VELEIZDAJNIČKI PROCES UZDRMAO BEČKO PRAVOSUĐE: Optužnica protiv Srba 1908. godine zasnovana je na falsifikovanom tumačenju istorije

NA SRPSKOJ političkoj sceni veoma ugledno mesto pripada i dr Dušanu Popoviću, koji je dobar deo života proveo u Zagrebu, radeći kao advokat.

ВЕЛЕИЗДАЈНИЧКИ ПРОЦЕС УЗДРМАО БЕЧКО ПРАВОСУЂЕ:  Оптужница против Срба 1908. године заснована је на фалсификованом тумачењу историје

Foto: Iz knjige "Srbi u Zagrebu"

Rođen je u Rumi 1. oktobra 1877. godine. Gimnaziju je završio  u Osijeku a pravni fakultet u Zagrebu. Otac mu je bio ugledni pravnik i septemvir - član Stola sedmorice. Posle završenih studija zaposlio se kao pripravnik u advokatskoj kancelariji Vase Đurđevića, a staž je završio u kancelariji advokata dr Aleksandra Roknića u Sremskoj Mitrovici.

Tu je 1904. godine otvorio samostalnu advokatsku kancelariju. Dobro obrazovan, sa širokim duhovnim horizontima, došao je na glas kao vrstan advokat koji je ubrzo ušao i u politički život, vezujući se za ideje koje je zastupala Hrvatsko-srpska koalicija.

Godine 1906. postao je član Hrvatskog sabora, a za poslanika je izabran na listi Hrvatsko-srpske koalicije, u izbornom srezu Morović u Sremu. Od tada pa sve do 1913. godine, bio je stalno biran za poslanika u Morovićkom i Sremskomitrovačkom srezu. Prvi svetski rat zatekao ga je u Zagrebu kao poslanika u Hrvatskom saboru i kao delegata u zajedničkom Ugarsko-hrvatskom saboru u Budimpešti.

Zahvaljujući dobrim ličnim vezama u mađarskim političkim krugovima, bio je veoma zaslužan za to što je Hrvatsko-srpska koalicija uspela da odoli političkim napadima ekstremne desnice u Hrvatskoj, mahom frankovaca koji su koaliciju stalno optuživali zbog veleizdaje, služeći se pritom čak i denuncijacijama.

Kao advokat, radio je u Zagrebu od 1910. godine do Drugog svetskog rata. Vrhunac političke karijere domašio je do Prvog svetskog rata. Istakao se kao branilac u političkim procesima koji su se nizali sa ciljem da se razori Hrvatsko-srpska koalicija. U veleizdajničkom procesu u Zagrebu 1908. godine, Popović je branio optužene Srbe dokazujući da je optužnica zasnovana na falsifikovanom tumačenju istorije.

Dokazao je da ne postoji delo velikosrpske propagande za koju su optuženi odgovarali. Ishod ovog procesa predstavljao je veliku sramotu za protivničku stranu, a ugled Hrvatsko-srpske koalicije ostao je neokrnjen.

Proučavanje starina

DR DUŠAN Popović je poslednju deceniju svoga života proveo u Beogradu, proučavajući stare istorijske izvore, a posebno "Letopis popa Dukljanina". Svoje rezultate objavio je u obimnoj knjizi "Prilozi čitanju i razumevanju  raznih starina" (Beograd 1957), koju je štampao o svom trošku.

Zapažena je i njegova uloga kao branioca u procesima koji su vođeni u Zagrebu 1910. godine protiv dr Srđana Budisavljevića, dr Laze Popovića, dr Milana Metikoša, Milana Todorovića i Đorđa Gavrilovića. Posebni značaj imao je u čuvenom bečkom Fridjungovom procesu, koji se završio potpunim debaklom državne optužnice, koja se zasnivala na lažnim dokumentima kojima se služio bečki istoričar Fridjung.

Bio je to skandal austrijske države koji je ozbiljno uzdrmao njen međunarodni ugled i temelje njenog pravosuđa. Početkom Prvog svetskog rata, bio je uhapšen zbog nedozvoljenih političkih radnji, sa ciljem da ga uklone iz javnog života i oslabe Hrvatsko-srpsku koaliciju. Oslobođen je zahvaljujući poslaničkom imunitetu. Posle Prvog svetskog rata povukao se iz političkog života nove države, posvetivši se advokaturi. Umro je u Parizu 25. juna 1958. godine.

Foto: Iz knjige "Srbi u Zagrebu"

Dr Bogdan Medaković je bio jedan od vodećih srpskih političara u Hrvatskoj

JEDNO od vodećih mesta među srpskim političarima u Hrvatskoj pripadalo je i dr Bogdanu Medakoviću, rođenom u Novom Sadu 14. maja 1852, gde mu je otac dr Danilo Medaković bio ugledni novinar i pokretač novina "Srpski dnevnik", sa poučno-zabavnim dodatkom „Sedmica”. Talenat je potvrdio i doktoratom pravnih nauka u Beču u svojoj dvadeset prvoj godini. Neko vreme proveo je na radu u sudu u Sremskoj Mitrovici, a 1879. otvorio je samostalnu advokatsku kancelariju u Zagrebu.

Prvi javni uspeh postigao je 1883. godine, kada je ušao u Hrvatski sabor kao poslanik izabran u kotaru Srb. Bio je član i sekretar Samostalnog srpskog kluba, 1883-1884. godine. Zalažući se za slogu i politički savez sa Hrvatima, aktivno je kao vođa Srpske narodne samostalne stranke učestvovao u stvaranju Zadarske rezolucije srpskih stranaka, do koje je došlo nakon zaključaka hrvatskih stranaka prilikom donošenja Riječke rezolucije.

Ovim sporazumom u hrvatskom političkom životu javlja se nova snaga koju čini Hrvatsko-srpska koalicija. Nakon pobede na izborima 1905. koalicija je postala saborska većina, a maja 1906. godine Medaković je izabran za predsednika Hrvatskog sabora. Na toj dužnosti je ostao sve do 1918. godine. Kao predsednik Sabora postao je i član Magnatskog doma u zajedničkom Ugarskom saboru. Biran je za poslanika na Srpskom narodno-crkvenom saboru u Sremskim Karlovcima.

Sredinom 1897. godine imao je važnu ulogu u grupi koja je preuzela upravu nad Srbobranom. Zapažena je i njegova aktivnost pri osnivanju lista "Srpsko kolo" koji izlazi u Zagrebu od 1903. godine. Kao ugledni zagrebački advokat, istakao se u veleizdajničkom procesu protiv braće Pribićević 1908. godine, a bio je uključen i u bečki veleizdajnički proces koji je koalicija povela protiv istoričara Fridjunga, optužujući ga zbog klevete. Istakao se i kao sledbenik Matijevićeve ideje o stvaranju „Privrednika” i Srpske banke.

Umro je 25. septembra 1923. godine.

SUTRA: PRVI SRBIN NA ČELU HRVATSKOG SABORA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

CEO SVET SE SMEJE REAL MADRIDU: Lekari mesecima lečili POGREŠNO KOLENO Kilijana Mbapea?!