IDE nekako u rutinu da se ski-skakači pre nego se otisnu sa klupe lupaju o butine i tako se hrabre za što bolji odraz i duži skok. Uglavnom smo to gledali uz rusku salatu, pečenje i novogodišnji mamurluk.

KOMEНТАР: Еди Орао и српска опозиција

Foto: D. Milovanović

Ova slika se nekako uklapa u ponašanje evro-talibanske srpske opozicije, koja je opijena izbornim trijumfom Petera Mađara u Mađarskoj, pa se, sve lupajući u sopstvena bedra, kuraži - e tako ćemo i mi. Moguće je da mnogi od njih crpu taj sportski ritual još od čuvene američke školice bezbednosti u Garmiš-Partenkirhenu, koju su neki od njih i pohađali, ali teško da će im to, kako sada stvari stoje, biti od velike koristi na sledećem izbornom okršaju.

Zašto? Zato što se ne mora nužno pobeđivati samo zato što se poistovetiš sa pobednikom. Deluje i neozbiljno i previše ambiciozno da skupina koja 29. marta na glasanju u deset opština nije imala ni čestiti izborni štab (a setite se priče odatle sve kreće, odatle Vučić pada) na talasu Tise može da potopi aktuelnu vlast.

Ne sporimo im pravo za mađarski sentiment - odatle su po priznanju Velje Ilića u perjanim jaknama unosili devize za rušenje Slobodana Miloševića, ali od sećanja se ne živi, pogotovo ne u politici. Ali ni od paralela sa slučajem iz Hungarije koji se ovdašnjoj opoziciji ukazuje kao sveti gral već viđene pobede nad Vučićem.

Poređenja domaćih protivnika vlasti sa Mađarom su neutemeljena iz više razloga. Najpre, njegov aktivizam i zanatska prilježnost daleko su od inertnih knezova improvizacije iz kruga dvojke, koji u minuloj kampanji na lokalu nisu zgazili mimo asfalta. Drugo, Orbanov ljuti rival je, ipak, imao ime i neku karijeru, a nije se krio iza plenuma i anonimusa iz "Utiska" a la Sekula Opančić iz čuvenog skeča sarajevskih "Nadrealista".

Foto: ATA Images

Treće, Mađar je imao program i političku platformu, a domaća opozicija je hipnotisana Vučićem - on im je postao mera svake njihove (retke) akcije lišene bilo kakvog sadržaja i političke ponude. Četvrto, budući mađarski premijer nije kao vrana čekao nečiju smrt ne bi li se o nju okoristio, za razliku od Vučićevih protivnika koji su se pretvorili u mrtvozornike još od tragedije u "Ribnikaru", Malom Orašju i Duboni.

Peto, Mađaru nije palo na pamet da Etveš Lorand pretvori u anarhistički štab i da osakati čitavu jednu generaciju besmislenim i protivzakonitim blokadama fakulteta. Šesto, neznalački Šormazi, Đilasi, Pajtići, Čankovi i ostali vrsni "geopolitičari" se uzalud nadaju zaokretu Budimpešte i otklonu od Moskve. To društvance je, sećate se, predlagalo da nacionalizujemo NIS i uvedemo sankcije Rusiji, a sada ih njihov novi heroj tušira hladnom vodom rekavši da energetska zavisnost Mađarske od Rusije - ostaje.

Foto: AP Photo/Darko Bandic

Kako li su mislili ti pametari da će živeti naši susedi bez ruskog gasa (da ih podsetimo da je "Severni tok" dignut u vazduh i da je Mađarima jedini pravac za transport plavog goriva preko Srbije) ili su pomislili da će im ga Kaja Kalas doturati u kanticama, a mi bismo se, valjda, po toj logici, lepo snašli tražeći one Dulićeve uljne škriljce kod Aleksinca. Sedmo, Mađar se nije iz proste mržnje prema Orbanu radovao propasti ključnih nacionalnih projekata, kao što ovde Ješićevi pioniri likuju prizivajući krah dogovora NIS-a i "Mola" ili brze pruge Beograd-Budimpešta.

Kada se sve ovo uzme u obzir, domaća opozicija se uzalud lupa o butine pre skoka, gledajući u Tisu "koja je nadošla". Ako ne promene gotovo sve u svom radu čeka ih domet čuvenoga Majkla Edvardsa, zvanog Edi Orao. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Spektakl u Minhenu: Bajern ima prednost, ali Real nikad ne sme da se otpiše!