ANTISRPSTVO KAO PORODIČNA TRADICIJA: Ustaška ideologija se u porodici Brajana Brkovića prenosi s kolena na koleno

Novosti online

13. 08. 2025. u 20:05

PORODIČNA priča Brajana Brkovića je kao scenario za film u kojem je scenarista i režiser hrvatska obaveštajna služba SOA

АНТИСРПСТВО КАО ПОРОДИЧНА ТРАДИЦИЈА: Усташка идеологија се у породици Брајана Брковића преноси с колена на колено

Foto: Printksrin

Otvoreno i ogoljeno nasilje blokadera terorista prema svim političkim neprijateljima, bili oni pristalice politike predsednika Srbije Aleksandra Vučića, ili jednostavno “neutralni” građani ove zemlje, u Novom Sadu, Vrbasu, Somboru i Bačkoj Palanci preraslo je granice ludila. Povod za novi haos, kojim žele da izazovu građanski rat u zemlji, blokaderi teroristi su pronašli u nameri SPC da izgradi hram na novosadskom “Štrandu”. U tom delu naselja “Liman” mađarski fašisti su u Novosadskoj raciji 1942. ubili i bacili pod led preko 1.250 Srba i Jevreja.

Predvodnik tog ludila, kao i mnogo puta dosad, je Brajan Brković, unuk dede ustaše i sin oca ustaše.

Njegova otvorena mržnja ka svemu srpskom, a posebno ka nacionalnoj zastavi napaćenog srpskog naroda, ne treba da čudi. Ipak je “dvoglava dukljanska kokoška”, proizvod ustaške obaveštajne službe SOA, a rad crnogorskog ustaše Ranka (S)Ranje Krivokapića, Brajanova zastava, koja mu leži na srcu.

Ljudi koji potiču iz otvoreno ustaških porodica, sa ustaškim nasleđem, koji su u srpsku krv širom bivše Jugoslavije potopili svoje ruke u okultnom, satanističkom maniru, govorivši pritom kako su nevinim Srbima, žrtvama pokolja, zapravo krvave ruke, to i danas čine.

Ko je bio Jevrem Brković, deda Brajana Brkovića?

Pomenuti deda Brajana Brkovića - Jevrem, bio je književnik, i da je ostao samo književnik verovatno nikada ne bi imao širi značaj i vrednost od prosečnog književnika koji dobrotom nekog autora uđe u čitanku sa nekom svojom pesmom ili pripovetkom.

Ipak, Jevrem Brković je bio mnogo više od književnika, s obzirom da je on taj koji je utro put povratku ustaške ideje "Crvene Hrvatske" u Crnu Goru, otvoreno se stavivši, u vreme etničkog čišćenja Srba iz bivše SR Hrvatske 1991-1995. godine, na stranu neoustaške države Franje Tuđmana.

Foto: Printskrin

U ovom poslu on nije začetnik nove ideje. S obzirom da su njegovi ideološki očevi, Savić Marković Štedimlija i Sekula Drljević za vreme Drugog svetskog rata tražeći zaštitu pod ustaškim plaštom u Zagrebu, promovisali ideju o hrvatskom poreklu i rimokatoličkoj veroispovesti Crnogoraca.

Čak i ova dvojica ideologa ustaške Nezavisne Crne Gore iz Drugog svetskog rata, nisu rodonačelnici ideje, s obzirom na to da je ona izvorno nastala od strane Iva Pilara, bliskog saradnika osnivača Hrvatske stranke prava, "oca domovine" Anta Starčevića i Josipa Franka.
Pilarova ideja je pretpostavljala da Crna Gora zapravo ne postoji kao zaseban entitet niti kao deo srpskog etničkog prostora, jer se zapravo radi o "Crvenoj Hrvatskoj", koja je hrvatska, ali i katolička, i koja sa Srbima nema ništa zajedničko.

Upravo ideja Iva Pilara, da je Crna Gora do 11. veka bila "čisto hrvatska Duklja", piše Aleksandar Raković u svom radu "Srpska istoriografija i crnogorska kvazinauka", stoji kraj tvrdnje istog tog Pilara da je u 11. veku sa istoka "pridošao srpski element", koji je naravno izmenio karakter te i takve Crne Gore.

Ove ideje Iva Pilara preko Markovića Štedimlije i Drljevića stigle su i do Jevrema Brkovića, koji je, piše Raković, 1987. godine u beogradskoj "Dugi" pokrenuo pitanje "crnogorske pravoslavne crkve".

Po izbijanju rata na prostoru SFRJ, Brković je svoje utočište pronašao u Zagrebu, navodno bežeći od antibirokrata, Srba, koji su navodno želeli da ga ubiju.

