NOŠNJE, ĆILIMI I OPANCI OŽIVELI STARI DUH ČUBRE: U selu kraj Negotina održana etno-izložba (FOTO)

Suzana Mihajlović Jovanović

13. 06. 2025. u 07:00

DOM kulture u Čubri, nekada mestu seoskih zborova, igranki i priredbi, ponovo je oživeo, ovog puta u znaku vezenih košulja, raskošno izvezenih sukanja, šuštanja svilenih marama, mirisa lavande i naftalina.

НОШЊЕ, ЋИЛИМИ И ОПАНЦИ ОЖИВЕЛИ СТАРИ ДУХ ЧУБРЕ: У селу крај Неготина одржана етно-изложба (ФОТО)

Foto: S.M.Jovanović

Drugu godinu zaredom, u ovom selu kraj Negotina održana je etno-izložba "Čuvari kulturnog nasleđa", posvećena ženskom radu, porodičnoj istoriji i sećanjima koja se ne smeju izgubiti.

- Nisam sama u ovome, tu su i meštani koji žele da sačuvaju svoju baštinu i pokažu koliko je nekada bilo lepo. Važno je da se tradicija ne zaboravi - kaže organizatorka izložbe Mirjana Vasić, novinarka u penziji, koja se u Čubru doselila lane iz Smedereva.

Na stolovima, uredno raspoređene narodne nošnje, ručno tkani ćilimi, čipke, čarape, opanci...

Foto: S.M.Jovanović

Mirjana Vasić, organizatorka izložbe

- Sve što vidite nekada je nošeno, spremano u miraz, darivano. Imam 75 godina, a sa ovom svilenom maramom sam bila isprošena - kaže nam Živka Nedeljković. - Nekad se šara crtala mastilom, pa preko nje vezlo. Sve se čuvalo i tada, a i sada.

Među posetiocima i učesnicima etno-izložbe u Čubri je i Nikola Vojinović iz Sikola, srpskog sela kog Negotina, koji ne samo da sakuplja, već i sam izrađuje delove narodne nošnje.

Svaka kuća kao muzej

IZLOŽBA "Čuvari kulturnog nasleđa" otvorila je vrata sećanja u Čubri, selu sa jedva 200 stanovnika. Za njih su izložena odeća i pokućstvo više od predmeta.

- U svakoj kući imate muzej, bez vitrina. Žena stvara, čuva i daruje. Veoma je teško očuvati tekstil koji nakon toliko godina lako propada. Važno je da su žene sačuvale svoje kulturno nasleđe, jer ono čini naše zajedničko kulturno nasleđe - kaže Emila Petrović, etnolog i muzejski savetnik Muzeja Krajine u Negotinu.

- Imam tu ljubav prema tradiciji u genima. Moje babe su volele ženski rad. Sećam se kao mali, kad su prele, prale vunu, plele čarape i sve je to na mene ostavilo utisak - seća se Vojinović. - Igram i u folkloru, pa sam zbog toga počeo i ja da vezem, pletem.

Među eksponatima i srpska i vlaška nošnja. Neke su stare više od sto godina. Ali svuda ista briga, isti red: sve je oprano, odvojeno platnom, ušuškano u lavandu, pažljivo spakovano u sanduke da dočeka narednu priliku da bude pokazano.

- Nošnje kod vlaškog i srpskog stanovništva razlikuju se i po bojama, ali i ornamentima. Materijal je pretežno pamuk, vuna. Kod Vlaha su specifične jarke, otvorenije boje, kod nas su skromnije šare, sitniji cvetovi i zatvorenije, tamnije boje - dodaje Vojinović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)