TRI RAZLIČITE LIČNOSTI NIKOLE KALABIĆA U RATU: U našoj javnosti ovaj komandant kraljeve garde ostao je poznat kao dvostruki izdajnik
JEDAN od simbola samovoljnog ponašanja, zločinstava, ali i izdaje bio je komandant kraljeve garde Nikola Kalabić.

PROTIVREČNOST Nikola Kalabića je bio komandant Gorske kraljeve garde , Foto "Vikipedija"
Kalabić je pored stvarne i pripisane saradnje s Nemcima posle rata optuživan i da je OZNI izdao generala Mihailovića. On je, međutim, pre svega bio kontroverzna ličnost.
Istoričar Nemanja Dević prepoznao je njegove čak tri različite ličnosti koje su se pokazale tokom rata, a kasnije su propagandom režima, ali i narodnom tradicijom dalje razvijane. Prva je bila ličnost junačkog borca protiv okupatora; druga – samovoljnika koga narod vidi negde u istorijskoj vertikali mitskog Kraljevića Marka; i treća – u kojoj je sabrano sve ono negativno što je učinio i sve loše odluke koje je doneo.
Nikola Kalabić je 1941. bio još uvek izrazito mlad, imao je svega 32 godine. Rođen u jednom selu u blizini Doboja, on je detinjstvo proveo u teškim i neredovnim prilikama.
Njegov otac Milan bio je pripadnik austrougarske granične žandarmerije. Kada je 1914. austrougarska vojska napala Srbiju, Milan Kalabić je prebegao u srpsku vojsku. Prešao je Drinu pod vatrom austrougarske vojske, pa su vlasti proglasile da je u borbi i poginuo.
Majka Nikole Kalabića morala je da se stara o dvoje dece, pa je posle nekog vremena odlučila da se ponovo uda. U drugom braku dobila je još jednog sina. Međutim, kada su austrougarske vlasti doznale da Milan Kalabić ratuje u srpskoj vojsci, smesta su njegovu preudatu udovicu i decu poslali u logor Nežider. Nikola Kalabić je tada bio sedam godina star. Posle rata Milan se razveo, a sina je uzeo da živi s njim. Prešao je u žandarmeriju, pa je desetogodišnjak živeo u različitim mestima očevog službovanja.
Nikola Kalabić je u Beogradu pohađao gimnaziju i u starijim razredima geometarski odsek Srednje tehničke škole. Posle odsluženja vojske službovao je u Nišu i Valjevu, gde se skućio s porodicom. Dobio je sina i ćerku. Od 1932. godine (imao je tada 23 godine) je bio načelnik katastarske uprave u Valjevu, toliko imućan da je mogaoda kupi kuću i automobil. Bio je aktivan u sokolskim udruženjima i udruženju četnika koje je predvodio vojvoda Kosta Pećanac. Zbog svog rada uoči rata je odlikovan ordenom jugoslovenske krune.
Možda je sudbina njegovog oca nagoveštavala usud Nikole Kalabića. Milan je karijeru u žandarmeriji završio zločinom, brutalno ubivši nekadašnjeg učesnika u Božićnoj pobuni komandira Šćepana Mijuškovića. Mijušković je poginuo kao posledica mučenja u pritvoru. Njegovo telo je bačeno u jamu iskopanu na brdu Trebjesa. Milanu je šest godina suđeno zbog ovog zločinstva. Osuđen je na osamnaest godina zatvora, ali je posle svega dve godine oslobođen i penzionisan. U pokušaju da se osvete, Mijuškovićevi rođaci su dva puta izvršili atentat na Milana Kalabića, prvi put je preživeo eksploziju ručne bombe, a drugi put, 1940. godine u Beogradu, i četvorostruko ranjavanje.
POSLE propasti Jugoslavije u Aprilskom ratu, Kalabić se odmetnuo u šumu. U prvo vreme pokušava da sarađuje s Kostom Pećancem, ali ubrzo raskida s njim, nezadovoljan zbog njegovog odnosa prema okupatoru. Prilazi Dragoljubu Mihailoviću. Isprva je imenovan za komandanta prateće čete štaba JVO. Iako se njegov otac Milan aktivirao u Srpskoj državnoj straži, okupacionoj oružanoj formaciji Vlade narodnog spasa, ubrzo je postignut dogovor da stariji Kalabić snabdeva četničke jedinice. U jesen 1941. Nikola Kalabić postaje komandant Gorske kraljeve garde. U to vreme on učestvuje u borbama s Nemcima i partizanima. Uspeva da izbegne da ga nemačke trupe zarobe, ali se za razliku od Mihailovića kasnije „legalizuje“ prihvatajući uslove okupacione uprave za opstanak svoje jedinice. U tom svojstvu se čak juna 1942. sastao