PAPAGAJI SPINOVANJA KAD ZAGRMI ISTINA: „Kad se otkriju Milove veze s kriminalom, DPS horski viče: Drž’te Vučića!“

U DANIMA kada je Milan Paunović, visoki funkcioner MUP-a Crne Gore i nekadašnji kadar DPS-a, iznio ozbiljne optužbe da je crnogorska tajna služba (SDB CG) organizovala ubistva i napade na političke neistomišljenike, Demokratska partija socijalista bira – da priča o Aleksandru Vučiću. Opet. I još glasnije.

Foto: Tanjug/Arhiva

Ova opsesivna fiksacija na predsjednika Srbije ne služi javnosti, niti političkoj stabilnosti, već isključivo kao poslednja linija odbrane DPS-a od sopstvene kriminalne prošlosti. Kad god se otvore pitanja o njihovoj odgovornosti, kad god se pomenu imena i funkcije, kada se približi istina – oni viču: „Vučić!“.

Ali dok viču, uporno ćute. Ćute o tome kako su devedesetih i dvehiljaditih godina dijelili oružje po Crnoj Gori i šire – ne državnim strukturama, već kriminalcima. Ćute o tome kako su najbrutalniji šefovi mafije iz Srbije, poput Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića – poznatijih kao vođe Zemunskog klana – imali crnogorske lične karte. Ćute o tome kako su im ljudi iz SDB CG davali oružje. Ćute o tome kako su ti ljudi slobodno operisali u Crnoj Gori pod zaštitom tadašnje vlasti.

Kako to da DPS, koji danas pokušava da glumi moralnu vertikalu regiona, nikada nije odgovorio na pitanje: ko je i zašto dao oružje vođama najopasnijeg kriminalnog klana u regionu? Ko je potpisivao te dokumente? Ko je naredio zaštitu tih ljudi? I najvažnije – koliko nevinih ljudi je ubijeno zahvaljujući toj mreži zaštite?

O tim temama nema saopštenja. Nema skupštinskih inicijativa. Nema konferencija. Nema oštrih izjava. Zato što bi svaki odgovor vodio unazad – u srce režima koji je sistematski gradio simbiozu između državnog aparata i organizovanog kriminala.

Međutim, umjesto suočavanja s prošlošću, DPS bira da podiže buku – i to ne bilo kakvu, već onu usmjerenu prema vanjskom neprijatelju broj jedan – Aleksandru Vučiću. Njegovo ime služi kao dimna zavjesa svaki put kada se podigne prašina oko kriminalnih struktura bliskih bivšoj vlasti. Ta potreba da se skrene fokus sa unutrašnjih problema na „eksternog agresora“ postaje patološka konstanta u strategiji DPS-a.

Ono što dodatno produbljuje apsurd jeste činjenica da optužbe iznosi Milan Paunović, čovjek koji je dugi niz godina bio dio bezbjednosnog aparata izgrađenog pod patronatom DPS-a. Pauković nije došao iz opozicije, niti iz nekog „prorusko-srpskog kruga“, već iz srca sistema koji je do juče bio neprikosnoven. Ako DPS sada tvrdi da on laže, onda mora da objasni – zašto su ga imenovali? Ako govori istinu, mora da odgovori – ko će snositi odgovornost?

Opsesivno spominjanje Vučića jeftina je politička gimnastika koja možda još ima učinka na malom segmentu glasačkog tijela, ali dugoročno služi samo jednoj svrsi – prikrivanju tragova koji vode do vrha nekadašnje vlasti i njene sprege s kriminalom. Crnogorska javnost zaslužuje odgovore o ubistvima, prijetnjama, i djelovanju državnih struktura pod DPS-ovom vlašću. Umjesto toga, dobija još jednu rundu stare propagande.

Vučić je, naravno, zgodna meta. Njegovo ime skreće pažnju. Ali istina je neumoljiva – i ne može se večno skrivati iza spoljnopolitičkih spinova. Jer nije Aleksandar Vučić taj koji je izdavao oružje kriminalcima u Crnoj Gori. Nije on taj koji je davao lažne lične karte ubicama. Nije on taj koji je stvorio atmosferu u kojoj je bezbjednosna služba služila kao paradržavna vojska DPS-a. Nije Vučić formirao “crne trojke”, nije Vučić ubio Duška Jovanovića…

Javnost Crne Gore ima pravo da zna: da li je SDB CG bio alat u rukama partije za likvidaciju neistomišljenika? Ko je komandovao tom strukturom? Ko su bili operativci? I zašto se sve to – decenijama – zataškavalo?

Svaki put kad DPS priča o Vučiću, zapitajte se – šta to pokušavaju da sakriju?

(Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala BORBA)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije