GINULI ZA SRBIJU A NA BELEZIMA IM JUGOSLAVIJA: Srpska vojnička groblja, svedoci slave, žrtve i herojstva (3)

Milena Marković

09. 11. 2023. u 14:32

SVAKI Srbin i onaj koji se tako oseća trebalo bi za života da izdvoji vreme i poseti, kako srpske grobove u Bito­lju, tako i svako sveto mesto stradanja naše vojske podno Kajmakčalana.

ГИНУЛИ ЗА СРБИЈУ А НА БЕЛЕЗИМА ИМ ЈУГОСЛАВИЈА: Српска војничка гробља, сведоци славе, жртве и херојства (3)

Svako ovde ima nekog svog, Foto Privatna arhiva

Ove reči ministra Ni­kole Selakovića, koji je sa predstavnicima Zajednice Srba u Severnoj Makedoni­ji posetio srpsko vojničko groblje u Bitolju, primamo kao putokaz do ovog sveti­lišta. Na ovim prostori­ma, prostorima nekadašnje Stare Srbije, gotovo da nema mesta gde, pod zemljom, nema kostiju stradalih srpskih vojnika izginulih u oslobodilačkim ratovi­ma za otadžbinu.

Posle proboja Solunskog fronta i konačne pobede, usledili su potresni da­ni: prikupljanje posmrt­nih ostataka izginulih u bitkama na Kajmakčala­nu, Veterniku, Kozjaku, za oslobađanje Bitolja. Kralj Aleksandar Karađorđević odlučio je da se, gde god ima i jedna kost srpskog vojnika prikupi i prenese u groblja i kosturnice. I skupljali su ih sa svih strana. Sa usa­mljenih kota, iz kamenjara. Iz plitkih grobova. Sta­vljali su ih u bele platnene vreće. Nekoliko godina su dovoženi ovi tužni tovari nadomak Bitolja i na uzvišici sahranjeni bez ime­na, ispod drvenih krstova. Redni broj ovih belega zau­stavljen je na 1.321, mada se smatra da je ukopanih mno­go više. Istovremeno kada je nastalo ovo groblje, na samom vrhu, podignuta je i spomen-kosturnica u kojoj počiva 4.400 junaka, među njima i jedan deo stradalih u balkanskim ratovima. Svi su se borili za slobodu otadžbine, pa im je mesto u zajedničkoj grobnici. Nak­nadno je nad kosturnicom podignut veliki betonski krst i postavljena ploča sa natpisom: "Slava hrabro palim junacima za kralja i otadžbinu u ratovima za oslobođenje i ujedinjenje."

- U svaki grumen zemlje ovde su u večnost upisani njihovi podvizi - kaže za "Novosti" Zoran Žugić, predsednik Zajednice Sr­ba.

- I, mi možda nikada nećemo saznati koliko se još njih žrtvovalo za slo­bodu i otadžbinu. Za buduć­nos predaka.

Zoran Žugić, Foto Igor Marinković

Na prvi pogled vidi se da je groblje brižlji­vo održavano. Na drugi, nameću se mnoga pitanja, ponajviše ona koja se tiču upravo nadgrobnih bele­ga. Njihova sudbina, kroz vreme, pratila je sudbinu stradanja vojnika. Drve­ni krstovi zamenjeni su metalnim, a na sredini krsta pločice sa rednim brojevima su u trobojci - u bojama zastave prve drža­ve Jugoslovena koju je ute­meljio Aleksandar Kara­đorđević, još kao regent. Drugih obeležja nema. Na ulazu u groblje, noseći stu­bovi kapije spojeni su be­tonskim lukom, a na njemu ispisano samo - Vojničko groblje. Da u jednom delu, levo na padini, nema ne­koliko starih spomenika sa srpskim imenima koje su potomci podigli pre­cima, putnik namernik bi se zaista upitao čije je ovo groblje. A imena i epita­fi još se jasno razaznaju i godina ukopa - 1922. Tada su ovde sahranjeni Stanoje Nikolić, sanitetski po­ručnik Prvog pešadijskog puka srpske vojske i Aćim Aćimović, načelnik sani­teta...

- Naša je ovo nesreća. Kako je ovo groblje obele­žio kralj Aleksandar da bi se dodvorio Slovencima i Hrvatima u zajedničkoj državi koju je stvorio ta­ko su belege i obnovitelji ostavili 1998. - kazivao nam je Žugićev prethod­nik Dragiša Strahinjić kada smo, idući tragovima srpskih ratničkih belega, razgovarali sa ovim veli­kim entuzijastom. On je, uz Žugića, brinuo o groblju dok ga je zdravlje služilo.

