HODANJE PO IVICI AMBISA: Preti li Libanu novi građanski rat?
AKTUELNI bliskoistočni sukob, koji je u proteklim mesecima gurnuo region u spiralu nasilja, doveo je Liban na samu ivicu potpunog kolapsa.
AP Photo/Hussein Malla
Ipak, dok izraelske snage na jugu zemlje drže pod okupacijom tampon-zonu, Zemlji Kedrova danas više nego ikada preti katastrofa koja ne dolazi spolja, već iznutra. Najveći sukob od završetka petnaestogodišnjeg krvavog rata ponovo je postao realna pretnja, proistekla iz drastične polarizacije između Hezbolaha i libanske vlade koju predvodi premijer Navaf Salam. Na pomolu je, čini se, najveći unutrašnji test za Bejrut u ovom veku.
Kamen spoticanja koji bi mogao da zapali fitilj u ovom buretu baruta jeste Trilateralni okvirni sporazum, potpisan uz posredovanje Vašingtona. Ovaj dokument formalno otvara put postepenom povlačenju izraelske vojske, ali pod uslovom koji za Liban predstavlja Sizifov posao: libanske regularne vojne snage (LAF) moraju da pruzmu potpunu kontrolu i da razoružaju sve militantne grupe. To je, u suštini, direktan udar na Hezbolah.
Za zvanični Bejrut i suverenističke snage, ovo je jedina, makar i očajnička karta za spas državnosti. Za sam pokret, sa druge strane, ovo nije mirovni plan već nešto sasvim drugo – otvorena objava rata.
Pretnja novim ratom
Dok se u Rimu, pod patronatom Vašingtona, vode teški diplomatski razgovori kako bi se utanačili detalji o uspostavljanju takozvanih „pilot-zona” na jugu zemlje, Hezbolah odlučno odbacuje svaku mogućnost predaje oružja. Generalni sekretar ove organizacije Naim Kasem javno je označio sporazum kao čistu „kapitulaciju i poniženje”.
Ipak, još oštriju i daleko opasniju poruku poslao je uticajni poslanik ovog pokreta, Hasan Fadlalah. On je otvoreno poručio vlastima u Bejrutu da pomenuti sporazum neće moći da sprovedu u delo „osim ako, uz američku podršku, svesno ne uđu u građanski rat”.
Hronologija libanskog pakla
Sukob koji je Liban od 1975. godine gurnuo u petnaestogodišnje beznađe važi za jedan od najkrvavijih i najkomplikovanijih ratova krajem dvadesetog veka. Ono što je počelo kao lokalni okršaj hrišćanskih milicija i palestinskih gerilaca u predgrađu Bejruta, brzo je preraslo u sveopšti međukonfesionalni pokolj. Zemlja je rasparčana na verske enklave, a unutrašnji rat hrišćana, sunita, šiita i Druza dodatno su rasplamsale vojne invazije susedne Sirije i Izraela. Do konačnog primirja, ova bliskoistočna država pretrpela je demografsku i ekonomsku kataklizmu. Oko 120.000 ljudi je izgubilo život, četvrtina stanovništva je raseljena, a nekadašnji „Pariz Bliskog istoka” pretvoren je u ruševine. Verski ključ i podela vlasti, uspostavljeni nakon prekida vatre, ostali su kao trajni institucionalni invaliditet koji i danas, decenijama kasnije, onemogućava Bejrut da funkcioniše kao normalna država.
Ovakav ratoborni narativ momentalno je probudio duboke, nikada zaceljene traume iz maja 2008. godine. Tadašnji pokušaj libanske vlade da ukine privatnu telekomunikacionu mrežu Hezbolaha skupo je plaćen: organizacija je za svega nekoliko sati izvela svoje borce na ulice Bejruta, brzo neutralisala provladine snage i primorala tadašnji kabinet na ponižavajuće političko povlačenje. Danas je, međutim, ulog neuporedivo veći. U pitanju je goli opstanak moćnog vojnog krila Hezbolaha, iza čijih leđa nepomično stoje logistička mašina i finansijska moć Teherana.
Institucionalna blokada i nezadovoljstvo generacija
Odnosi između vlade i šiitskog pokreta dodatno su se radikalizovali nakon što je Bejrut proglasio sve vojne i bezbednosne aktivnosti Hezbolaha ilegalnim. Kao odgovor na ovaj potez, Hezbolah i njegov ključni politički saveznik, šiitski pokret Amal koji predvodi moćni predsednik parlamenta Nabih Beri, već su pokrenuli taktiku totalne institucionalne blokade. Beri je presekao svaku raspravu, upozorivši da Vašingtonski sporazum „neće proći u ovom obliku”. To je direktan ulazak u ustavni ćorsokak, budući da prema libanskom najvišem pravnom aktu svaki međunarodni ugovor zahteva tesnu dvotrećinsku većinu u kabinetu.
