KRIMINALIZACIJA BEOGRADA IZ CRNOGORSKE KUHINJE: Medijskim napadima na Vučića i njegovu porodicu kriju tragove kriminala koji vode do Đukanov

POSTOJI jedna politička zakonitost koja se ponavlja kroz istoriju bez obzira na državu, ideologiju ili vrijeme. Kada nestanu argumenti, počinje propaganda. Kada ponestane odgovora, kreću optužbe. A kada se otvore pitanja o sopstvenoj odgovornosti, najlakše je javnosti ponuditi novog krivca.

Foto: Printskrin/TV Pink

Upravo zbog toga nije slučajno što se posljednjih godina iz jednog dijela crnogorske političke, medijske i parapolitičke scene sistematski gradi narativ o kriminalizaciji Aleksandra Vučića i njegovog brata Andreja. Nije problem u tome što se političari kritikuju. To je prirodno i legitimno u svakom demokratskom društvu. Problem je što se gotovo opsesivno insistira na jednoj spinovanoj temi, dok se istovremeno uporno izbjegavaju pitanja koja se tiču političkog, ekonomskog i bezbjednosnog nasljeđa režima koji je Crnom Gorom upravljao tri decenije.

Nije najvažnije pitanje zašto neko napada Vučića.

Mnogo je važnije pitanje zašto se ti napadi gotovo uvijek pojačavaju onda kada se u Crnoj Gori ponovo otvore teme koje vode prema odgovornosti bivšeg režima.

I upravo tu počinje prava priča.

KADA TELEKOM PONOVO POKUCA NA VRATA

Svaki put kada se u javnosti ponovo otvori Telekom, kada se pomene šverc cigareta, kada se pokrene pitanje Prve banke, Limenke ili međunarodnih istraga koje godinama prate pojedine aktere bivšeg režima, gotovo po pravilu kreće nova medijska ofanziva prema Srbiji.

To više nije slučajnost.

To je politički obrazac.

Jer Telekom nije samo jedna afera. Telekom je simbol načina na koji je funkcionisala država u kojoj su politička moć, privatni interes i državni resursi često bili dio iste konstrukcije. Prva banka nije samo finansijska institucija, već simbol odnosa između vlasti i privilegovanih ekonomskih krugova. Limenka nije samo spor oko zemljišta, već paradigma sistema u kojem su pojedinci ostvarivali milionske koristi zahvaljujući političkoj moći.

Zbog toga je mnogo lakše otvoriti priču o Vučiću nego odgovoriti na pitanje ko je profitirao od Telekoma.

Mnogo je lakše napadati Srbiju nego objasniti porijeklo bogatstva pojedinih ljudi koji su decenijama bili povezani sa vrhom vlasti.

Mnogo je lakše proizvoditi nove političke sukobe nego dati odgovore na stara pitanja.

ZAŠTO UPRAVO IZ CRNE GORE STIŽU KRIMINALNE ETIKETE?

Posebno je zanimljivo da u regionu postoje različiti politički narativi prema Srbiji, ali samo jedan ima izrazito kriminalizujući karakter.

U Hrvatskoj će dominantne teme biti ratna prošlost, regionalna politika, odnosi Zagreba i Beograda ili evropske integracije.

U Sarajevu će težište biti na odnosima sa Republikom Srpskom i ratnim nasljeđem.

Na Kosovu će politički sukobi imati sasvim drugačiju sadržinu.

Međutim, samo iz Crne Gore godinama dolazi gotovo identičan obrazac prema kojem se Aleksandar Vučić i njegov brat predstavljaju prije svega kao simbol kriminala i korupcije.

Zašto?

Zato što taj narativ ima unutrašnju političku funkciju.

Njegov cilj nije Srbija.

Njegov cilj je Crna Gora.

Njegov cilj nije Aleksandar Vučić.

Njegov cilj je Milo Đukanović.

Jer ako uspijete da javnost ubijedite da su Vučići navodno isto što i Đukanovići, onda se stvara prostor da se relativizuje sve ono što se dešavalo tokom prethodnih trideset godina.

OPERACIJA „SVI SU ISTI“

To je možda najvažniji politički projekat koji danas gledamo.

Ako su svi isti, onda nema potrebe govoriti o Telekomu.

Ako su svi isti, onda nema potrebe govoriti o Prvoj banci.

Ako su svi isti, onda nema potrebe govoriti o švercu cigareta.

Ako su svi isti, onda više nije važno ko je vladao trideset godina, ko je kontrolisao institucije i ko je donosio odluke koje su oblikovale državu.

Tada se odgovornost razvodnjava.

Tada se brišu razlike između onih koji postavljaju pitanja i onih koji na ta pitanja treba da odgovore.

