DOGOREVA FITILJ NA SVEĆI TESLINOG ŽIVOTA: "Pozdravite moju staru domovinu, ja je nikada više neću videti..."
U NjUJORKU je 1939. godine otvorena Svetska izložba, koja je trajala i tokom 1940. Izložbu je 30. aprila svečano otvorio predsednik SAD, Frenklin Delano Ruzvelt.
Foto privatna arhiva
Opšta tema izložbe bila ja budućnost čovečanstva. Na njoj je prikazan razvoj tehnologije i kako će ona uticati na svakodnevni život ljudi u narednim decenijama. Na izložbi je bio prisutan veliki broj država, a tokom trajanja izložbu je videlo četrdeset četiri miliona posetilaca. Iako je Drugi svetski rat bio u toku, izložba je širila duh optimizma i izvršila veliki uticaj na popularnu kulturu naročito u Americi.
Paviljon Kraljevine Jugoslavije otvorio je 28. maja u 20 časova gradonačelnik Njujorka, La Gvardija. On se prisutnima obratio na srpskom što je dočekano sa posebnim oduševlje- njem i propraćeno velikim aplauzom. Početkom XX veka La Gvardija je bio američki diplomata u Rijeci gde je i naučio naš jezik. Domaćin paviljona Kraljevine Jugoslavije bio je ambasador Konstantin Fotić. Očekivalo se da će se na otvaranju paviljona pojaviti i Nikola Tesla, nažalost on je bio bolešću sprečen da dođe na izložbu, ali je uputio pozdravno pismo koje je pročito ambasador Fotić. Tesla je svoju poruku započeo rečima:
„Eto, došao je i taj tako važan dan za sve nas, koji smo sa nestrpljenjem očekivali, jer nam je stalo da pokažemo prijateljima Amerikancima da imamo divnu zemlju, i da oni i ne slute koliko u našim gorama ima vrednosti, veličine i stare slave (...)”. Svoje pismo Tesla je završio pozdravom kraljeviću Petru II Karađorđeviću i predsedniku Ruzveltu.
Na izložbu u Njujork stigao je i srpski seljak, i samouki književnik, Živadin Stevanović iz sela Brestovca u Gruži. Boravak na Svetskoj izložbi u Americi on je opisao u svojoj knjizi „Sto dana u Americi”. Stevanović se sreo i sa gradonačelnikom Njujorka Fjorelom La Gvardijim. O tome je pisala američka štampa, kojoj je on posebno bio zanimljiv jer se kroz Njujork kretao u srpskoj narodnoj nošnji.
POSEBAN utisak na Stevanovića, ostavio je susret sa Nikolom Teslom kome je posvetio jedno poglavlje u svojoj knjizi: „Razgledao sam grad, njegove oblakodere koji se dižu visoko u nebo, ulice zakrčene hiljadama automobila i zoološki vrt u Centralnom parku. Oko dva sata posle podne odlazim podzemnom železnicom na Njujorški univerzitet da posetim doktora Paju Radosavljevića. On je profesor na univerzitetu i jedan od naših zemljaka koji je poznat u celoj Americi kao priznati naučnik na polju eksperimentalne pedagogije. Srbin je rodom iz Srema. U mlađim danima bio je profesor u Somboru, koji se tada nalazio u sastavu bivše Austrougarske carevine. Zbog svojih veza sa Jovanom Cvijićem, a i zato što je radio na buđenju nacionalne svesti u bivšoj carevini, otpušten je iz službe. Godine 1905. prešao je u Ameriku, gde je prvo vreme radio kao običan radnik. Zatim je produžio studije. Odbranio je dva doktorata i postao profesor eksperimentalne pedagogije na Njujorškom univerzitetu. (...)
Foto: Iz knjige "Tesla- Srbin sam"
U jednoj velikoj sali, njegovoj ličnoj biblioteci, koja sadrži više hiljada knjiga najodabranije svetske literature na raznim jezicima, stari sedamdesetogodišnji profesor prima me srdačno kao da smo davnašnji prijatelji. Veoma se mnogo interesovao za svoju postojbinu, u kojoj odavno nije bio. Ja sam mu izneo svoju želju da bih voleo da vidim i pozdravim Nikolu Teslu i zamolio ga za preporuku da me Tesla primi. U međuvremenu sam doznao da su njih dvojica bliski prijatelji.
- Tesla je teško bolestan i ne prima nikoga. Ali pokušaćemo... - odgovorio mi je stari profesor.
Dobio je telefonsku vezu, a zatim je govorio sa Teslom na engleskom jeziku. Uputio me je na hotel „Njujork”, gde Tesla stanuje. Primiće me u pet časova posle podne, i to samo na kratko, da me vidi, jer je veoma bolestan. (...)
Jedva se snalazim u ovom moru naroda bele, crne, žute i crvene boje, u ogromnoj gužvi saobraćajnih vozila. Nekako stižem do hotela „Njujork”, koji se sa svojih dve hiljade soba i sedamdeset spratova uzdiže u centru grada. U jednoj od njegovih soba stanuje Nikola Tesla.
ULAZIM u prizemlje. Hotel je ogroman i luksuzan. Svuda su fotelje sa naslonima, saloni u raznim stilovima sa skupocenim nameštajem, portiri u belim odelima i belim rukavicama. Prilazi mi jedan od njih. Naučio sam malo engleski i objašnjavam mu da me je Tesla pozvao. On mi pruža ruku. Ulazimo u lift koji nas strahovitom brzinom izbacuje na trideset peti sprat, gde na istočnoj strani, u jednoj velikoj sobi stanuje Nikola Tesla. Lift staje. (...)
