FELJTON - SOVJETI SE PLAŠE SLOBODNIH ZIDARA: Jugoslovenska politička policija ozbiljno se bavila masonima

Slobodan Kljakić

27. 08. 2022. u 18:00

O IVI Andriću kao pripadniku masonskog bratstva prvi je 1984. pisao Zoran D. Nenezić, iznoseći docnije u svojim knjigama i mnoga nova saznanja: "Poznat je, tako, slučaj Ive Andrića i Gustava Krkleca, koji su bili izbačeni iz lože 1926. zbog lične Andrićeve afere sa Krklecovom suprugom. Sličan slučaj se dogodio i kraljevskim namesnicima, Ivi Peroviću i Radenku Stankoviću. (Međutim, oni su potom i vraćeni, pa su te epizode postale deo njihove masonske prošlosti)."

ФЕЉТОН - СОВЈЕТИ СЕ ПЛАШЕ СЛОБОДНИХ ЗИДАРА: Југословенска политичка полиција озбиљно се бавила масонима

Gustav Krklec

Kada je primljen u redove slobodnih zidara 1925. godine, Andrić je već uveliko bio angažovan na diplomatskim poslovima, čije su ga niti vodile i u krugove eserovskog, "levog" krila ruske beloemigrantske zajednice u Jugoslaviji. Odmah po dolasku u Beograd 1924, svoj neprikosnoveni autoritet u zastupanju interesa ove grupacije esera uspostavili su Vladimir Lebedev i Fjodor Mahin, preko organizacije "Zemgor", na čijem su čelu bili, ali i preko Ministarstva spoljnih poslova Kraljevine SHS. Prema jednom tajnom elaboratu Udbe, Lebedev je ministarstvu "koristio u obaveštajnoj službi, pošto je uspeo da ubedi nadležne faktore da su eseri ti koji imaju najbolje veze u SSSR i sledstveno i najtačnije informacije o tamošnjim prilikama".

VEĆ OD leta 1925. godine Lebedev i Mahin su "redovno i dosta često podnosili ministarstvu izveštaje o prilikama u Sovjetskom Savezu u vidu pismenih eleborata o industriji, zakonodavstvu, sudstvu, saobraćaju itd..., a pojedine napise iz sovjetske štampe propraćali svojim objašnjenjima. Ovi su izveštaji podnošeni neposredno ministru spoljnih poslova, dok su na tom položaju bili Ninčić i Marinković, a kasnije su to činili preko višeg diplomatskog činovnika Stanoja Pavlinovića, koji je radio po pitanjima u vezi sa Sovjetskim Savezom".

"Svojom umešnošću i korišćenjem raznih njegovih uticaja Lebedev je uspeo da u krugovima visokih funkcionera jugoslovenskog ministarstva spoljnih poslova stvori sebi prijateljske veze, među kojima su najvažnije bile sa Stanojem Pelivanovićem, Božidarom Purićem, Ivom Andrićem i Konstantinom Fotićem", navodi se u poverljivom elaboratu Udbe. U tom dokumentu je na listi "prijatelja beloemigracije", na dvadeset šestom mestu, navedeno ime Ive Andrića, koji je "bio u prijateljskim vezama sa Vladimirom Lebedevim".

POMINjEMO Lebedeva i Fjoroda Mahina pošto su obojica bili slobodni zidari. Kao "levi" eseri stigli su iz Praga u Beograd baš zahvaljujući masonskim vezama između Tomaša Masarika i kralja Aleksandra Karađorđevića. Ali ne samo to: i Lebedev i Mahin su svoja znanja, umeća i veštine stavili na raspolaganje sovjetskim tajnim službama, čiji su se pripadnici snažno infiltrirali u rusku belogardejsku zajednicu u Kraljevini Jugoslaviji.

Tokom rata, kao sovjetski obaveštajac od formata, Fjodor Mahin je do 1943. bio i među četnicima Draže Mihailovića i među Titovim partizanima. Već u godinama, kraj rata je dočekao kao general-lajtnant Jugoslovenske armije.

U traganju za obaveštenjima o srpskim i jugoslovenskim masonima, sovjetski vojni ataše u Beogradu, general Aleksandar Samohin, očigledno se 1941. nije oslanjao samo na obaveštenja koja mu je pružao Miloš Miša Brašić.

