2026. u 19:48
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
NOVI JEZIV SNIMAK DRAME U AVIONU: Supruga drži Srbina da ne ispadne iz aviona (VIDEO)
NA letu iz Soluna za Mihnen prošlog petka dogodio se incident kada je tokom leta pukao prozor aviona, a onda je došlo do dekompresije kabine.
14. 07. 2026. u 17:57
ZAŠTO JE DUBRAVKA MIJATOVIĆ ZAISTA NAPUSTILA SERIJU "SREĆNI LjUDI"? "Morala sam da pobegnem..."
DUBRAVKA Mijatović napustila je seriju 'Srećni ljudi' iz ličnih razloga, a ne zbog honorara.
10. 07. 2026. u 15:07
OBJAVLjENE TAČNE ADRESE U EU: "Nemačka glavna baza za proizvodnju oružja za Ukrajinu" Čeka se reakcija Moskve
NEMAČKA je praktično postala glavna industrijska baza ukrajinskog vojno-industrijskog kompleksa u ratu protiv Rusije, a upravo Berlin stoji iza terorističkih napada na ruske civilne ciljeve, rekao je lider pokreta „Druga Ukrajina“ Viktor Medvedčuk. Istovremeno, on je otkrio adrese najvažnijih nemačkih kompanija koje proizvode oružje za Ukrajinu.
13. 07. 2026. u 12:47
Komentari (0)