POGLED ISKOSA: Ka ideji neorenesanse
U ERI (post)moderne proglašen je za zakonit povratak svim mogućim stilovima, pravcima i pokretima. Nema preovlađujuće likovne pojave ali su sve na snazi.
Tamara Simić Dražić - Želja za srećom; Foto: Edvard Nalbatjan
Jedna od neispitanih oblasti takvog mnoštva je mogućnost estetike po uzoru na renesansnu. Prvi koji su se ozbiljno bavili tom idejom u dvadesetom veku bili su članovi beogradske grupe Mediala, ali su je projektovali u daleku budućnost. Primećeno je da kritičar koji ne ume da vodi dijalog sa sobom ne zna za osnovne pretpostavke pisanja.
Isto tako, umetnik koji nema odnos prema prošlosti ne zasniva celovito delo.
Beogradska slikarka Tamara Simić Dražić tokom decembra ima samostalnu izložbu slika i crteža u Kući kralja Petra. Učenica je čuvenog Željka Tonšića. Ova mlada slikarka (Travnik, 1985) sada je na fakultetskom usavršavanju pod mentorstvom poznatog slikara Nenada Stankovića. Zato ovladava radom sa jajčanom temperom i uljem, ljudskom figurom u njenim proporcijama i inkarnatu, portretom, što je deo upućivanja ka estetici starih majstora. Njeno posezanje za renesansom je relativno a ne apsolutno, jer kako je primetila slikarka Ljubica Mrkalj, niko više ne zna da slika na način renesansnih majstora. Ni realističko niti simbolističko, renesansno slikarstvo od koga usamljeno u svojoj generaciji polazi Tamara Simić Dražić se kao krajnje originalno smešta u svoju nišu istorije. Ostaje samo sećanje na njega i ovakvi likovni poduhvati više su omaž nego realno zasnivanje neke neorenesanse. Nisu na način renesansnih majstora znali da slikaju ni sjajni nazareni i prerafaeliti, ti veliki povratnici u devetnaestom veku na ranu renesansu, predrenesansu, na nevinost i čistotu pre pojave Rafaela. Recepture, tehnologija i slikarske tajne su zauvek izgubljeni, a ljudski, stvaralački materijal postmodernog čoveka istrošen i daleko od najveće koncentracije genija u istoriji, između četrnaestog i sedamnaestog veka. Možda se nešto slično zbilo samo u staroj Grčkoj. Iz te perspektive upoznajemo težinu napora naše slikarke i stoga ovakav naslov teksta, više se može ići ka ideji nego realizaciji neorenesanse.
Svesna izazova pa i moguće neostvarivosti najvišeg likovnog zadatka koji je sebi postavila, suočena sa teškoćama iza kojih je duh ovog olakog i neozbiljnog vremena, ova beogradska slikarka ne polazi samo od kopiranja i učenja od starih volšebnika, već nastoji da se približi onom ključnom, idealnom, što je i njih pokretalo a što dodiruje i savremenog čoveka. Ona traga za izvorima renesansne lepote, tog neviđenog cvetanja bića. Zato toliko od Sandra Botičelija na njenim platnima, Botičelija koji je prezirao pejzaž a uzdizao vrline ljudske i božanske lepote. Otuda na ovim slikama toliko heroina lepote, jasnih likova mladosti, slikarstva koje bi da otključa tajnu magičnosti slike i sveta.
NIKAD JAČI UDARAC ZA RUSE OD POČETKA RATA: Ukrajinske rakete letele više od 1.300 km, pogođena ključna fabrika (VIDEO)
UKRAJINA je u subotu uveče pogodila jedno od strateški najznačajnijih odbrambenih postrojenja Rusije, napavši Votkinski mašinski zavod u udaljenom regionu, skoro 1.300 kilometara od ukrajinske granice - što predstavlja najdublji udar ikada izveden ukrajinskim oružjem domaće proizvodnje.
25. 02. 2026. u 12:25
CEO REGION JE ZGROŽEN! Evo šta je uradila takmičarka lažne države Kosovo kada je videla Srpkinju na pobedničkom postolju
BRUKA i sramota na jednom od evropskih takmičenja u tekvondou za mlade u Sarajevu!
25. 02. 2026. u 11:35
"NEMA KO DA NASEČE DRVA": Rusko selo izgubilo skoro sve muškarce u ratu u Ukrajini
U RIBARSKOM selu Sedanka, na ruskom dalekom istoku, svakodnevni život je bio težak i pre rata u Ukrajini. Većina kuća nema osnovnu infrastrukturu, kao što su voda, unutrašnji toaleti ili centralno grejanje, iako zimske temperature često padnu i na -10 stepeni Celzijusa.
24. 02. 2026. u 09:43
Komentari (0)