U MOJOJ duši više od sedam decenija jasno žive dve teške noći, aprilska 1941. i oktobarska 1942. godine. Tog aprila, poslednji put sam u našoj kući u Grubišnom Polju video oca Luku, solunskog dobrovoljca, i brata Stevana, gimnazijalca. Ustaše su ih iz postelje, bose i polugole, odveli a krajem juna 1941, ko zna kako zverski ubili i bacili u Šaranovu jamu kod zloglasnog Jadovna. Posle te noći, kada su odvedeni otac i brat, kao i svi najbliži muški rođaci sa očeve i majčine strane, živeli smo u neprekidnom strahu. Plašili smo se zla koje je na sve strane kružilo i o kome se među Srbima šaputalo. I, stiglo nas je. Došla je i druga brutalna noć mog detinjstva. Početkom oktobra 1942. godine, ustaše su me odvele u Jasenovac.
Hvala vam da čuvate sećanje na mojeg pokojnog oca. Bio je izuzetan čovek, divan otac. Iako je je u svojem životu osetio veliko zlo, nije me učio mrzeti. Za to ću mu uvek biti zahvalna.
VOĐEN finom logikom, Timčenko u novom radu (iz 1997), posvećenom delu Slobodana Jovanovića, i tumačenju saradnje Bogdana Popovića i S. Jovanovića, u kontekstu našeg praćenja i ocene kritičarskog rada Velibora Gligorića, dolazi, još jednom, do zaključka veoma sličnog i bliskog zaključku Petra Džadžića u njegovoj spomenutoj studiji.
PREMA informacijama Uprave granične policije dobijenim u 17.15 časova, nema dužih zadržavanja na putničkim ni na teretnim terminalima naših graničnih prelaza, saopštio je Auto-moto savez Srbije (AMSS).
Tanja
28.02.2021. 19:33
Hvala vam da čuvate sećanje na mojeg pokojnog oca. Bio je izuzetan čovek, divan otac. Iako je je u svojem životu osetio veliko zlo, nije me učio mrzeti. Za to ću mu uvek biti zahvalna.