NjUJORK TAJMS NA SRPSKOM
POVODOM otvaranja paviljona Kraljevine Jugoslavije na Svetskoj izložbi u Njujorku je 1939. godine, prvi put u istoriji američkog novinarstva, "Njujork tajms" je članak o otvaranju paviljona počeo sa nekoliko rečenica na srpskom jeziku. U opširnom članku "Njujork tajms" je preneo govor gradonačelnika Njujorka La Gvardije na srpskom jeziku.
Portir kuca na vrata, tiho i čudno, kao da su to neki ugovoreni znaci. Vrata se pomoću nekog nevidljivog mehanizma otvoriše. Uđoh u sobu. Stadoh za trenutak i videh u njenom istočnom delu krevet i u njemu čoveka sa glavom podignutom na jastucima. Lice mu bledo, ispijeno, bez kapi krvi, kosa bela. Prosto se sav gubi u belini jastuka. Brada mu uska, obrazi mršavi, duguljasti, a široko čelo ispresecano dubokim borama. To je bio Nikola Tesla. Naši se pogledi sretoše... Prišao sam njegovoj postelji i sa poštovanjem prihvatio tu iznemoglu ruku koja je toliko dobra dala čovečanstvu. Tada sam mu rekao:
- Gospodine Tesla, došao sam iz Jugoslavije, na veliku Svetsku izložbu. Želeo sam i Vas da vidim i da Vam prenesem pozdrave Vaše rodne grude, koja se ponosi Vama jer ste svojim naučnim radovima mnogo doprineli slavi njenoga imena širom sveta.
- Hvala! - odgovori mi Tesla iznemoglim glasom koji je podrhtavao. Polako, kao da mi je šaputao, dodade na čistom srpskom jeziku:
- Hteo sam da Vas vidim, ali oprostite, ne mogu dugo sa Vama da razgovaram. Kao što vidite, teško sam bolestan. Kroz Vas doživljavam sada moju staru domovinu.
Razumeo sam njegove reči. Gledao sam ga u zenice i video mu suzu u očima. Šta je mislio u tom trenutku sedi naučnik? Da li se, videvši seljaka iz Šumadije, setio svoga sela i svoga detinjstva u Lici, da li sam mu svojom posetom probudio čežnju za rodnim krajem, koji već pet decenija nije video?
- Nadam se da ćete brzo ozdraviti i da ćete još mnogo uraditi za sreću ljudskog roda - poželeh glasno.
- Hvala - odgovori Tesla slabim glasom i polako, pružajući mi ponovo svoju drhtavu smežuranu ruku, naglašavajući svaku reč, dodade:
- Pozdravite moju staru domovinu, ja je nikada više neću videti...
Više nijednu reč nisam smeo da progovorim...Kada sam polazio, pogledao sam po velikoj, svetloj sobi, sa čijih se prozora video dobar deo Njujorka. Vrata su se za mnom sama lagano zatvorila. Još jedanput sam čuo uzdrhtali glas najvećeg živog naučnika našeg doba:
- Pozdravite domovinu...
Foto: Printskrin
IZ ZAPISA Živadina Stevanovića vidimo da se Tesla polako gasio. I da je fitilj na sveći njegovog života dogorevao.
Tesla se trudio da odoli tome i dalje verujući da će doživeti stotu. Iz tog perioda, tokom 1940. godine, zanimljiv je jedan ručak u hotelu Njujorker o kome nas obaveštava Džon O’Nil. Naime, Tesla je oduvek cenio boks kao veštinu i kada je bio u prilici voleo je da ponekad provede vreme u društvu boksera. Pomenuti ručak Tesla je priredio za boksera Fricija Živića, kome je otac bio Hrvat, a majka Slovenka. Ručku su pored Fricija i Tesle prisustvovala Fricijeva braća i Džon O’Nil. Tokom ručka Tesla je pokušavao da ubedi Fricija da jede biftek, ali su se braća usprotivila toj Teslinoj ideji jer su se plašili ako bude jeo tako tešku i kaloričnu hranu da će biti pobeđen. Ali Tesla im je odgovorio: „Ne, neće biti pobeđen. Setite se srpskih junaka iz naših narodnih pesama. To su bili snažni ljudi i pravi borci. I vi se morate boriti za slavu Srbije (...)”.
SUTRA: ODUŠEVLjENjE HEROJSKOM BORBOM SRPSKOG NARODA
NIKAD JAČI UDARAC ZA RUSE OD POČETKA RATA: Ukrajinske rakete letele više od 1.300 km, pogođena ključna fabrika (VIDEO)
UKRAJINA je u subotu uveče pogodila jedno od strateški najznačajnijih odbrambenih postrojenja Rusije, napavši Votkinski mašinski zavod u udaljenom regionu, skoro 1.300 kilometara od ukrajinske granice - što predstavlja najdublji udar ikada izveden ukrajinskim oružjem domaće proizvodnje.
25. 02. 2026. u 12:25
CEO REGION JE ZGROŽEN! Evo šta je uradila takmičarka lažne države Kosovo kada je videla Srpkinju na pobedničkom postolju
BRUKA i sramota na jednom od evropskih takmičenja u tekvondou za mlade u Sarajevu!
25. 02. 2026. u 11:35
"NEMA KO DA NASEČE DRVA": Rusko selo izgubilo skoro sve muškarce u ratu u Ukrajini
U RIBARSKOM selu Sedanka, na ruskom dalekom istoku, svakodnevni život je bio težak i pre rata u Ukrajini. Većina kuća nema osnovnu infrastrukturu, kao što su voda, unutrašnji toaleti ili centralno grejanje, iako zimske temperature često padnu i na -10 stepeni Celzijusa.
24. 02. 2026. u 09:43
Komentari (0)