TRI ŽIVOTA SPOMENIKA SREMSKIM JUNACIMA VELIKOG RATA: Kameni orao u Batajnici krije nestvarnu sagu o borbi protiv zaborava

Boris Subašić

30. 10. 2025. u 14:21

KAMENI orao ispred Sokolskog doma u Batajnici je spomenik izginulim srpskim dobrovoljcima iz ovog dela Srema u Velikom ratu, ali i svedočanstvo da sećanje nije bezopasno i da uvek ima ljudi koji su spremni da rizikuju mnogo da bi ga očuvali. Jedan od njih je Milutin Obradović, jedini koji je, nedavno 13. oktobra položio cveće pred memorijalom.

ТРИ ЖИВОТА СПОМЕНИКА СРЕМСКИМ ЈУНАЦИМА ВЕЛИКОГ РАТА: Камени орао у Батајници крије нестварну сагу о борби против заборава

Foto: M.Obradović, arhiva

- Pre tačno 40 godina smo iz, političkom direktivom naređenog zaborava otrgli ovaj spomenik - rekao nam je Obradović. - Te 1985. smo ga svečano otkrili i po treći put vratili u život. Potomci junaka su plakali od sreće jer više nisu morali da kriju pretke. Poražavajuće je to što smo samo moja supruga i ja došli da položimo cveće pred spomenik junacima iz Srema za koji se vodila teška borba.

Borci Sremskog dobrovoljačkog odreda bili su na Savskom keju kada je Austrougarska 1914. napadom na srpsku prestonicu započela Veliki rat i učestvovali su u najtežim borbama do poslednje odbrane Beograda 1915. pod majorom Gavrilovićem na Dunavskom keju. Vojna grupacija pod imenom Odbrana Beograda ratovala je i na Solunskom frontu. Prva jugoslovenska država je potiskivala uspomene da su Srbi bili ratni pobednici, pa su tek 1934. spomenik dobrovoljcima u Batajnici podigli preživeli saborci, članovi Sokola i viđeniji građani.

Foto: M.Obradović, arhiva

Spomenik u Batajnici između dva svetska rata

- Autor spomenika, čije je ime zaboravljeno, u kamenu je izvajao orla pogođenog strelom, a na postamentu je uklesao "1914-1918: Njih 101 padoše za slobodu kao borci: streljani u progonstvu, pomrli kao srpski dobrovoljci i na raznim bojištima. Zahvalni Batajničani" - kazuje Obradović. - U aprilu 1941. Batajnicu je okupirala nemačka 8. tenkovska divizija i priključila je ustaškoj NDH. Okupatori su naredili da se spomenik ukloni i meštani su ga sakrili. Spomenik je 1945. ponovo postavljen u centar Batajnice prekoputa crkve, ali je 1948. po naredbi Udbe ponovo uklonjen uz obrazloženje "da podriva međunacionalne odnose i naglašava velikosrpski nacionalizam". Meštani koji su dobili zadatak da unište kamenog orla nisu poslušali naređenje, već su ga zakopali u zaparloženoj njivi.

Foto: M.Obradović, arhiva

Milutin Obradović kraj spomenika 101 dobrovoljcu

Godinama kasnije čovek koji je kupio tu njivu plugom je udario u nešto za šta je mislio da je veliki kamen, a onda je otkopao spomenik. Orao je bio oštećen udarom pluga i on je sakupio delove i kao svetinju krišom ih doneo i sakrio u šupu. U strahu on i njegovi prijatelji su decenijama premeštali spomenik iz jednog skrovišta u drugo.

Milutin Obradović, tada službenik u Ministarstvu odbrane, ušao je u ovu priču 1984, kada je stanovao u Batajnici.

- Upoznao sam penzionera Peru Novakovića, lokalnog univerzalnog majstora i vremenom smo se zbližili - seća se Obradović. - Bio je rodom iz okoline Knina, kao dečak je pobegao od ustaša i pridružio se partizanima, a tokom rata bio je ađutant generala Petra Drapšina. Stekao je poverenje u mene i jedne večeri pozvao me je da mi pokaže nešto značajno. U njegovoj kući dočekali su me stari ljudi okupljeni kao u nekom štabu, odveli u šupu i uklonili krš koji je skrivao oštećeni spomenik. Rekli su: "Ti radiš u Ministarstvu odbrane, pomozi da ga vratimo gde mu je mesto". Kada sam saznao da je sklonjen po naredbi političke policije shvatio sam da je reč o vrlo rizičnom zadatku, ali ko bi mogao da ga odbije.

