DOK uranjamo u nove romane Gorana Petrovića, "Papir sa vodenim znakom" i "Ikonostas sveg poznatog sveta" ("Laguna"), koji su prva dva dela kompleksno zamišljenog, obimnog ROMANA DELTE, čije talase s razlogom nestrpljivo iščekujemo razmišljajući o samom njihovom nastanku i autoru, čoveku eruditi koji stvara van buke i besa spoljašnjeg sveta, čoveku izuzetne čulnosti koja se ogleda u njegovom filigranskom umetničkom postupku iz kojeg u svetlosti posebni smisao daje ono poslednje, u krvi umetnuto staklo majstora vitraža Berta Tolentina ("Papir"), kao i belina noćnih košulja, zapravo belog "svlaka" i puti Đovane nezasite u najstrasnijem zanosu, koje je video i razumeo samo Vital, mlinar, jer on zna da se "valjda nešto i podrazumeva" i da ne mora sve da se kaže ("Papir") ili pak poslednja reč junaka spisatelja koji, za razliku od drugih, nikako nije hroničar ("Papir"), ili odsjaj u Dovoljinom prozorljivom oku ("Ikonostas"), opominjemo se raznolikih, a lepih misli o priči i pričanju - Andrićevih ponajpre, a u huci naših dana, karakterističnoj po različitim "junacima našega doba" u veselinovićevskom smislu i onih Draga Kekanovića, odličnog srpskog pisca, prvog dobitnika književne nagrade "Beogradski pobednik" za roman "Privrženost" (Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta", Zagreb, 2021) koje glase: "Svijet u kojem živimo zahtijeva od nas da se odreknemo i pamćenja i sjećanja. Da budemo IN.

КЊИЖЕВНА КРИТИКА: Спајање векова

Foto: Privatna arhiva

Taj IN svijet dokida priču, zapravo. A sve vrijedne priče, izuzmemo li one koje podlaci pišu u propagandne svrhe, nastale su AUT i na margini. Taj naš svijet, međutim, ionako puno toga dokida, razum pogotovo. (...) Iza svega ne ostaje ništa drugo osim priče".

Efekte tog dokidanja do one poslednje mere, čini se, i osećamo i uviđamo čitajući prozu Gorana Petrovića, jer je ona na sasvim suprotnom polu.

Foto: Promo

Osim što se uvek zasniva na istančanosti osećanja za meru i razliku i što sasvim prirodno radi na kulturi sećanja, vodeći nas kroz različite vekove (prelaz iz 14. u 15. vek u ovde dva navedena romana), mesta, kulture, civilizacijske krugove koji se prožimaju (u "Papiru" Amalfi i Sicilija, u "Ikonostasu" Beograd despota Stefana Lazarevića, Ser, Atina, Sveta Gora), daje nam nagoveštaje, ili pak mami pretpostavke, o tome kuda bi mogla krenuti dalje ta raskošna, alegorična, fantastična i lirska priča, koje bi još vekove i tačke mogla spojiti, danas, kada se podele umnožavaju, a prirodne veze namerno i bezumno kidaju, šta bi nam još plemenito mogla kazati o kraljevima, despotima, nezahvalnim dvoranima koji ne osećaju moć vere i značaj ikona, kao i o onima koje "niko ne spominje u opisima pohoda"; šta bi nam još, ponekad i kroz ironiju, kazala o stvaranju.

Foto: Promo

Posvećeni čitalac, onaj koji se u tekstu sreće sa drugim čitaocima navedenih knjiga Gorana Petrovića, izvesno će na marginama stranica uočiti vodene žigove, obrise riblje mlađi koja hita prema novim povestima.

BONUS VIDEO: RIZNICA KULTURE I ISTORIJE: Narodni muzej - čuvar srpske baštine

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

OBJAVLJENE TAČNE ADRESE U EU: Nemačka glavna baza za proizvodnju oružja za Ukrajinu Čeka se reakcija Moskve

OBJAVLjENE TAČNE ADRESE U EU: "Nemačka glavna baza za proizvodnju oružja za Ukrajinu" Čeka se reakcija Moskve

NEMAČKA je praktično postala glavna industrijska baza ukrajinskog vojno-industrijskog kompleksa u ratu protiv Rusije, a upravo Berlin stoji iza terorističkih napada na ruske civilne ciljeve, rekao je lider pokreta „Druga Ukrajina“ Viktor Medvedčuk. Istovremeno, on je otkrio adrese najvažnijih nemačkih kompanija koje proizvode oružje za Ukrajinu.

13. 07. 2026. u 12:47

Komentari (0)

TOS PROMOVIŠE LETOVANJE U SRBIJI: Kada detaljno upoznate naše prelepe planine, nema šanse da im odolite