IZ AUTOMATA UBIO PET, RANIO 22 OSOBE I ZAVIO ŽITIŠTE U CRNO: Služen parastos za žrtve stravičnog masakra kod Zrenjanina

DESET godina proteklo je od užasne tragedije u Žitištu, kada je u bašti popularnog kafića "Makijato", za vreme manifestacije "Pile fest", Siniša Zlatić naizgled mirnu noć, svojim činom, pretvorio u jedno od najvećih masovnih ubistava u novijoj istoriji Srbije.

ИЗ АУТОМАТА УБИО ПЕТ, РАНИО 22 ОСОБЕ И ЗАВИО ЖИТИШТЕ У ЦРНО: Служен парастос за жртве стравичног масакра код Зрењанина

Foto: A. Amižić/ Privatna arhiva

On je iz automatskog puške, ispalio 26 metaka u punu baštu kafića, usmrtio petoro i ranio dvadeset dvoje ljudi.

Tada tridesetosmogodišnji Siniša Zlatić je ušao u prepunu baštu kafića, gde je bila i njegova bivša supruga Dijana (30), u društvu prijatelja Stevana Jojića (40) i oboje ih usmrtio na licu mesta, kao i Jovanu Popović (20), Vladimira Mijatovića i Vladimira Kosovića (34). U hramu Svetog velikomučenika Georgija u Žitištu danas je, kao i svakog 2. jula, služen parastos za tragično nastradale.

Prema kasnijim svedočenjima porodice i meštana u crno zavijenog Žitišta, Zlatić je zločin počinio zbog ljubomore, a kako pričaju mnogi, godinama je maltretirao, psihički zlostavljao i kontrolisao Dijanu, zbog čega ga je ona i napustila.

Veća tragedija sprečena je isključivo zahvaljujući prisebnosti i hrabrosti konobara i nekolicine gostiju lokala. Oni su skočili na Zlatića, uspeli da mu otmu automatsku pušku iz ruku i nateraju ga u bekstvo. Policijska patrola, koja je već bila u blizini zbog manifestacije, locirala je i uhapsila ubicu svega nekoliko minuta kasnije.

Osam meseci nakon masakra, 1. marta 2017. godine, Viši sud u Zrenjaninu proglasio je Sinišu Zlatića krivim za petostruko ubistvo sa direktnim umišljajem i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora od 40 godina.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

ZAŠTO JE DUBRAVKA MIJATOVIĆ ZAISTA NAPUSTILA SERIJU SREĆNI LJUDI? Morala sam da pobegnem...