ZBOG NJEGA JE NASTAO TERMIN "STOKHOLMSKI SINDROM": Preminuo jedan od najozloglašenijih švedskih kriminalaca (VIDEO)

В. Н.

27. 06. 2025. u 00:34

Klark Olofson, jedan od najozloglašenijih švedskih kriminalaca preminuo je u 78. godini. Takođe, Olofson je bio centralna figura u nastanku pojma "stokholmski sindrom".

ЗБОГ ЊЕГА ЈЕ НАСТАО ТЕРМИН СТОКХОЛМСКИ СИНДРОМ: Преминуо један од најозлоглашенијих шведских криминалаца (ВИДЕО)

Foto: Printskrin Jutjub

Njegova porodica je potvrdila novinama Dagens ETC da je preminuo nakon duge bolesti u bolnici u gradu Arviki.

Olofson je postao poznat 1970-ih, postajući poznato ime kroz dug niz zločina. Bio je osumnjičen i osuđen za brojne zločine, uključujući pljačku banke, provalu, pokušaj ubistva, napad, zločine povezane sa drogom i višestruka bekstva iz zatvora.

Razvio vezu sa taocima

Godine 1973, Olofson je postao međunarodno poznat po svojoj ulozi u dramatičnoj situaciji sa taocima u banci na trgu Normalmstorg u Stokholmu.

Iako nije bio prvobitni počinilac, napadač je zahtevao da se Olofson dovede iz zatvora na mesto zločina. Nakon što su dovedeni, dvojica muškaraca su udružila snage i držali nekoliko zaposlenih i kupaca kao taoce šest dana.

Tokom sukoba, Olofson je razvio vezu sa taocima, koji su ga kasnije opisali iznenađujuće pozitivno, a neki su čak hvalili i njegov šarm. Njihova emocionalna veza sa njim dovela je do sada poznatog termina "Stokholmski sindrom", psihološkog fenomena u kojem taoci razvijaju simpatije ili lojalnost prema svojim otmičarima.

Sindrom se shvata kao podsvesni način suočavanja sa teškom situacijom. Naime, kako bi smanjile osećaj straha i bespomoćnosti, žrtve se poistovećuju sa svojim otmičarima. U nekim slučajevima, ova veza se nastavlja i nakon njihovog puštanja na slobodu, pri čemu žrtve ponekad pružaju otpor spasavanju ili policiju doživljavaju kao stvarnu pretnju.

(Mondo)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

(ne)COOLTURNI OSVOJILI KULTUROM: Ovacije za Bojana Marovića i Baneta Tomaševića na Dorćolu