Dok iza zatvorenih vrata tinja politički rat, na terenu situacija već uveliko ključa. Društvene mreže preplavljene su uznemirujućim snimcima uličnih nemira i protesta na kojima pristalice Hezbolaha pale transparente sa parolom „Liban na prvom mestu”. Za suverenistički blok ovo je viđeno kao otvorena, drska provokacija. Analitičari i svedoci ranijih tragedija upozoravaju: u zemlji ubrzano stasava nova, duboko militarizovana generacija mladih. Za razliku od svojih roditelja, koji su umorni i slomljeni od prethodnog rata, ovi mladi ljudi su daleko ekstremniji i potpuno spremni da ponovo posegnu za oružjem kako bi zaštitili uske interese svog pokreta.
Vojska Libana između dve vatre
Najveća nepoznata u ovoj komplikovanoj jednačini jeste uloga libanske regularne armije (LAF). Iako zapadne sile, pre svega SAD i Francuska, ulažu ogromne napore da materijalno i finansijski osnaže državnu vojsku kako bi je promovisale u jedinog legitimnog čuvara suvereniteta, LAF je rastrzan unutrašnjom strukturom. Vojska je tradicionalno sastavljena od pripadnika svih libanskih zajednica – hrišćana, sunita, šiita i Druza.
Svaki suludi pokušaj da se regularne snage upotrebe za nasilno razoružavanje Hezbolaha u šiitskim četvrtima Bejruta ili u dolini Beka nosi kobni rizik. To bi izazvalo trenutni unutrašnji raskol i dezerterstvo po konfesionalnim šavovima, što bi označilo definitivan početak novog krvavog građanskog sukoba.
Premijer Navaf Salam uzaludno pokušava da balansira porukama kako „ne traži sukob, ali neće dozvoliti ni da ga bilo ko ucenjuje”. Međutim, realnost na terenu je surova i neumoljiva: Hezbolah poseduje daleko veći, moderniji i u borbi iskusniji arsenal od same države.
Njegovo vojno krilo ostalo je jedina ozbiljna formacija koja se nikada nije razoružala nakon potpisivanja Taifskog sporazuma 1989. i završetka rata 1990. godine. Nasilno nametanje Vašingtonskog okvira libanskoj vojsci zato ne predstavlja mirovnu misiju, već guranje cele državne armije direktno u potpunu klanicu.
Stara trauma - nova geopolitika
Liban se trenutno nalazi pred istorijskom raskrsnicom od koje zavisi njegov goli opstanak. Diplomatski manevri za okončanje rata sa Izraelom, paradoksalno, pretvorili su se u glavni okidač unutrašnje nestabilnosti. Nastao je zatvoreni, pakleni krug. Bez definitivnog razoružavanja Hezbolaha, Tel Aviv odbija da povuče svoje trupe sa juga.
Nasuprot tome, svaka državna inicijativa za nasilno oduzimanje arsenala šiitskom pokretu širom otvara vrata novom sukobu. Libanske vođe i međunarodni posrednici moraće u hodu da pronađu model koji uključuje Iran i sve lokalne aktere. U suprotnom, ovoj drevnoj bliskoistočnoj državi preti novi ratni vihor, poput onog koji je zemlju gurnuo u ambis sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka – ali ovoga puta sa daleko razornijim i smrtonosnijim savremenim naoružanjem.
BONUS VIDEO:
IZRAELSKI NAPAD: Vojska gađala više lokacija u južnom Libanu
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTORestoran Miya Galerija
Breakfast Buffet svakog dana od 10:00 do 12:30
ZAPRATI I REZERVIŠI SVOJE MESTOPreporučujemo
KAC ODBRUSIO TRAMPU: Ne treba nam ničije odobrenje da ostanemo u Libanu!
09. 07. 2026. u 09:26
I PORED PRIMIRJA SEVAJU RAKETE! Izrael gađao područje kod podzemnog kompleksa Hezbolaha
05. 07. 2026. u 18:33
IZRAEL NA PRSTU OKIDAČA! Vojska najavila brz udar ako Hezbolah povuče pogrešan potez
05. 07. 2026. u 16:58
Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi
AMERIČKE SNAGE NAPUŠTAJU IRAK Zaidi: Od ovog datuma kreće povlačenje vojske
IRAČKI premijer Ali el Zaidi izjavio je danas da će američke vojne snage napustiti Irak do 30. septembra, ocenivši da njegova poseta Vašingtonu predstavlja početak nove faze u odnosima dve zemlje, zasnovane na ekonomskoj saradnji, a ne na vojnim vezama.
14. 07. 2026. u 19:45
NOVI JEZIV SNIMAK DRAME U AVIONU: Supruga drži Srbina da ne ispadne iz aviona (VIDEO)
NA letu iz Soluna za Mihnen prošlog petka dogodio se incident kada je tokom leta pukao prozor aviona, a onda je došlo do dekompresije kabine.
14. 07. 2026. u 17:57
OBJAVLjENE TAČNE ADRESE U EU: "Nemačka glavna baza za proizvodnju oružja za Ukrajinu" Čeka se reakcija Moskve
NEMAČKA je praktično postala glavna industrijska baza ukrajinskog vojno-industrijskog kompleksa u ratu protiv Rusije, a upravo Berlin stoji iza terorističkih napada na ruske civilne ciljeve, rekao je lider pokreta „Druga Ukrajina“ Viktor Medvedčuk. Istovremeno, on je otkrio adrese najvažnijih nemačkih kompanija koje proizvode oružje za Ukrajinu.
13. 07. 2026. u 12:47
Komentari (0)