Tada se krivica pretvara u opštu maglu iz koje niko ne izlazi kao odgovoran.

A upravo je to cilj.

OD ACA ĐUKANOVIĆA DO ANDREJA VUČIĆA

Nije slučajno ni to što se godinama pokušava prebaciti fokus sa Aca Đukanovića na Andreja Vučića.

Dok se u javnosti svakodnevno otvaraju teme o poslovima predsjednikovog brata u Srbiji, mnogo rjeđe se postavlja pitanje kako je nastajala ekonomska moć ljudi koji su bili najbliži vrhu vlasti u Crnoj Gori.

Dok se danima analiziraju navodne veze porodice Vučić, mnogo manje se govori o poslovnim aranžmanima koji su obilježili crnogorsku tranziciju.

Dok se traže tragovi u Beogradu, zatrpavaju se tragovi u Podgorici.

I upravo zato nije teško zaključiti da kriminalizacija Vučića ima još jedan cilj – političku amnestiju Đukanovića.

Jer što se više govori o navodnim grijesima drugih, manje se govori o sopstvenim.

KAVAČKI I ŠKALjARSKI KLAN NIJESU NASTALI U BEOGRADU

Posebno je važno podsjetiti na činjenicu koja se danas često pokušava zaboraviti.

Kavački i škaljarski klan nijesu nastali u Srbiji.

Njihovo jezgro nije formirano u Beogradu.

Njihovi prvi sukobi nijesu počeli na Terazijama.

Oni su nastali u Crnoj Gori.

Njihov uspon dogodio se u periodu kada je DPS imao gotovo potpunu kontrolu nad policijom, ANB-om, tužilaštvom i svim ključnim polugama vlasti.

To ne znači da je država stvarala kriminalne klanove.

Ali svakako znači da javnost ima pravo da pita kako su najmoćnije kriminalne organizacije regiona izrasle upravo u sistemu koji je godinama predstavljan kao garant stabilnosti.

To pitanje i dalje čeka odgovor.

MEDIJSKI RAT KAO POSLjEDNjA LINIJA ODBRANE

Kada nestane političke moći, ostaje medijska moć.

Zato danas svjedočimo pokušaju da se javni prostor zatrpa tolikom količinom priča, sukoba i optužbi da građani više ne vide ono što je suštinski važno.

Suština nije da se daju odgovori.

Suština je da se pitanja više ne postavljaju.

Jer dok traje rasprava o Vučiću, ne govori se o Telekomu.

Dok traje rasprava o Srbiji, ne govori se o Prvoj banci.

Dok traje rasprava o Andreju Vučiću, ne govori se o Acu Đukanoviću.

Dok traje rasprava o navodnim tuđim grijesima, ne govori se o sopstvenom političkom nasljeđu.

KAD SE DIM RAZIĐE

Koliko god dugo trajala propaganda, postoji jedna stvar koju nijedna kampanja ne može pobijediti – činjenice.

A činjenice su neumoljive.

Crna Gora neće dobiti odgovor o Telekomu u Beogradu.

Neće rasvijetliti šverc cigareta kroz napade na Vučića.

Neće objasniti Prvu banku kriminalizacijom Srbije.

Neće pronaći odgovore o nastanku kriminalnih klanova preko granice.

Jer ključna pitanja nijesu nastala u Beogradu.

Nastala su u Crnoj Gori.

Zato će, kada se jednog dana raziđe sva politička magla, ostati samo jedno pitanje koje će tražiti odgovor:

Da li je kriminalizacija braće Vučić bila pokušaj obračuna sa Srbijom ili pokušaj da se Crna Gora nikada ozbiljno ne suoči sa političkim, ekonomskim i bezbjednosnim nasljeđem Mila Đukanovića i sistema koji je stvoren tokom njegove vladavine?

(Borba.me)

Preporučujemo

Politika

0 1

"PONOSAN SAM NA NAŠU SRBIJU, ŽIVELO SRPSKO-KINESKO PRIJATELjSTVO!" Vučić se oglasio dan nakon istorijske posete (VIDEO)

29. 05. 2026. u 16:26

Politika

0 0

BLOKADERSKI MEMORANDUM O KIM TEŠKA LAŽ: Dokazano njihovo licemerje - svi su za nezavisnost

29. 05. 2026. u 15:51

Politika

0 0

"IZBOR JE NIKAD LAKŠI": Petković pozvao interno raseljene da glasaju i podrže Srpsku listu

29. 05. 2026. u 15:38

Politika

0 2

"ALAVI ŠOLAK JE KRIV ZA SVE": Legendarni novinar brutalno udario na njega posle prodaje N1 i Nove (FOTO)

29. 05. 2026. u 15:22

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije