Srbin konačno postaje vlasnik štamparije: Posle dugih vekova, 18. aprila 1793. u Beču, prvi put je štamparija došla u srpske ruke
UPRKOS činjenici da se Jozef Kurcbek nije posebno zamerio srpskoj čitalačkoj publici, teško se ipak oteti utisku da su ga Srbi smatrali strancem i čovekom koji isključivo misli na svoju ličnu korist, a ne i na zahteve naroda za čije je potrebe štampao knjige.
Foto: Iz knjige „Srbi u Beču“"
Ova odbojnost, pa čak i otvoreno nepoverenje prema Jozefu Kurcbeku najviše je ispoljeno na srpskom Temišvarskom saboru 1790. godine, kada je zatraženo da se od cara izdejstvuje odobrenje da se ćirilička štamparija oduzme od Kurcbeka, a njegova privilegija prenese na nekoga iz srpske sredine. Uz to je izražena želja da se štamparija iz Beča premesti negde gde Srbi žive.
Pojavile su se i ličnosti koje su želele da preuzmu Kurcbekovu štampariju; bili su to novosadski knjižar i pisac Emanuil Janković, te zemunski trgovac Petar Stefanović, zajedno sa svojim ortakom novosadskim knjižarom Damjanom Kaulicijem. O želji da se štamparija oduzme od Kurcbeka Sabor je obavestio Emanuil Janković. On je Saboru uputio 15. septembra 1790. predstavku u kojoj je žestoko napao Jozefa Kurcbeka, optuživši ga da je u toku dvadeset godina, koliko je koristio dobijenu privilegiju za svoju štampariju, radio više u svom nego u narodnom interesu.
Nepravedno je, izjavljuje Janković, da domaći sinovi budu potisnuti od stranaca, a da od svih veroispovesti u Ugarskoj samo pravoslavci nemaju štampariju u svojoj sredini. Odbijajući Kurcbekovu tužbu da bi bio oštećen u slučaju prenošenja privilegije na drugog štampara, Janković pita da li je on u toku dvadeset godina štampao i neku „političarsku knjigu, koja bi na prosveštenije razuma služila”. I drugi pretendenti na Kurcbekovu štampariju trudili su se da iznesu dokaze u svoju korist. Međutim, Dvorski ratni savet i Ilirska dvorska kancelarija nisu hteli da se štamparija prenese iz Beča, zbog mogućih „opasnih posledica”...
S tim se saglasila i Ugarska dvorska kancelarija, koja je „iz raznih političkih obzira” predložila da štamparija ostane u Beču...Ipak, car Leopold II je 23. aprila 1791. godine načelno odobrio stvaranje ćiriličke štamparije u srpskoj sredini uz svu predostrožnost koju su vlasti iskazale još 1752. u vreme mitropolita Pavla Nenadovića. Pa ipak, do preseljenja Kurcbekove štamparije iz Beča tada nije došlo...(...)
PREOKRET u ovom pitanju došao je gotovo neočekivano. Desilo se to onoga trenutka kada je Jozef Kurcbek odlučio da svoju štampariju proda srpskom dvorskom agentu Stefanu Novakoviću. On je 12. februara 1792. sklopio preliminarni ugovor o kupoprodaji štamparije, prepustivši njegovu konačnu ratifikaciju Ilirskoj dvorskoj kancelariji. Ugovorena suma iznosila je 25.000 forinti. Već sutradan, 13. februara 1792, Jozef Kurcbek se obratio caru s molbom za potvrdu kupoprodajnog ugovora i prenošenje štamparske privilegije na Stefana Novakovića, a isto je preduzeo i novi vlasnik.
Srpske novine
U KURCBEKOVOJ štampariji 1789. godine pojavilo se drugo izdanje Orfelinovog Večitog kalendara, a poslednje godine njegovog rada pojavili su se i Serbskaja novina posvednevnih priključenijah bivaemih v mirje koje je izdao Grk Markides Puljo i Slaveno-serbski Mjesjacoslov za ljeto 1792.
U toj svojoj predstavci Novaković je molio cara da mu se potvrdi privilegija na novih dvadeset godina. U svojoj molbi caru Novaković već u prvoj tački ističe kako želi da štampa dobre knjige i bez pogrešaka i uz jeftiniju cenu, kako bi konkurisao sličnim knjigama koje se uvoze iz Rusije. U tački 4 Novaković se obavezao da će po isteku četiri godine od početka rada štamparije, od 1796. godine, „sirotim đacima podeliti 400 primeraka školskih knjiga”, koje će mu preporučiti mitropolit i vladike.
