Salvador Dali na konju ulazio u galerije: Slikarka Dragojla Vukadinović (90) o malo poznatom životu likovnih umetnika u Parizu
Možda je ceo univerzum samo jedan veliki sistem spojenih sudova. Možda čovek i svemir čine jedno. Možda su najsićušnije molekule u ljudskom organizmu samo ogromne planete iz nepoznatih unutrašnjih galaksija guliverskih svetova.
Foto: Goran Čvorović
Ta logika proističe iz radova Dragojle Vukadinović (90), srpske slikarke koja već decenijama živi u stvara u Parizu svoje mikroskopske forme i polihromne lopte koje život znače. A sve je počelo tako što je kao naučni ilustrator iznad lupe mikroskopa verno prenosila dešavanja iz morskih dubina.
Slikarska doajenka je ispisnica sa beogradske klase Ljube Popovića. U svet se, zajedno sa suprugom Radojem, takođe likovnim umetnikom, otisnula kada i veliki broj stvaralaca njihove generacije, pedesetih godina prošlog veka. Kud će, nego u Pariz, prestonicu vizuelne percepcije.
Njeno slikarstvo je kao kada otvarate lutku, onu najveću, a onda se ispod nje u nedogled pojavljuju sve manje. Mikrokosmos koji prerasta u veliki kosmos. Na platnu, ne zna se je li atom ili zvezda.
- Može da bude i jedno, i drugo. To je perpetuum mobile, zatvoreni krug koji nas prati čitavim tokom postojanja – ističe naša sagovornica.
Svaki kosmos je različit u očima posmatrača, po rasporedu unutrašnjih planeta, brzini kretanja životnih čestica i unutrašnjim bojama.
Ima u tim bojama kolorita rodnog kraja. Dragojla Vukadinović je rođena Prizrenka. Tu je, u njenom kosmosu, uvek prisutan tonalitet koji je vezuje za poreklo. Dugo ćuti kada o tome razmišlja. Decenijama je bogati kosovska nostalgija. Stvarni život koji prerasta u mit.
- Radila sam restauraciju fresaka. Obnavljala Bogorodicu Ljevišku. Ostavilo je to dubok trag u meni – ističe Vukadinovićeva.
VUČE ME RODNI KRAJ
Dragojla Vukadinović je pre nekoliko dana napunila 90 godina. Ranije je često odlazila u Niš, a sada, s godinama ide sve ređe. Dugačak je to put.
- Vuče me rodni kraj – poverava se.
Duh koji je ponela s praga, mesto koje ispuni čoveka osećanjima, prati je celoga života. Samo joj se uglovi usana blago osmehnu kada u sećanjima krene unutrašnja oluja.
- Hoće čovek da se odvoji od svoje planete, ali ne može. Sve je vezano za mikrokosmos koji smo poneli sa sobom i s duhovnošću koja nas prati od malena – poručuje srpska slikarka.
Njeno stvaralaštvo govori da je čovek besmrtan. Iz svih tih ćelija i molekula, ide se ka planetama i zvezdama, atomima tuđeg organizma.
- Svi smo mi kosmos. Njegov sastavni deo – razmišlja dok na štafelaju, uz razgovor, doteruje brzinu spina kojom se njena planeta okreće.
Kada je pitate šta za nju predstavlja slikarstvo, odgovara, prirodno, bez mnogo dvoumljenja:
- Slikarstvo je moj život.
A taj slikarski život je započeo rano, kada se sa roditeljima preselila iz Prizrena još kao devojčica, u Nišu gde je pohađala srednju umetničku školu kod profesora slikara Bože Ilića. Odatle je otišla na Akademiju primenjene umetnosti u Beogradu. Tamo je upoznala svog budućeg supruga Radoja Vukadinovića.
U Parizu su se družili s francuskim nadrealistima. Bila je tu i čitava plejada svetskih stvaralaca. Sretali su i naše slikare Ljubu Popovića, Batu Mihailovića, Ljubinku Jovanović, Kosu Bokšan, Petra Omčikusa… Donosili su srpski duh u Francusku.
- U galeriji "La Korde" u 15. arondismanu drugovala sam sa Niki de Sent Fal. Viđala sam čak i Dalija koji je tražio da uđe u galeriju na konju. Sloboda je intimno osećanje. Svako je doživljava na svoj način. Dolazio je i Pjer Sulaž. Sarađivali smo, družili se. "La Korde" je bila stara galerija, u vreme kada su svet krojili slikari i pesnici – ističe.