Foto Igor Marinković

Kazao nam je:

- Stari ratnici su ginu­li za otadžbinu Srbiju, pa mislim da barem zaslužu­ju boje i grb zastave njihove Srbije. To nam često pri­govaraju ne samo potomci sahranjenih na ovom svetom mestu, već i Srbi koji dolaze iz dijaspore.

To ne spori ni Zoran Žugić, dostojni Strahi­njićev naslednik, odani čuvar tradicije srpskih ratnika i uspomena na vreme njihovog uzvišenog herojstva. On se nada da će misija koju je započeo ministar Selaković bi­ti oživotvorena i ovde u Bitolju, ali razume da "ne može sve odmah, iako u ti­mu ima sjajne saradnike". A, ja bih voleo da obnovi­mo i crkvicu na Kajmakča­lanu i uredimo ovo groblje i ne bih žalio da umrem.

- Neophodno je da se urede staze između belega i da se meštanima koji imaju domaćinstva uz sa­mi kompleks uradi novi put koji bi zaobilazio groblje - nada se Žugić.

- Plan je već dogovoren sa Zavodom za zaštitu spo­menika kulture.

Srpsko vojničko groblje u Bitolju nije jedini nemi svedok stradanja naše voj­ske u ratovima od 1912. do 1918. godine. Procenjuje se da od ovog mesta do Kajmak­čalana ima barem još osam do deset hiljada grobova srpskih ratnika, koji su decenijama, zapušteni i zanemareni, tonuli u zako­rovnjenim utrinama. Sve­dočanstvo o izgledu jednog od takvih grobalja, na putu od Skočivira prema Kaj­makčalanu, ostavio je i Ar­čibald Rajs, 1921. godine.

- Prođosmo pored jed­nog malog groblja što ga za vreme rata vojnici po­digoše svojim drugovima koji ostadoše da spavaju mrtvim snom - zapisao je Rajs.

- Oko drvenih krsto­va i belih ploča sa crnim natpisima obrasla gusta trava. Nema nigde nikog da njihovim grobovima upali sveću. Samo gore, u vazduhu, orlovi bdiju nad ovim kutkom večnog odmo­rišta.

Brojne bezimene humke

U PODNOŽJU Nidže, na obodu sela Skočivir, na tridesetak kilometara od Bitolja, nalazi se srpsko vojničko groblje gde počiva nepoznat broj vojnika poginulih tokom proboja Solunskog fronta. Drugo je u samom selu kod Crkve Svete Petke. U veoma lošem je stanju. U ovom selu tokom 1917. godine bila je vojna bolnica ruske princeze Aleksandre Nariškine. A u Baču, takođe nedaleko od Bitolja, o večnoj straži junaka svedoče brojni bezimeni belezi. U ovom selu izvesno vreme bila je i Vrhovna komanda srpske vojske.

Kosti, ogledni eksponati

KOSTURNICA na srpskom vojničkom groblju u Bitolju nije pokrivena do kraja

osamdesetih.

- Ovde su do tada dolazili studenti i profesori medicine i uzimali "eksponate" za oglede - priča Zoran Žugić.

- Jedan profesor, ne tako davno, ve- rovatno zbog griže savesti, došao i vratio ceo skelet. Kako je kosturnica već bila zapečaćena, skelet počiva na jednom postamentu na ulazu u kriptu.

Foto: Novosti

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Dolce Vita na obali Save: Stanovi na ovoj lokaciji su za one koji žive svoje snove

Možete li da zamislite lepotu svakodnevice koja počinje na obali Save do koje stižete laganom šetnjom kroz jedinstvenu luksuznu pešačku zonu, a završava se ispijanjem vina na vašoj prostranoj terasi s pogledom na reku ili u vrhunskom restoranu do kog stižete peške? U istom danu ste s lakoćom obavili posao, odradili trening, uživali u kupovini novih komada garderobe najluksuznijih brendova u neposrednom komšiluku, a stigli ste i da sa decom provedete vreme u zelenilu, jer se sve što vam treba nalazi nadohvat ruke.

14. 05. 2024. u 10:00

Komentari (0)

NOVAK ĐOKOVIĆ TAJNO U URGENTNOM CENTRU: Ovo su rezultati pregleda posle udarca flašom u glavu!