Međutim, on će tamo, baš kako je počeko u Dugi 1987. godine, da nastavi da govori o "crnogorskoj pravoslavnoj crkvi", ali i o jeziku, identitetu, istoriji, Štedimliji, Drljeviću i Crnogorcima koji nisu Srbi, već Hrvati i katolici.

“Zabeleženo je kako je Jevrem Brković 20. juna 1991. u listu Imotska Krajina hvalio Štedimliju i Drljevića. Ukazao je na njihovu 'zaslugu' oko pokretanja pitanja "Crnogorske pravoslavne crkve" tokom Drugog svetskog rata, istakavši da: 'Postoje drevne veze između Duklje i Hrvatske, a katoličanstvo se u Crnoj Gori održalo do nazad dva veka'. U junskom intervjuu za hrvatski Azur Brković je 1991. još izjavio: 'U korenima je Dukljana vrlo utemeljena hrvatska komponenta' i 'ja verujem da se hrvatsko ime na ovim prostorima nikad neće izgubiti'", zapisao je Raković.

Foto: NSuživo


Brković je takođe u intervjuu zagrebačkom Glasu Koncila 26. aprila 1992. još rekao: "Mi smo prvobitno bili katolici. To je poznato. Onda nas je Sava Nemanjić, taj genocidni Sava Nemanjić jednostavno popravoslavio.“ Zatim, "Crna Gora se mora vratiti svojim korenima, svojoj pravoslavnoj Crkvi s elementima katoličanstva".

Na kraju Jevrem Brković zaključuje: "Ja sutra na tom divnom našem Jadranskom moru, pomorju i uzmorju, vidim jednu buduću mediteransku, jadransku uniju koju će činiti Albanija, Crna Gora i Hrvatska".

"Bravo!" za opravdavanje NATO agresije i mržnju ka srpskoj trobojci, svoj trojici Brkovića

Loza Brkovića osim proustaški nastrojenog Jevrema uključuje i Balšu i mladog Brajana, koji su svi, dakako, iste političke provinijencije, istih pogleda, interesovanja, ideja i zamisli.

Jedna stvar im je takođe zajednička, a to je ugao gledanja na NATO agresiju. Dok je najstariji, Tuđmanov ađutant, Jevrem otvoreno zagovarao NATO bombardovanje kao rešenje jugoslovenske krize, pozivajući da bombe padaju precizno i da unište zajednicu saveznih republika Srbije i Crne Gore, njegov sin Balša će godinama posle u izjavi za RTS reći:

"Crna Gora jeste sticajem okolnosti bila u zajedničkoj državi sa Miloševićevom Srbijom, jeste platila cenu tim bombardovanjem. Međutim, ja sam bio jedan od onih ljudi koji je tad mislio da je to pravedno, e sad činjenica da bombe padaju po vama ne može da promeni vaš stav", rekao je Balša Brković.

Notorni Montenegrin, Dukljanin i Milogorac, srednji Brković je i kolumnista antisrpskog koncerna Vijesti. Kompanija Željka Ivanovića, poznata u crnogorskoj javnosti kao “Glas Kaptola” (Kaptol je zagrebačko središte Rimokatoličke crkve) i “Ustaški vijesnik”, utočište je za (d)novinare marginalce i ustaške “bojovnike” bez uniforme.

Deo ortačkog pro-ustaškog preduzeća “Crvene Hrvatske” bio je pored Ivanovića i Miško Perović, vedeta Milove konjice, ali i beogradski tajkun Dragan Đilas, inspirator i koordinator pro-natovske opozicije u Srbiji.

Balša Brković je rado viđen gost i beogradskog “Kruga dvojke”, koji ovih dana postaje “Krug bez dvojke”, gde sa istomišljenicima pokušava da od Srbije stvori “prekodrinsku šizmatičku Hrvatsku”. To je pokušaj širenja ideje njegovog oca Jevrema o Srbima u Crnoj Gori kao “Crvenim Hrvatima”.
Rasrbljavanje Srbije i njeno uvlačenje u katoličku, ali “europsku” uniju sa Albanijom (koja kao i Crna Gora tek treba da shvati da je bila katolička), Crnom Gorom i Hrvatskom, dugoročni je plan na kojem predano rade sva trojica Brkovića.

Brajan “Moler” i “antištrumpf” revolucije

Jevremov unuk Brajan, s druge strane, u zvaničnoj biografiji navodi da je od 2016. kordinator za projekte u nevladinoj organizaciji Centar za interkulturnu komunikaciju u Novom Sadu.

