VEK I PO POMAŽU BEZ DANA PAUZE: Crveni krst Srbije obeležava 150 godina od osnivanja i priznavanja od strane međunarodnog komiteta u Ženevi

Boris Subašić

06. 02. 2026. u 10:00

SRPSKO društvo Crvenog krsta, današnji Crveni krst Srbije, osnovan je pre tačno 150 godina u Beogradu, 6. februara 1876. u zgradi tadašnje Dvorane beogradske opštine. Inicijativa je potekla od majora dr Vladana Đorđevića, prvog doktora hirurgije u obnovljenoj Srbiji, načelnika sanitetske službe Vrhovne komande. Iste godine, Srbija je pristupila Ženevskoj konvenciji i naša organizacija je i zvanično priznata od Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.

ВЕК И ПО ПОМАЖУ БЕЗ ДАНА ПАУЗЕ: Црвени крст Србије обележава 150 година од оснивања и признавања од стране међународног комитета у Женеви

Novosti

Dve velike godišnjice čine još većim podaci da je naša nacionalna humanitarna organizacija jedna od 15 najstarijih u svetskoj porodici i jedino srpsko društvo koje u proteklih vek i po nijednoga dana nije prekinulo rad.

- Veoma sam ponosan na 150 godina velike i svetle tradicija srpskog Crvenog krsta i iznad svega sam zahvalan našem narodu koji je omogućio to trajanje - kaže hirurg dr Dragan Radovanović, predsednik Crvenog krsta Srbije. - Srpskom narodu istorija nije bila mnogo naklonjena, stalno ga je "nagrađivala" ratovima i sličnim izazovima, ali nijedna od tih nedaća nije promenila plemenitu narodnu dušu. Naš narod u svojoj prirodi ima humanost i solidarost i zato je izuzetna čast biti na čelu Crvenog krsta Srbije i njegovih izuzetnih ljudi.

Crveni krst Srbije

Dr Dragan Radovanović

Društvo je 1876. imalo 35 odbora i 2.000 članova, a danas ga čine 183 organizacije Crvenog krsta u gradovima i opštinama i dve pokrajinske organizacije, sa oko 193.000 članova, od toga 69.000 stalnih i povremenih volontera. To je posledica očuvanja tradicije koju je pre 150 godina ustanovio dr Vladan Đorđević, organizator vojnog i civilnog saniteta, diplomata, književnik i akademik koji je usmerio Društvo na konstantno organizovanje bolnica, obuku dobrovoljnih medicinskih sestara, nabavku medicinskog materijala, zapošljavanje lekara, brigu o izbeglicama.

- Stalno nam dolaze novi mladi volonteri čime obezbeđujemo svoju budućnost - naglašava dr Radovanović. - To je posledica poštovanja tradicija i principa međunarodnog pokreta da Crveni krst ukazuje i pruža pomoć svakome, bez obzira na veru, rasu, pol ili bilo koje drugo određenje koje bi moglo da ga diskriminiše. Suština Crvenog krsta, da pomaže svima kojima je potreban, vidi se i u najnovijim krizama i ratovima, kada je bio jedina organizacija koja je mogla da uđe u žarište krize, da izvede zarobljenike, da pomogne ranjenima. O izuzetnoj požrtvovanosti svedoči broj od 69 pripadnika Crvenog krsta i Crvenog polumeseca koji su prošle godine izgubili živote pomažući ljudima na ratištima.

Bolnička prihvatna stanica u Paraćinu 1876. Foto Crveni krst Srbije

Crveni krst u 19. veku

Da se srpski narod i njegov Crveni krst suštinski razlikuju od onih koji pucaju na humanitarce i ne pokazuju milosrđe svedoči i slika izložena u Muzeju Međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumeseca u Ženevi.

- Na njoj je prikazana humanost prema ratnom protivniku kada su tokom srpsko-bugarskih ratova naši humanitarci ubedili kralja Milana da dozvoli transport pomoći evropskih društava Crvenog krsta kroz Srbiju za stanovništvo Bugarske - objašnjava dr Radovanović. - To je bio izuzetan primer poštovanja Ženevskih konvencija i humanog odnosa prema žrtvama rata i sa protivničke strane, ali ne i jedini. Pokazalo se to i 1915, kada je praktično čitava Srbija pretvorena u veliku bolnicu zbog zaraze pegavog tifusa koji su doneli austro-ugarski vojnici. Oni su lečeni kao i naši bolesnici jer ih narod u tom trenutku više nije shvatao kao neprijatelje već kao nesrećnike kojima preti smrt. Mnogi od njih su spaseni te smrtonosne bolesti zahvaljujući suštinski humanoj prirodi srpskog naroda.

Prva zgrada Srpskog društva Crvenog krsta 1879. godine, Foto Crveni krst Srbije

Sedište Crvenog krsta u Siminoj ulici u Beogradu

U tragičnom 20. veku, kroz dva balkanska i dva svetska rata, srpski Crveni krst je pratio sudbinu svog naroda i države. Deo članstva je 1914. ostao u Beogradu i Kruševcu, sedište se preselilo u Niš, a deo se evakuisao 1915. sa vojskom i vladom na Krf, a zatim preko Italije u Švajcarsku. Srpsko društvo Crvenog krsta je obnovilo rad u zemlji 1918. a 1921. je postalo temelj Društva Crvenog krsta Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavije. Tokom jugoslovenskih građanskih ratova devedesetih Crveni krst Srbije je brinuo o 700.000 izbeglica iz bivših republika SFRJ, a zatim i stotinama hiljada interno raseljenih sa Kosova i Metohije. Od početka devedesetih do 2004. preko njegove mreže distribuirano je 650.000 tona humanitarne pomoći. Tokom 1999. i 2000. od 7,5 miliona stanovnika naše države, više od milion izbeglica, interno raseljenih i socijalno ugroženih bili su korisnici pomoći Crvenog krsta. Kada je 2006. prestala da postoji Državna zajednica Srbija i Crna Gora, Crveni krst Srbije je ponovo postigao puni kapacitet nacionalnog društva koje je punopravni član Međunarodnog pokreta Crvenog krsta i Crvenog polumeseca.

Foto Privatna arhiva

Članovi Crvenog krsta u akciji spasavanja

PODRŠKA NAJVIĐENIJIH LjUDI

ZA prvog predsednika Srpskog društva Crvenog krsta 1876. bio je izabran mitropolit beogradski Mihajlo (Jovanović), prvi arhiepiskop obnovljene autokefalne Srpske crkve, čuven po humanitarnom radu sa izbeglicama iz Hercegovačkog ustanka. Članovi glavnog odbora bili su najviđeniji ljudi toga doba, među njima i Josif Pančić, Ilija Kolarac, Đorđe Vajfert.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TESTAMENT ESME REDŽEPOVE: Kome je slavna pevačica sve ostavila?