Ilirska dvorska kancelarija o ovom poslu obavestila je karlovačkog mitropolita Stefana Stratimirovića i zatražila o tome i njegovo mišljenje. Uz neke male primedbe, mitropolit se složio sa kupoprodajnim ugovorom koji je Kurcbek sklopio sa Stefanom Novakovićem, iako nije propustio da istakne i želju iskazanu na Crkveno-narodnom saboru u Temišvaru da se ne odustane od namere da se ovakva jedna štamparija otvori i u srpskoj sredini.
NAJZAD, 1. maja 1792. predsednik Ilirske dvorske kancelarije, grof Franjo Balaša, uputio je caru obrazloženu predstavku radi potvrde Kurcbek-Novakovićevog ugovora, iznoseći stavove svih nadležnih državnih organa i mitropolita Stratimirovića, kao i Novakovićeve obaveze prema srpskim narodnim fondovima, na osnovu koje car daje saglasnost na sve Balašine predloge u pogledu ćiriličke štamparije.
Foto: Iz knjige „Srbi u Beču“"
Reč je o referatu u kojem su, sa pedanterijom austrijske administracije, pobeležene sve obaveze koje je Stefan Novaković preuzeo i na osnovu kojih je njegova molba preporučena za povoljno rešenje. Posle ove predstavke car Franc II je 18. aprila 1793. u Beču izdao štamparsku privilegiju Stefanu Novakoviću. Pored cara, ovaj dekret su potpisali i grof Leopold Kolovrat (1772-1809), kancelar češko-austrijske kancelarije, i Hajnrih Rotenhan, dvorski savetnik pri češko-austrijskoj kancelariji u Beču.
Posle dugih vekova bilo je to prvi put da je jedna štamparija došla u srpske ruke, a taj događaj izazvao je u našoj sredini neopisivo oduševljenje. U opštem zanosu svih, pa i samog Novakovića, niko nije mogao da predvidi da će novi vlasnik ubrzo naići na nerazumevanje svojih sunarodnika i zapasti u novčane nevolje koje će ga primorati da posao napusti, a štampariju preda u tuđe ruke.
Ali, tek što je postao vlasnik štamparije, Stefan Novaković je 19. maja 1794. obavestio mitropolita o svom svakako najznačajnijem izdavačkom poduhvatu i objavljivanju monumentalne Rajićeve Istorije raznih slovenskih narodov..., najavljujući da se nada da će do kraja meseca oktobra „okončati vse ovo pohvalnoje, poleznoje i jedine duh moj zanimajuščeje djelo“. U istom pismu Stefan Novaković se tuži i na svoje novčane nevolje.
SUTRA: SEOBA SRPSKE ŠTAMPARIJE NA UNIVERZITET U PEŠTI
Preporučujemo
Ognjenović sa penzionerima Knjaževca: Susreti koje ste podržali i koji vam znače (VIDEO)
26. 04. 2026. u 18:40
SRUŠEN RUSKI HELIKOPTER, CELA ZEMLjA POTONULA U HAOS: Padaju gradovi jedan za drugim, naoružane grupe vode borbe sa vojskom (VIDEO)
RUSKI vojni helikopter srušio se 25. aprila u blizini Vabarije u regionu Gao u Maliju, potvrdili su ruski izvori, dok su borci Fronta za oslobođenje Azavada i džihadističke grupe povezane sa Al Kaidom, JNIM, izveli najveću koordinisanu ofanzivu u zemlji poslednjih godina, napadajući istovremeno glavni grad Bamako, vojno uporište Kati i severne gradove Kidal, Gao i Sevare, što je na najvidljiviji način otkrilo ograničenja ruske bezbednosne strategije u Africi.
26. 04. 2026. u 13:30
Gori vojna baza sa američkim bombarderima: Odatle su leteli za Iran (VIDEO)
U britanskoj vazdušnoj bazi RAF Fairford u Glosterširu noćas je izbio veliki požar koji je teško oštetio zgradu bivše kantine.
26. 04. 2026. u 13:01
Novi p**no skandal Dare Bubamare: Snimak pušten na mrežama - noć sa mlađim dečkom
"SADA ne znam ni kako se to našlo u javnosti, ali privatnost je jedna stvar i smatram da to treba da se poštuje."
24. 04. 2026. u 16:21
Komentari (0)