BILO kako bilo, u tekstu o masonima, pisanom na Golom otoku, a svakako na zahtev koji je nesumnjivo stigao s vrha piramide Udbe, Miloš Miša Brašić navodi da mu je 1946. ili 1947. sekretar sovjetske ambasade Grigorijev pokazao "oveći spis na ruskom jeziku, rađen na šapirografu, i naglasio da je to strogo povrljiv dokument iz Moskve". "Preklopio je prvu stranicu svakako da ne bih ja video zaglavlje, pečat i broj, kao i poslednju stranicu spisa kada sam ga u pojedinim delovima čitao, pošto mi je skrenuo pažnju da čitam samo one pasuse koji su sa strane markirani olovkom. Očevidno je da se radilo o nekom informativno-direktivnom raspisu NKVD".

U nastavku ovog eseja Miloš Brašić navodi niz drugih zanimljivosti i piše sledeće:

"Razgovarao sam još sa Georgijevom o tim navodima, za koje mi je on tvrdio da su provereni i autentični, pa mi je, najzad, dao nalog da se podrobnije interesujem za rad masona u Jugoslaviji. Ali u to vreme masoni nisu bili obnovili svoj rad i sem ličnog međusobnog dodira u njihovim redovima nije se zapažala nikakva aktivnost. Jedino prilično masona bilo je okupljeno samo na groblju prilikom pogreba dr. Vojislava Kujundžića, pretsednika i osnivača društva 'Oganj', koje je trebalo da sagradi prvi krematorijum u Beogradu."

"IZ PROČITANIH fragmenata u ovom informativno-direktivnom raspisu sovjetske obaveštajne službe i razgovora s Grigorijevom jasno izlazi da Rusi - zaključuje Miloš Brašić - znatno više nego Vatikan, u masonima vide opasnost za svoju hegemoniju i, naročito, za svoje sopstvene imperijalističke ciljeve, mada se hladne, odmerene i uglavnom kulturne metode masona ne mogu ni približno uporediti sa ogavnom džingiskanovštinom sovjetske birokratske kaste, sa njenom bestijalnom eksploatacijom čoveka, sa njenim uništavanjem svake ljudske slobode i sa srozavanjem ljudskog bića na najniži ropski stepen od strane vlastodržaca u Kremlju."

Miloš Brašić je poslednje navedene redove napisao, po svemu sudeći, kao neku vrstu potvrde da je "revidirao" u odnosu na politiku Staljina i Moskve, kako se u ono vreme zahtevalo od zatočenika na Golom otoku.

Po svemu sudeći, upravo je njegovo svedočenje doprinelo da u okviru svemoćne političke policije Udbe docnije bude formiran poseban referat o srpskim i jugoslovenskim slobodnim zidarima, uključujući i istoriju masonske organizacije u svetu. O tome svedoči i jedan javnosti nepoznat, opširan dokument, sistematizovan u čak šesnaest poglavlja, koji su napisali analitičari Udbe u jesen 1957. godine. U svakom slučaju, istorija srpskih masona od 1945. do danas jednako je intrigantna, često vrlo uzbudljiva, kao i u periodu o kome je bilo reči u ovom feljtonu.

POUZDANI OBAVEŠTAJAC

PO SVEMU sudeći, Miloš Brašić, dok je radio "na specijalnim poslovima u Ozni Srbije, sve do odlaska sovjetskih stručnjaka iz zemlje", najneposrednije je sarađivao upravo s tim sovjetskim stručnjacima, ali je do danas ostalo otvoreno pitanje kada su ključni ljudi Ozne potom Udbe, Aleksandar Ranković i Slobodan Penezić Krcun, saznali da je Brašić od 1932. pouzdani obaveštajac sovjetske službe - NKVD.

Kraj

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

OVO JE ČOVEK KOJI JE U NIŠU NEUTRALISAO TONU TEŠKU AVIO-BOMBU SA 430 KG EKSPLOZIVA: To isto je radio 2011. u Kragujevcu i 2013. na Dorćolu

AKO igde postoji "vaga" za merenje snage ljudskog duha, koliko li bi na njenoj skali težila ona koju ima deminer Mihailo Marinković (48), iz Pančeva, pripadnik Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Koliko bi na njen tas stalo njegove odvažnosti, staloženosti, potpune koncentracije..., u trenutku dok je, minule nedelje u Nišu, sam prilazio neeksplodiranoj avio-bombi teškoj 1.000 kilograma koja nosi 430 kilograma eksploziva, zaostaloj iz NATO agresije?

27. 04. 2024. u 07:00

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!