U ovoj galeriji je izlagala više puta. Prvi atelje imala je u štampariji u 18. arondismanu. Radila je portrete ekspresivnih karatkera, prelazeći lagano iz figuracije u apstrakciju. Bio je između i kraći period nadrealizma. Krenula je ka enformelu. Prvu izložbu imala je 1966. u galeriji "Dankan" koju je, inače, držao Isidorin brat. Te godine se zaposlila i u Muzeju prirodnih nauka u ulici Bifon. Radila je u laboratoriji za malakologiju koja izučava vodene beskičmenjake i život u dubinama mora i okeana. Tu se desio preokret.
Crtala je organizme nevidljive golim okom. Otkrila je puno novih. Njeni radovi štampani su u naučnim knjigama. I to je kasnije inspirisalo za sliku. Tajne morskih dubina povezala je sa kosmosom i stvorila odnos između mikro i makro sveta. Radila je i sa čuvenim istraživačkim brodom "Kalipso" kapetana Kustoa koji je krstario širom planete. Nedavno je o njoj pisala i referentna francuska umetnička revija "Republik dez Ar".
- Crtala sam detalje s dna okena i doživljavala ih na svoj način – kaže.
Crteži su, zatim, prešli na platna, ali i druge materijale, poput svile. Na njoj so nasušna pravi potrebne efekte. I njeni kristali kriju planete u molekulama.
Kosmičko putovanje kroz život i slikarstvo nastavlja i danas. I u ovim godinama, crta i slika svakodnevno.
EGZOPLANETE NA PLATNU
Naša pariska slikara i danas pomno prati pojavu svake nove egzoplanete u naučnim istraživanjima. Za njih se uvek nađe mesto na njenim slikama.
- Stojeći slikam, ne mogu da sedim. Kad slikam stojeći, samo mislim o onome što radim.
Platna je nadvisuju dimenzijama. Kudikamo su veća od nje. Rve se stoički s njima. To je i održava. Jedina je živa slikarka iz plejade naših umetnika koji su pedesetih došli u Pariz.
- Bio je to mnogo smeliji, eksperimentalniji svet od ovog danas. Prašina se slegla. Ljudi se i danas traže. Istražuju sebe, pa samim tim i svet. Ali, na drugačiji način nego nekada. Sve je sada svedeno na formu. Suština klizi iz ruku. Vrti se oko planeta. Unutrašnjih i spoljnih – kaže naša sagovornica.
Dragojla Vukadinović je u ranom pariskom periodu slikala i na cinku. Krhka žena hvatala se u koštac sa metalom. Stvarala hemijske reakcije.
- U ono vreme bilo me je strah da ne dođe do atomskog rata, pa sam počela da slikam na materijalima koji duže traju. Testirala sam vatrom na vreloj peći posebne boje. Da budu otporne na udar.
Ni sada svetska situacija nije bezazlena.
- Iskustvo mi govori da bi trebalo da se bojim još većeg rata. Svet je poludeo.
Oni koji se danas igraju planetom treba da nauče nešto iz Dragojlinog slikarstva. Njene planete će preživeti. A šta će biti s ovom našom, to je već sasvim druga stvar.
Preporučujemo
Pooštrena pravila za dodelu Oskara: AI glumci i scenaristi ne mogu biti nominovani
02. 05. 2026. u 23:00
Trampu stigle najgore moguće vesti: Nije dobro po američkog predsednika
Podrška američkom predsedniku Donaldu Trampu pala je na najniži nivo u njegovom trenutnom mandatu, a Amerikanci su sve više nezadovoljni njegovim postupanjem sa troškovima života i ratom sa Iranom, pokazuju rezultati nove ankete Ipsosa.
28. 04. 2026. u 20:51
Srušio se avion kod glavnog grada: Poginuli svi putnici i pilot
Vazduhoplovna civilna uprava Južnog Sudana saopštila je danas da se srušio avion jugozapadno od glavnog grada Džube, pri čemu je poginulo svih 14 osoba koje su bile u letelici.
27. 04. 2026. u 16:49
Rusija sprema napad na TRI evropske zemlje - želi da testira NATO: Alarmantne tvrdnje stručnjaka
PREMA novoj analizi, Rusija se aktivno priprema za napad na baltičke države, što bi predstavljalo veliki vojni izazov za Zapad. Takvim potezom, Vladimir Putin bi testirao spremnost NATO-a da brani tri male članice - Estoniju, Letoniju i Litvaniju - u slučaju mogućeg početka Trećeg svetskog rata.
02. 05. 2026. u 21:42
Komentari (0)