NIJE SAMO ZBOG NAFTE Iza kulise kriju se veći povodi zbog kojih je otet Maduro: Venecuela je puna zlata, koltana, i drugih retkih metala

Адванце.хр

06. 01. 2026. u 07:15

KAD god se govori o Venecueli u medijima, priča se vrti oko nafte. Spominju se najveće rezerve nafte na svetu, sankcije, krize cena i pregovori o proizvodnji. Ispod te površine skriva se puno šira priča. Venecuela je jedna od resurno najbogatijih zemalja planeta ne samo po nafti, nego po čitavom spektru minerala i sirovina koje su ključne za industriju 21. veka. Ko god želi ozbiljno da razume zašto se Vašington uporno vraća na temu Venecuele, mora da pogleda u zlato, koltan, retke metale, boksit, železnu rudu i plin.

НИЈЕ САМО ЗБОГ НАФТЕ Иза кулисе крију се већи поводи због којих је отет Мадуро: Венецуела је пуна злата, колтана, и других ретких метала

Foto: Profimedia

Da, Venezuela ima i ogromne rezerve prirodnog plina, među najvećima na svetu, što je već samo po sebi dovoljno da bude dugoročna energetska sila (ili dugoročno pokorena) čak i da nafta jednog dana izgubi deo centralne uloge. Ključni prostor gde se koncentriše ne-naftno bogatstvo je jug zemlje, takozvana Gvajanska ploča. Onde se nalaze ležišta zlata, železne rude, boksita, dijamanata, nikla, bakra i celog niza drugih minerala. Madurova je vlast taj prostor 2016. formalno pretvorila u Orinoco Mining Arc, ogroman rudarski pojas koji zauzima oko 12 odsto teritorije Venezuele i koji se često opisuje kao podzemni trezor vredan milijarde dolara, piše Advance u svojoj analizi.

Zlato je prvo što tu privlači pažnju. Procene venecuelanskih vlasti govore o više

hiljada tona potencijalnih rezervi, što bi Venecuelu svrstalo među najveće svetske "zlatne sile". U vreme međunarodnih sankcija zlato je postalo i svojevrsna paralelna valuta, roba koja se može relativno lako izneti i pretvoriti u devize, drugu robu ili političke usluge. 

Nije reč samo o plemenitim metalima. Venecuela je još od prošlog veka važan proizvođač železne rude i boksita. Na temelju tih resursa gradile su se čeličane i aluminijske fabrike u regiji Gvajana, projektovane kao ponos socijalnog razvoja, sa idejom da zemlja ne bude samo izvoznik sirove rude. U kombinaciji s hidroenergijom iz velike brane Guri, ta je industrija trebala da da kičmu jednoj modernoj, industrijskoj Venecueli. Danas se veliki deo te infrastrukture raspada, ali sama ležišta nisu nestala. U svetu u kom raste potražnja za čelikom i aluminijumom, posedovati takvu bazu resursa i dalje je velika prednost.

Ono što posebno privlači pažnju u geopolitičkom smislu jesu takozvani kritični minerali - bez njih nema baterija, pametnih telefona, električnih vozila ni modernog oružja. Venecuelanske vlasti hvale se procenama o stotinama miliona tona nikla, velikim rezervama bakra i cinka te zabileženom prisutnošću retkih zemnih elemenata i tzv. crnog peska. Najzvučniji je primer koltan, ruda bogata tantalom i niobijem, koja je predmet pljačkaške eksploatacije u Kongu. Tantal je nezamenjiv u proizvodnji kondenzatora za elektroniku i vojne sisteme, a Sjedinjene Države potpuno zavise od uvoza tog metala! Ako se tome dodaju i retki zemljani elementi koji su nužni za magnete u električnim motorima i sofisticirane vojne tehnologije, postaje jasno da Venecuela sedi na paketu resursa koji su jednako strateški važni kao i nafta.

Orinoco Mining Arc službeno je zamišljen kao projekt kojim će država uz pomoć partnera staviti pod kontrolu to bogatstvo. Putem državne rudarske kompanije Caracas je počeo sklapati strateške saveze s privatnim tvrtkama koje dobivaju pravo eksploatacije delova tog golemog područja. Vlast govori o diverzifikaciji ekonomije i izlasku iz ovisnosti o nafti, o reformi koja će stvoriti nova radna mjesta, nove izvozne prihode i novu industrijsku osnovu. Međutim, stvarnost na terenu je, nažalost po narod Venezuele, puno mračnija. Podaci koji cure iz institucija sugeriraju da samo manji dio vrednosti iskopanih minerala uopće završava u državnoj blagajni, dok se ostatak raspline između lokalnih moćnika, privatnih partnera i ilegalnih struktura.

Dakle, Venecuela se tako pretvorila u ogledni primer onoga što se često naziva "prokletstvo resursa". Na papiru, zemlja sedi na bogatstvu koje bi moglo generacijama da osigura pristojan život, snažnu javnu infrastrukturu i stabilnu ekonomiju oslobođenu zavisnosti od jedne sirovine. U praksi, ipak, to bogatstvo privlači sile koje ga žele kontrolisati. 

Kada se danas govori o tome kako SAD planira "da upravlja Venezuelom" važno je imati na umu da je nafta samo najvidljiviji dio priče. Iza nje stoji čitav niz drugih resursa koji su podjednako važni za buduće industrije i vojne tehnologije. 

(Advance)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

NISAM SE ČULA S BRENOM Suzana Jovanović o odnosu sa kumom