Bio je jedan je od organizatora protesta “1 od 5 miliona” u Novom Sadu, a osnivač je "Omladinsko studentske akcije Novi Sad" i aktivizmom se bavi kroz teme omladinske politike, antifašizma, ekologije i urbanizma.

Jedan je od organizatora svih protesta u Novom Sadu od 2019. do danas uključujući i proteste protiv Rio Tinta, Generalnog urbanističkog plana, “Buna protiv mafije” kao i proteste za očuvanje “Šodroša”.

Na kraju, Brajan navodi da je osnivač pokreta "Bravo!", ali ne spominje da je bio član i omladinac Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa i Marinike Tepić, te da se kao omladinac te stranke vatreno zalagao za "istinu" i "pravdu", za nezavisno Kosovo i članstvo Srbije u NATO, krečeći srpske trobojke na "opozicionom" Limanu, a o čemu je govorio u jednom intervjuu.

Prema potrebi, najmlađi Brković bio je šta god njegove gazde požele. Jedno vreme tajkun Đilas i njegova antisrpska propagandna mašinerija su ga predstavljali kao “studenta”. Prema sopstvenom priznanju, Brković je “studirao” na Megatrendu, koji sama ta tajkunska mašinerija naziva “SegaMega trend”.

Kako nije bio dovoljno dobar student za jedan privatni fakultet, pokušao je da upiše režiju na rasadniku antisrpskih kadrova u Novom Sadu, Akademiji umetnosti. Naravno, nije uspeo. U nemoći i nedostatku opcija, Brković je kao i svi novosadski blejači i brojači labudova sa keja, upisao Fakultet za menadžment u Sremskim Karlovcima.

Zlonamerni stanovnici prelepih Karlovaca tvrde da se taj fakultet završava na fontani ispred Gimnazije, a da se vežbe održavaju u kafićima na “štrafti”, tj. šetalištu. Ipak, taj fakultet je dobra odskočna daska za mlade aktiviste NVO, koji pokušavaju da postanu političke figure.

Najmlađi Brković na sebe je skrenuo pažnju upravo napadom na srpske trobojke, tvrdeći i tada da im nije mesto na Limanu, koji se verovatno po viziji Brkovića nalazi u blizini splitskih Gripa ili između zagrebačkih naselja Travno i Utrina.

Podsećamo da je revolucija srpskog naroda u Crnoj Gori protiv ustaške vlasti Mila Đukanovića dobila i naziv “štrumpf revolucija”, jer su domišljati Srbi srpskom trobojkom zabijali glogov kolac u srce ustaško-šiptarskog režima. Jednako danas srpske patriote u Srbiji se protiv umiruće obojene revolucije bore srpskom trobojkom. Ono što Brković sprovodi danas u Novom Sadu i drugim gradovima na severu Srbije može da se nazove i “antištrumpf revolucija”, jer uništavanjem trobojki nastavlja upravo delo Mila Đukanovića i srpskih neprijatelja.

Treba se podsetiti i toga da tadašnje uništavanje naslikanih trobojki na Limanu, i ovo današnje, nije bio jedini napad Brkovića na srpske simbole.

Štaviše, omladinci njegovog pokreta Bravo!, ali i drugih opozicionih partija u Novom Sadu, prema njegovom uputstvu su 5. novembra, četiri dana nakon tragedije na železničkoj stanici pocepali srpske trobojke ispred centrale SNS u tom gradu, zbog čega je reagovala i predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić.

- Ono je trebalo da bude komemorativni skup i to je u redu, da se ljudi okupe oko tragedije. Da zajedno provedu neko vreme u tišini. To je sve normalno, to se tako dešava i u drugim zemljama. Mi nismo to nažalost nismo videli. Kao što je Vučić pričao ranije, taj skup je krenuo sa nasiljem. Prvo su krenuli da se fizički razračunavaju sa prostorijama SNS, tj sa srpskom trobojkom. Jedan od njih, taj Brajan Brković je rekao da to za njih predstavlja provokaciju. Čovek ima neki problem, kada vidi srpsku trobojku ponaša se kao bik koji vidi crvenu maramu – rekla je tada predsednica Narodne Skupštine.

Na kraju, potrebno je da srpski narod pošalje poruku Brkovićima, i onima koje je pokrila trava zelena, a i ovoj dvojici mlađih ustaša. Kako kaže pesma slavne srpske vojske koja je oslobodila Novi Sad - “Boj se bije, bije, zastava se vije, za slobodu Srbije”! Možda vi “samo čekate da se Dunav zaledi”, ali Srbi su “tvrd orah, voćka čudnovata”, niko ih ne slomi, al’ zube polomi! 

(24sedam)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SKANDAL! Na mig Albanaca, UEFA izrekla ekstremnu kaznu zbog Kosovo je Srbija!