Sa šest godina završio je u paklu Jasenovca: Potresno svedočenje Milana Vikala (90), logor NDH preživeo zahvaljujući Diani Budisavljević (FOTO)
SEĆANjE na detinjstva mu je mračno i maglovito. A kako i ne bi, kada je sa svega šest godina s majkom odveden u logor Jasenovac. U toj tamnici ljudskosti i hramu najstrašnijih zločina bilo je još 16 članova njegove porodica.
Foto: R. Šegrt
Preživeli su, jer su ih, kaže, jednog dana „odvezli neki kamioni“. Dugo godina niko nije znao da mu objasni kako i gde. Tek mnogo decenija posle, sklapajući kockice u mozaiku sećanja, pretpostavio je da su spaseni, najverovatnije, zahvaljujući Diani Budisavljević.
- Mi smo živeli u selu Dizdarlije kod Bosanske Dubice. Kada je počela ofanziva i kada su se pojavile ustaše, majka je mene i starijeg brata, koji je imao 12 godina, povela s narodom u zbeg na Kozaru. Ostavila je kuću i stoku i pobegli smo. Posle nekoliko dana, ne znam tačno koliko, otac je došao i poveo nas prema putu od Dubice i Knežice prema Prijedoru. Međutim, kod sela Mirkovac, gde smo bili nekoliko dana, naišla je ustaška patrola. Majka me je zgrabila i pobegla sa mnom prema šumi. Sakrili smo se u neki grm i ona mi je držala ruku preko usta da ćutim. Ustaša nas je, ipak, primetio, majku je ranio u levu ruku i KUK, a mene je odveo. Bio sam dete koje do tada nikada nije otišlo dalje od kuće. Sećam se da sam najpre bio kod neke škole, sa dosta žena i dece, a odatle su nas odveli, kasnije sam saznao da je to bio logor Jasenovac – priča Milan Vikalo šta je doživeo 1942. godine.
Foto: R. Šegrt
Ova sada vitalna starina ne seća setačno događaja u logoru Jasenovac, nema predstavu ni koliko je tamo bio, jer nije znao ni koji je dan ni mesec. Seća se samo da su ih jednog dana potrpali u neke kamione i odveli. Tek mnogo decenija kasnije povezujući informacije u jedinstvenu nit, sklapajući kockice u mozaiku svog života i čitajući o Jasenovcu, pretpostavio je da je preživeo zahvaljujući Diani Budisavljević. Na to ga navodi i činjenica da je njegova majka otišla na lečenje u Zagreb pod lažnim imenom Ivanka, a ne kao Jovanka, kako se zvala.
- Znam da smo bili u nekoj prostoriji, kao nekom skladištu punom prašine, po kojoj smo mi deca čeprkali i nalazili po neko zrno kukuruza koje bi onda pojeli. Tu je bila i naša tetka Milja, očeva rođena sestra, sa svojih petoro dece, strina Draginja sa šestoro dece i baba, očeva majka Mara sa najmlađom ćerkom. Tetka je brinula o meni i bratu, sve dok nas jednog dana nisu potrpali u neke kamione i odvezli u neko selo. Tu su dolazili seljaci, Hrvati i birali decu koju će uzeti. Odvodili su one koji su mogli da rade, a mi ostali bi išli dalje, od sela do sela, od crkve do crkve. Mene i brata Boška su uzeli među poslednjima i odvedeni smo u neko selo Gudovac kod Bjelovara. Njega je uzela jedna dobrostojeća porodica, a mene je odvela siromašna žena u crnini. Znam da me je nahranila kiselicom, to je nešto kao jogurt, a to mi je i majka davala – seća se Milan.
Dugo godina Milan Vikalo nije znao kako je ponovo sreo svoju majku. Ni sada nije sasvim siguran, ima samo anagađanja.
- Otac je za vreme Austrougarske radio u Nemačkoj i zaradio značajan novac. Pretpostavljam da je nabavio lažna dokumenta i došao je po nas u Gudovac kod Bjelovara, a majka je došla iz Zagreba. Ona je dočekala i kraj rata, ali otac nije, stradao je u Zemunu. Kasnije, tačnije 1946. smo majka Jovanka, brat i ja kolonizovali u Nove Kozarce kod Kikinde - prenosi Vikalo, kojem godine nisu oduzele vitalnost, iako ih se nanizalo 90.
UNA MU U SRCU
- Posle osnovne škole, kao dete ratno siroče bez oca, upućen sam na školovanje u Pančevo. Tamo sam i radio, a onda prešao u Kikindu. U rodni kraj vratio sam se 60-tih godina prošlog veka. Zaposlio sam se u Kostajnici, tamo oženio, dobio ćerku. Ali ponovo se dogodio rat, pa sam ponovo došao u Banat – priča Milan Vikalo, kojem je srce na Uni, a adresa u Kikindi.
SEĆANjE NA MAJKU
Suze u u očima pojave se kad pomene majku. Kaže da se oca ne seća, a majka je poživela 73 godine. Dečak koji je preživeo logor Jasenovac sada u staračkim godinama piše pesme i sam sa sobom igra šah. U ponedeljak ga je posetio gradonačelnik Kikinde Mladen Bogdan i doneo mu mali poklon. Došao je po želji starog sugrađanina i ukazao mu pažnju.
Preporučujemo
Sećanje na žrtve Jasenovca: Promocija knjige „Ognjena Marija livanjska“ u Novom Sadu
20. 04. 2026. u 17:55
Sada je definitivno puklo savezništvo SAD i Ukrajine: Zelenski uradio nešto nezamislivo
UKRAJINSKO rukovodstvo, nakon više od godinu dana napora da održi stabilne odnose sa administracijom predsednika SAD Donalda Trampa, javno je priznalo krah dosadašnjeg partnerstva.
20. 04. 2026. u 20:41
Mađar bi da hapsi Putina i Netanjahua: "Zakon je jasan, to je obaveza"
BUDUĆI mađarski premijer Peter Mađar izjavio je da će se njegova zemlja ponovo pridružiti Međunarodnom krivičnom sudu i biti spremna da sprovodi naloge za hapšenje, uključujući i onaj koji se odnosi na izraelskog premijera Benjamina Netanjahua.
20. 04. 2026. u 20:04
Koliku penziju ima Angela Merkel? Brojka će vas iznenaditi! A to nije kraj - jedna stvar donela joj bogatstvo
ANGELA Merkel u penziji živi bolje nego ikad!
20. 04. 2026. u 12:46
Komentari (0)