FELJTON - POKRAJINA OTIMA DELOVE SRBIJE: Partijski vrh doveo do podela i sukoba
DANAS postoje nesumnjivi dokazi da je jugoslovenski partijski vrh bio spreman na plan da KiM stekne autonomiju, ali u Albaniji.

Foto: "Vikipedija"
A zašto taj plan nije i realizovan? U toku te granične kombinatorike oglasili su se ministri spoljnih poslova velikih sila, saveznica, sa usaglašenim stavom: priznaju se granice Jugoslavije koje su utvrđene pre izbijanja rata.
Ko je u toj situaciji mogao ili smeo pristati na izdvajanje KiM? Potpis na takav jedan akt nije mogla staviti ni desnica ruka kakva je bila ona u druga Tita. Vremenom, došlo je do granične promene, ali ne između Jugoslavije i Albanije, već federalne Srbije i autonomne oblasti KiM. Evo i kako:
U pripremi novog ustava (1963) izvršena je i teritorijalna promena u celoj zemlji. Formirane su nove opštine i srezovi. Tada su drugovi iz Prištine uputili zahtev Srbiji da im ustupi opštinu Lesak, koja se nalazila u njenom sastavu. Motiv je bio: tu se nalazi jedan pogon kombinata "Trepče" i u njemu rade sve Srbi. Kako pogon pripada jednoj proizvodnoj celini i da bi se poboljšala nacionalna struktura u kombinatu, gde su dominirali Albanci, ovo pripajanje imalo je svoj puni smisao. Zahtev drugova je prihvaćen u decembru 1959. godine.
U VREME tih dešavanja oglasio se i Miloš Minić, predsednik srpske vlade. On je izašao sa idejom da su "sazreli uslovi" da se u Srbiji ukinu i pokrajina Vojvodina i autonomna oblast KiM. One, upozoravao je, postale su smetnja za dalji planski razvoj Srbije, a kako su srezovi dobili veće teritorije i nadležnosti, pokrajine, smatrao je Minić, postaju smetnja na tom putu.
To je bila bomba koja je odjeknula u Novom Sadu i Prištini, ali i šire.
Minić nije trpeo posledice zbog ovog političkog ispada. Zbog toga je imao i razgovor sa Brozom, koji mu je predočio da još nije "došao trenutak" da se pokrajine ukinu!
Minić nije bio smenjen i uklonjen sa scene. Naprotiv.
Brzo je, međutim, došao "trenutak" da KiM od oblasti avanzuje u pokrajinu, a onda, zajedno sa Vojvodinom, da se unaprede i u nadležnostima i pravima izjednače sa republikama. Uskraćeno im je bilo jedino pravo "na otcepljenje".
ORGANIZATOR I GOVORNIK
DOMINANTNA ličnost u Sandžaku bio je Rifat Burdžević (1913-1942), rodom iz Bijelog Polja. Rifat je u drugoj godini života ostao bez oca, ali je u dvanaestoj, kao darovit đak, upućen u Veliku medresu "Kralj Aleksandar I" u Skoplju. I tu je bio prvi među najboljima, što mu je otvorilo put na Pravni fakultet u Beogradu. Prišao je odmah studentskim organizacijama. Preuzeli su ga komunisti, sa preporukom da je vrstan organizator, govornik i da mu je Karl Marks idol.
SANDžAK je turska reč i prvobitno je značila - zastava. Vremenom, zastava se izvijorila u oblast, koju su sultani poklanjali na upravu svojim najistaknutijim vojskovođama.
Posle Prvog balkanskog rata (1912) i oslobođenja Srbije od turskog ropstva, reč sandžak je bila potisnuta i u teritorijalnoj organizaciji Srbije i Kraljevine Jugoslavije. Nikakav sandžak se nije pominjao.
Ugasila se jedna carevina, nestali su sultani. Sandžak je vaskrsla ilegalna KPJ u svom projektu stvaranja federacije umesto kraljevine Jugoslavije. Uoči Drugog svetskog rata, u Zagrebu 1940. godine, proglašeni su bili partijski komiteti za - Sloveniju, Hrvatsku, BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Vojvodinu i Dalmaciju. Komitet za Crnu Goru bio je mala federacija, pod čijom kapom su se nalazili oblasni komiteti - za KiM, Boku i Sandžak. Ubrzo je ta organizacija izmenjena, komitet za KiM je oduzet Crnoj Gori i direktno je bio vezan za Centralni komitet KPJ. Boka i Sandžak ostali su crnogorski.
NA DRUGOM zasedanju AVNOJ-a (29. 11. 1943. godine u Jajcu), na kome su udareni temelji budućoj federaciji, pozvana je bila i delegacija Sandžaka. Istina, njegovi većnici nisu uspeli da se probiju, ali to nije uticalo na njegov status. Nisu stigli ni pozvani iz Makedonije, Srbije i Vojvodine. Među izabranim većnicima iz Sandžaka bili su svi, njih sedam komunističko-srpske nacionalnosti.
Nemci su 23. aprila 1941. godine proglasili Nezavisni Sandžak
Sandžak nikom nisu prepustili ni Nemci, koji su okupirali i udarali granične kočiće po Jugoslaviji. Četiri dana posle proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, NDH (19. 4. 1941), Nemci su proglasili i Nezavisni Sandžak. Upravljanje ovom ratnom tvorevinom poverili su uglavnom novopazarskim muslimanima, a za poglavnika je postavljen Aćif-efendija. On je stekao i svoju vojnu silu - Muslimansku miliciju. Milicija je čuvala i sačuvala Aćifa i većinu muslimana, a progonila Srbe i one svoje koji su podržavali partizansko bratstvo i jedinstvo, kao i četnike.
Usledila je i brza reakcija. Formiran je i drugi Sandžak, srpsko-crnogorski, sa prestolnim Prijepoljem. Odmah su se oglasili i pucnji.
PRVO su oslobodili Mojkovac, a sutradan i Bijelo Polje... Strah im niko nije čuvao, ni Italijani, ni Nemci. Predvodnik i organizator im je bio Rifat Burdžević, partijski sekretar za Sandžak u najširim granicama. Na javnom zboru izabran je bio i Vojni komitet, u koji je ušao i muftija Lemezović. Partizani su postali strah i trepet na svom terenu, ali nisu imali naoružanje i logističku podršku da ugroze svoje rivale, miliciju u Novom Pazaru i Sjenici. Neustrašivost je krasila te borce; iz njihovih redova proglašeni su heroji: Ljubiša Miodragović i njegova supruga Đina (Vrbica), Milisav Stanković i Velimir Jokić.