Obradović je počeo potragu za podacima o spomeniku u muzejima Zemuna i Beograda, opštinama i arhivima, u tri udruženja za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije i njihovih potomaka, saveza boraca... Rezultat je bio porazan, nigde nije bilo nijednog papirića, sve je temeljno počišćeno.

Foto: M.Obradović, arhiva

Solunci i potomci na otkrivanju "vaskrslog" spomenika u Batajnici 1985. godine

- Nije bilo nijednog podatka da je spomenik ikada postojao, ali svi sa kojima sam razgovarao o njemu sa simpatijom su davali podršku da se on obnovi - seća se Obradović. - Naročito su se angažovali Petar Jović, tadašnji predsednik Udruženja za negovanje tradicija ratova 1914-1918, akademik Radivoj Kašanin, počasni predsednik istog udruženja i Slobodan Stević, tadašnji predsednik Udruženja potomaka. Formirali smo radnu grupu za obnovu spomenika u koju su ušli predstavnici svih mesnih kancelarija, podružnica Saveza komunista i Socijalističkog saveza, direktori sve tri osnovne škole, predstavnici SUBNOR-a. Dobili smo saglasnost od nadležnih službi za obnovu spomenika. Bila je to zaštita od onoga što sam znao da sledi.

Jedne večeri dvojica nepoznatih muškaraca zalupala su na Obradovićeva vrata.

- Predstavili su se kao službenici Državne bezbednosti i rekli: "Čuli smo da se ovde prave neki velikosrpski šovinistički skupovi, šta znate o tome?" - seća se Obradović. - Rekao sam da znam sve, da imam i sva imena i da znam šta nameravaju. Zadovoljno su se smešili i upitali da li znam i kolovođu. Odgovorio sam: "Ja sam i kolovođa i kec u kolu, a evo vam i sva dokumentacija koju sam spremio jer sam znao da ćete doći. Iza spomenika stoji cela Batajnica, borci oba svetska rata, ali i neke vaše stare kolege, možete njih da pitate". Smrkli su se, zgrabili papire i otišli bez pozdrava.

Sagovornik "Novosti" sa zahvalnošću se seća restauratora iz Narodnog muzeja u Beogradu Baneta Savića i Miroljuba Stamenkovića Komanče koji su bez ikakve nadoknade obnovili oštećeni spomenik.

Foto: M.Obradović, arhiva

Izveštaj "Novosti" o otkrivanju spomenika 1985. godine

- Najzad, 13. oktobra 1985, svečano je ispred Doma zdravlja, gde je stajao pre rata, otkriven spomenik srpskim dobrovoljcima kraj koga su sa zastavama u rukama stajali stari solunski borci i njihovi potomci uz učenike osnovnih škola - seća se sa setom Obradović. - Bio je to veliki dan, kada je sećanje na srpske heroje simbolički oslobođeno kao i onaj orao posvećen njima koji je decenije proveo utamničen u zemlji i po šupama.

Foto: M.Obradović, arhiva

Đaci iz Batajnice učestvovali su u svečanom otkrivanju spomenika

Ispred spomenika je održana priredba, a Mirko Dobričanin, predsednik udruženja guslara je otpevao pesmu posvećenu borcima Sremskog dobrovoljačkog odreda. O dešavanjima u velikom ratu govorio je Mirko Jović, njihov učesnik i Miloš Tošić, jedan od od 1.300 kaplara. Otvorili smo tada kapiju slobode, to današnje generacije teško mogu da razumeju.

Foto: M.Obradović, arhiva

Masa Batajničana i gostiju na otkrivanju spomenika dobrovoljcima

Preseljen i zaboravljen

O ZNAČAJU vraćanja spomenika srpskim dobrovoljcima 1985. u Batajnicu svedoči dug spisak onih koji su izveštavali, predstavnika tadašnje Vlade Srbije, Ministarstava odbrane i unutrašnjih poslova, SUBNOR-a, ustanova kulture, opština..

- Od tada su svakog 13. oktobra kraj spomenika polagani venci. Devedesetih sam se odselio i dugo nisam dolazio, ali sam bio uveren da se ta tradicija održava. Sada, na 40-godišnjicu obnove, bio sam zatečen kada spomenik nisam našao na mestu gde smo ga postavili, a zatim, kada sam ga otkrio ispred Sokolskog doma, činjenicom da kraj njega nema ni jednog jedinog cveta, da potomci zaboravljaju herojske pretke.

Foto: M.Obradović, arhiva

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SVETSKI DAN BORBE PROTIV RAKA DOJKE: Značaj prevencije i ranog otkrivanja