FELJTON - VELIKI RASCEP U SRPSKOJ CRKVI U CELOJ DIJASPORI: U proleće 1970. godine kraljevo zdravstveno stanje je bilo izuzetno loše
POSTEPENO udaljavanje od jugoslovenske politike kralj je započeo kada je sedište svoje kancelarije prebacio iz Londona u Pariz.
Vladika Dionisije blagosilja Kraljevu gardu pre rata u Beogradu, Foto Arhiv Jugoslavije
Dok je u Londonu bio u rukama starih političara, bivših ministara i diplomata kad je prešao u kontinentalnu Evropu i kasnije u Ameriku , kralj se najviše oslanjao na obične ljude iz naroda predstavnike srpskih nacionalnih organizacija i udruženja.
Posle rata politička emigracija nije kralju Petru prigovarala neuspešno opiranje Englezima, ali on sam to sebi nije mogao da oprosti . Možda je ta njegova svest da je popustio pred ucenama britanskih saveznika i prepustio narod u čeljusti komunizma bila pokretač da se neumorno bori za svoj narod i njegovo oslobođenje.
Pored svih drugih problema koji su mučili emigraciju javio se još jedan koji je bio veći od svih drugih. Došli je do sukoba u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Naša crkva je uvek bila faktor koji je ujedinjavao narod, a u vreme ropstva vekovima je vodila naš narod.
Međutim posle Drugog svetskog rata, u vreme komunističke vladavine, vrh SPC bio je pod snažnim pritiskom Titovog režima. To je izazvalo sukobe i razdor u srpskoj emigraciji. Jedni su branili kanonsko jedinstvo Crkve a drugi su pružali otpor i time pravili raskol. Kralj Petar koji je uvek težio jedinstvu našeg naroda našao se u nezgodnom položaju priklanjao se čas jednoj, čas drugoj strani, a sve u cilju da nekako bude sa oba dela svog, oko ovog pitanja, podeljenog naroda.
DUGOGODIŠNjEG vladiku na Američkom kontinentu, Dionisija Sinod SPC u Beogradu suspendovao je zbog neposlušnosti 11. maja 1963. godine, a zatim zbog odbijanja da se pojavi pred komisijom 27. jula je razrešen dužnosti eparhijskog arhijereja. Dionisije nije prihvatio odluke matice crkve i došlo je do raskola.
Umesto dotadašnje jedne, Sinod Srpske pravoslavne crkve je obrazovao je tri nove eparhije u Americi i u julu na njihovo čelo postavila episkope Firmilijana Ocokoljića (Srednjezapadnoamerička u Libertvilu), Grigorija Udickog (Zapadnoamerička u Los Anđelesu) i Stevana Lastavicu (Srednjeistočno američka i kanadska eparhija sa sedištem u Detroitu).
Vladika Dionisije nije želeo da prizna nove eparhije i episkope pa je dotadašnju svoju eparhiju sredinom novembra 1963. proglasio za autonomnu od mative u Beogradu. Zbog ovog prestupa SPC ga je 5. marta 1964. godine lišila episkopskog i monaškog čina i vratila ga u red svetovnjaka sa krštenim imenom Dragoljub.
Vladika Dionisije bio je vrlo preduzimljiv i želeo je da neke poteze na tlu Amerike povuče pre SPC. To mu je i pošlo za rukom pošto je na Američkom kontinentu bio još od 1939. godine i za to vreme stekao je čitav niz prijatelja i sledbenika kao i odlične kontakte sa vernim narodom a posebno emigrantima kojima je ova dešavanja i lomove u SPC prikazao kao delo Udbe usmereno na rušenje poretka u crkvi a da njega progone zbog njegovog antikomunizma.
JEDINA ličnost koja je u našem narodu na američkom kontinentu uživala bezrezervno poverenje bio je kralj Petar, Dionisije je želeo to da upotrebi.
Pošto je kralja Petra poznavao još odranije, vladika Dionisije odlučio je da i njega iskoristi u cilju spasavanja svoje poljuljane pozicije. Već tokom leta 1963. godine vladika Dionisije organizovao je kraljevu posetu, Americi i Kanadi. Tokom posete kralj je trijumfalno proveden kroz sve raskolničke centre gde je dočekan od ogromnog broja ljudi.
U Kanadi je kralj posetio Toronto gde je boravio od 21. do 24. avgusta. Želeći da u raskol uvuče celu dinastiju Dionisije je krajem 1963. posetio i princa Andreja u Londonu, ali nije uspeo da ga pridobije za svoje ciljeve.
Kralj Petar se prijatno osećao među svojim narodom uživao je počasti možda i veće nego na evropskom kontinentu tako da se u tome može tražiti razlog što je u jednom trenutku podržao raskol. Po pitanju raskola, kralj će nekoliko puta menjati svoj stav i priklanjati se jednoj ili drugoj strani u ovom crkvenom sporu.
Ubrzo po povratku u Monako, 25. jula kralj Petar je načinio korenit zaokret. Otpustio je svog političkog savetnika Brašića šefa svoje kancelarije i ađutanta generala Milićevića i okrivio ih da su krivi za veliki rascep u Srpskoj crkvi u emigraciji.
Desetak dana kasnije 6. Avgusta, kralj je iz Monaka poslao novu izjavu u kojoj je najzad vladiku Dionisija označio kao odmetnika od Srpske crkve. Ovim pismom kralj je pokazao svu svoju veličinu i širokogrudost. Priznao je svoju grešku i javno se pokajao u proglasu Svim Srbima i srpkinjama u slobodnom svetu. 6. avgusta 1967. godine.
