KROZ PLETENJA RADOST I VEZENJA TUGU: Iz rukopisa nove verzije poeme Kalopera Pera

Милосав Тешић

15. 05. 2025. u 05:00

Iz rukopisa nove verzije poeme Kalopera Pera.

КРОЗ ПЛЕТЕЊА РАДОСТ И ВЕЗЕЊА ТУГУ: Из рукописа нове верзије поеме Калопера Пера

Foto A. Stanković

    I

Od iskoni rane kroz kasnija doba,

ispisuje pismo estetika vežnje.
U srdačnom spoju topline i čežnje
ornament-simboli, simetrija stroga,
nečitljiva čisla1 i slovna tajanstva:
čar nejasnog lika, a bliskog poznanstva.

Ogranuli tu su iz mitskoga sloja
sa zaborav-polja, kroz cvet zaboravak,
i kornjače, baje, prstalije, kola,
i kuka do kuke, i mističan šarak.

Da ogreje Milost, a odbije zlo se,
sa vez-nadahnuća isprečio rog se.

    II

Na kraljevskom dvoru, gde Jelena2 zbrinu
za vezilje školu, tu grozdom se sjati
sirotinja ženska da krasi i zlati
skupocena platna, uz platnen-tišinu
u platnena polja da upliće žice;
sa svilenom pažnjom u vez-disciplini,
u tvoračkom žaru i tvorben-milini
po cvet-osećanju da raskrili ptice.

A misleći srcem, to siroto jato
u vezivo složi od Boga mu dato.
Devojčice, deve, u šaren-minute
ugrađuju željno karanfil i lalu,
akantusa lišće i trolist-volute,
i krstove suzne, i cvet u bokalu.

Učinio dar je da anđeli lete,
s plaštanica da se rasplamte palmete,
da otčene dršku ornament sa listom
u prozračnom spletu sa svetačkim blistom,
da šumove stoče mol-romori s freski
kroz iglene uši u osećaj ženski.

Uz pevanje tiho što liči na svilu,
iz živčane mreže kad nitke zazuje
i impulsi navru ka cvetovez-cilju
od boda do boda, uz pronose struje
kroz pletenja radost i vezenja tugu,
kad prokine dah se na šaru okruglu,
to izrazi ushit i tanahnu ranu
poetikom igle u zlatovez-žanru.

Gde nadahne nit se, tu prosine zanat

i progleda s tkanja zrelina od žita
na zvezdana pera i vezen inkarnat.
U sitnovez tu je energija zbita,
što preplete hvata u biserje lati
filigranskim vlaknom iz duševnih vlati;
a krugovi s krstom, te purpur-ornati,
medaljon-figure i rombične niske,
to pozlatom iskri i diše na liske,
dok pobožno stanje, uz podsticaj rima,
nadahnjuje uzlet i klik heruvima.

    III

Koliko li strpnje u narodnom vezu:
koncentrat strpljenja, festival motiva
po konoplji, lanu i pamučnom bezu,
čarolija ljupka u šaranju tkiva,
gde bobice jesu, u tvorben-etapi
pri mesecu čitkom i žižnici lampi,
rukotvoren složaj s pet dušinih kapi,
što oličen čini, kroz veziljin pronik,
od predmeta dublji nepredmeta oblik.

Kad pahulje veju, a devojčad veze,
taj događaj ruke na potku izvuku
kroz nečuja čulnost s mekotom vunice
i ukrštaj igle sa linijom jeze,
kroz pčelinji oset u prilježnom zuku
i livade ljupkost kad otkrije lice.

Uz muziku tkanja i kolor-veselje,
tek živce ustrepti to tvar-prozarenje,
što s razboja duše preobrazi sliku
invencijom vezbe u vezilje psihu.

Po licima boja što glase se horom

i vez-nervaturom što žili duboko,
kroz smišljen šumarak pod jelom i borom,
rastrči se jelen i pusti se soko.

Pod imenom opštim, što lik mu je Milja,
tek vezilja s mišlju na ljiljan u blesku
uznemiri građu u rečnika bilja
u mistiku šare kad uvodi vesku.

Dok krtiče ruke po tajnama pređe,
uz strujanje konca kroz iglen-tesnace,
tek raspu se graške i prospe se zvežđe,
vez-porivi planu i svetlice bace;
a veselost teče na kolor-nijanse
kroz nabore skrbi, životom široke.
Uz bosilja disaj što liči na setu,
sa vez-grafikona razdanio san se
na grafike sukna, kadife i čohe,
na božije oči i cvetnu rozetu.

Kad udeve prožmu i podiđu žmarci,
iz nitne tišine kad krene finoća,
na slapove pukne od boja jasnoća,
kroz čarape s ružom zasjaje se članci.
    IV

A kakvih se samo rastočilo zora
iz bojila jarkih od ruja i broća,
od lukovih ljuski i johinih kora,
i kakvog se iglom dočaralo voća!

Po svetlosnom rupcu raspletu se zraci:

od šljivovog koma zariđe pršnjaci;
tek džemperov kolor od orah-mrkline,
perunikom načet, žar-nevenom sine;
od paprike stručje, o Gospođi brato,
preobrazi ruho u zeleno zlato...

U raspored složen, taj orkestar šara
na svetlost izveden - a glasan u duru,
tajnovit u molu - u žubor se stvara,
preinači sav se u pejzaž-figuru,
što plavi se, žuti, zeleni, crveni
i siti se sjajem dok struje valeri
kroz Vaskršnje jutro u vez-atmosferi.

    V

Visoko se dala vez-nagona sila
metohijskog tona i kosovskog stila!

Sa košulja, bošči vez-arija zglasje:
te kitež i perke, pa jabuke, okca,
božureve kike i ječmeno klasje,
i zašarak pružen u krunice zvonca.

Iz muk-panorame izvuče se struna:

uz krstaljke putir, na Pričest što seća,
povijuše kuke, stilistika cveća,
a presečen nar je car-Lazara kruna -
vijuganje zmije čin pažnje uveća...

Ujednačen tugom svih znamenja prosjaj...
Po Čestitom polju sve Bogom se zbralo
u jesenje spektre i zagasit odsjaj,
u višnjeve boje, u kraljevski plavo;
a Nebeski božur, od Kosova k Peći,
što manjim se čini sve postaje veći!

    VI

Na jednakom putu ka Sudnjem božuru,
uz osećaj jedan što mrači vidninu,
sa lozama stiha što lozi teksturu
i vezivom drži nad gajem vedrinu -
a promeće reči kroz tekstil-strukturu
dok zamiče vreme u maglu i tminu -
zaćutati tvrdo i suncokret biti
kad sunce se splete u srebrne niti.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

HRVAT RUŠI SVE REKORDE: Zapanjujuća statistika Luke Modrića (FOTO)