Foto: "Vikipedija"
U leto 1942. godine sandžačka brigada, iako je važila za elitnu, morala se povući u Bosnu. Ova jedinica mnogo se dopala i vrhovnom komandantu Titu, i on ju je uvrstio u svoju udarnu grupu pri Vrhovnom štabu, u isti stroj sa Prvom i Drugom proleterskom i Petom crnogorskom, kojima je on lično komandovao.
Rifat je sa svojima mnogima uterivao strah, ali njegovo kratko bejaše. U jednoj od operacija je ubijen. Oni koji su sa njim drugovali i ratovali, tvrdili su da je nadživeo sudbinu, da bi i narod njegovog kraja razumnije i složenije disao.
A, ŠTA SE zbivalo u Novopazarskom sandžaku pod efendijom Aćifom? Aćif, sa svojima, bio je izložen svakodnevnim mukama, a nije bio zadovoljan ni veličinom teritorije koju je kontrolisao. Odmah je zatražio, uz Nemce, još sigurniji oslonac. Potražio ga je kod Ante Pavelića, odnosno NDH, sa kojom se i graničio. Efendija je pisao i slao delegaciju u Zagreb, koja je nudila ujedinjenje Sandžaka i Hrvatske. Vreme je preteklo Aćifa, koga je stigla i osveta.
Lik i delo Aćif-efendije još nisu prepušteni zaboravu. Navijači nose parole sa njegovim imenom, a rado bi da i novopazarski stadion ponese njegovo ime. Drugi bi da ga prvo rehabilituju, a onda i da se dostojno slavi kao prvi državotvorac.
SUTRA: SANDžAK PODELILE SRBIJA I CRNA GORA

ŠPANIJA PROGLASILA VANREDNO STANjE
MINISTARSTVO unutrašnjih poslova Španije proglasilo je vanredno stanje nakon današnjeg nestanka struje.
28. 04. 2025. u 21:32

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

ZVANIČNO KRAJ: Kome je pripao dvorac u Beču? Razveli se Toni i Dragana
PEVAČICA Dragana Mirković i biznismen Toni Bijelić zvanično su se razveli nakon 25 godina brak.
30. 04. 2025. u 12:32
Komentari (1)