TOKOM leta se lečio u klinici u Nici od bolesti dijabetesa od koje je čak jedno vreme bio i u komi. Za to vreme brigu o njemu je vodila kraljica Aleksandra. Kralj je ostao još neko vreme kao gost princa Renijea vladara Kneževine Monako u Monte Karlu gde se oporavljao od teške bolesti.
Najzad 5. oktobra 1967. kralj je uputio poziv na slogu u kom je istakao da on i cela kraljevska porodica ostaju odlučno verni Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Slavu Sv. Andriju Prvozvanog kralj je proslavio sa porodicom svoga brata Tomislava u Londonu.Tokom boravka u Londonu kralj Petar je bio na službi u crkvi koja je ostala odana Patrijaršiji.
Srpska Pravoslavna crkva uvek je uvažavala zaslužnu srpsku kraljevsku porodicu i kontakti srpske crkve i Karađorđevića bili su stalni i nikad nisu prekinuti. Kralj Petar i njegova majka i braća bili su stalno prisutni u životu Crkve u emigraciji.
Iako je u Jugoslaviji vladao komunizam u glasilima crkve, spomenicama crkava, eparhija i slično mogle su se videti fotografije Karađorđevića na raznim crkvenim svečanostima.Kralj Petar je bio vernik naše crkve, još kao dete vaspitavan je u pravoslavnom i hrišćanskom duhu. Za našu crkvu u svojim memoarima kaže: „Religija mog naroda, srpska pravoslavna crkva, je duboka i vatrena.“
POČETKOM 1968. kralj Petar je otputovao u Ameriku. Tamo je bio okružen ljudima iz Srpske narodne odbrane i Srpskog nacionalnog komiteta u Čikagu i Njujorku. Ponovo se približio raskolnicima. Tokom tih petnaest meseci njegov lekar je bio dr Uroš Seferović. U proleće 1969. kralja su lečili italijanski lekari. Po sećanju princa Tomislava to su bili lekari dr Hitziga i dr Schaffner. Obrazovan je i poseban „odbor za staranje i lečenje Kralja Petra“ na čijem čelu je stajao Petar Salata predsednik Crkveno-školske opštine u Los Anđelesu. Taj odbor je redovno izdavao biltene o kraljevom zdravlju. Tokom proleće 1970. godine, kralj je bio smešten u bolnici „Džon Vosli“ u Los Anđelesu. Njegovo zdravstveno stanje bilo je jako loše, i o tome su obavešteni njegovi najbliži. U aprilu kad su došli njegov sin prestolonaslednik Aleksandar i brat princ Tomislav, kralj je bio u komi. Posle više dana kad je izašao iz kome, oni su ga posećivali svaki dan, njegovo zdravlje je bilo potpuno narušeno i pažnju je mogao da održi samo dvadesetak minuta.
PETAR PRIZNAJE SVOJU GREŠKU
ŠEZDESETIH godina prošog veka Petar je proveo putujući iz Amerike u Evropu i natrag. U Evropi je mir nalazio kod svog prijatelja princa Renijea u Monaku. Krajem aprila 1967. godine kralj Petar je otputovao u SAD i tokom mesec dana je u pratnji raskolničkog vladike Irineja posetio sva glavna mesta u kojima su raskolnici delovali: Los Anđeles, Njujork, Vašington i Čikago. Ova poseta je imala veliki publicitet i raskolnici su likovali, ali iz njegovih govora i izjava moglo se uočiti ublažavanje stavova. Zato likovanje nije bilo dugog veka . Ubrzo je priznao svoju grešku i vratio se u okvor matice crkve.
SUTRA: POSLEDNjA POŠTA KRALjU U KALIFORNIJI
Preporučujemo
"RUSI, IDITE KUĆI!" Jeziva politička poruka sa trga u Budimpešti, Mađar već počeo da radi po nalogu Brisela (VIDEO)
VELIKI politički zaokret u Mađarskoj najavio je lider opozicione Tise Petar Mađar, koji je posle izborne pobede poručio da zemlju čeka obnova punog učešća u Evropskoj uniji i NATO, miran prenos vlasti i ozbiljno preuređenje državnog vrha.
13. 04. 2026. u 07:27
PROVOCIRALI NA GODIŠNjICU NATO AGRESIJE: Uhapšena četvorica Albanaca u Srbiji, pogledajte snimke (VIDEO)
PRIPADNICI Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave kriminalističke policije uhapsili su na teritoriji Republike Srbije A. S. (1989), E. V. (1984), E. G. (1978) i A. C. (2005) državljane Republike Albanije zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično delo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti.
24. 03. 2026. u 20:17
SAMOUBISTVO BIVŠEG MINISTRA MUP-A ISPRED SKUPŠTINE: Ostavio 3 koverte, oduzeo sebi život zbog Haškog tribunala
Na današnji dan, 11. aprila 2002. godine, na ulazu u zdanje Doma Narodne Skupštine Srbije (tadašnje Skupštine SRJ) u Beogradu, bivši ministar unutrašnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljković izvršio je samoubistvo, neposredno nakon usvajanja Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom. Preminuo je dva dana kasnije od posledica ranjavanja.
11. 04. 2026. u 21:30 >> 21:39
Komentari (0)