i sa upravnikom Specijalne policije Dragim Jovanovićem. Ipak, oktobra iste godine Gestapo je uhapsio Milana Kalabića. Potpukovnika SDS optužili su da je snabdevao i obaveštavao četničke jedinice, mučen je i, ka koncu, streljan. O njegovom pogubljenju javnost je obaveštena nakon pogubljenja velikog broja građana za odmazdu zbog jedne četničke akcije. Nakon toga uhapšena je i celokupna šira Kalabićeva porodica, izuzev žene i sina koji su uspeli da se sakriju. U logoru na Banjici Kalabići su držani sve do proleća 1944, kada su oslobođeni na intervenciju Hermana Nojbahera, nemačkog civilnog administratora koji je planirao da u vreme poraza Osovine pokuša objedinjavanje antikomunističkih snaga u poslednjoj fazi propasti Trećeg rajha. Kalabić je 1944. nastojao da se sporazume s nemačkim okupatorima, međutim ti sporazumi nikada nisu bili ni trajni ni strateški.
Istoričari danas većinom veruju da je Kalabić zarobljen i da je prihvatio saradnju s komunističkim vlastima kako bi zarobio Mihailovića. Kao dokaz im pored zvaničnih izveštaja služe i kasnija Kalabićeva pisma, za koja tvrde da su ispravo datirana i da je rukopis autentičan. Kalabić je, prema ovoj verziji, prihvatio da svojim autoritetom pristupi Mihailoviću i kod njega dovede agente OZNE. Tako je proleća 1946. zarobljen Mihailović.
KALABIĆ je tako u našoj javnosti ostao poznat kao dvostruki izdajnik. Simbol četnika koji su sarađivali s Nemcima (iako su mu nacisti streljali oca i u zatočeništvu držali najveći deo porodice), kao i s komunistima (iako su mu partizani streljali sina i, prema svim verzijama, naposletku ubili i njega samog). Jedna od verzija Kalabićevog kraja – koju je krajem sedamdesetih godina potvrdio i najvažniji srpski komunista, u to vreme izopšteni Aleksandar Ranković – kazuje da je on za vreme Mihailovićeve golgote pred sudom totalitarne države navodno postao neka vrsta „zaštićenog svedoka“, pa je preseljen s lažnim dokumentima negde u Bosnu. Tamo se, tvrdio je Ranković, Kalabić opijao i hvalio svojom istinskom prošlošću. Jednom su ga preselili i dali mu novi identitet, a kada je nastavio po starom, njegovi zaštitnici i tamničari su ga ubili. Slobodan Krstić Uča, međutim, iznosi manje romansiranu verziju, prema kojoj je Kalabić držan u zatočeništvu u jednom stanu u beogradskoj Kosovskoj ulici, da bi u vreme suđenja Mihailoviću bio i pogubljen. Krstić je tvrdio da je prisustvovao pogubljenju. Pojedini istoričari se pozivaju na pisma obelodanjena tek posle otvaranja dela arhiva BIA, koja je Kalabić navodno razmenjivao s visokim funkcionerima režima. Grafološka analiza je potvrdila njihovu autentičnost. Prilikom rehabilitacije sud je, međutim, prihvatio verziju prema kojoj je komandant Gorske kraljeve garde poginuo 19. januara 1945. u borbi s jedinicom Ozne kod Deguričke pećine nadomak Valjeva.
MASAKR NA ZELENGORI
DOLASKOM jedinica Narodnooslobodilačke vojske i Crvene armije u Srbiju četnici su poraženi, ali se za razliku od okupatora i kvislinga, većinom nisu povukli iz zemlje. Potučeni i masakrirani na Zelengori, gde su partizani u ofanzivi poubijali bezmalo 8.000 najupornijih četnika, malobrojni preživeli rasuli su se po srpskim krajevima. Nikola Kalabić je nagovarao generala Mihailovića da se sklone iz zemlje, ali je komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini bio odlučan da po svaku cenu nastavi borbu u Srbiji.
Kraj

ŠPANIJA PROGLASILA VANREDNO STANjE
MINISTARSTVO unutrašnjih poslova Španije proglasilo je vanredno stanje nakon današnjeg nestanka struje.
28. 04. 2025. u 21:32

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

ZVANIČNO - RAZVELA SE GAGA: Proces dug 13 meseci, PROMENILA prezime, a Toni ima novu devojku i to milionerku
PAPIRI za razvod pevačice Dragane Mirković i Tonija Bijelića su potpisani, a brakorazvodni postupak je okončan posle nešto više od godinu dana.
29. 04. 2025. u 14:20 >> 14:21
Komentari (0)