NEĆE MOĆI: Najbolje namere
KAKVE su namere bile trojice kosovskih "lutalica" naoružanih "kalašnjikovima" i čiji se interesi poklapaju s Kurtijevim?
S NAMEROM dođoh u veliki grad - pevao je Šaban Šaulić krajem sedamdesetih godina prošlog veka opevajući sudbinu mnogih ljudi koji su se u to vreme ohrabrili da napuste zavičaj i porodicu kako bi pod svetlima velegrada našli sreću. Najčešće materijalnu, jer je svih drugih vrsta sreće bilo i na selu. Neki su uspeli u svojoj nameri, a neki i nisu, pa su, poput lika iz pesme "počeli da lutaju". U svakom slučaju, njihova namera bila je jasna.
Neku nameru imala su i trojica pripadnika "kosovske policije" koji su se uputili na teritoriju centralne Srbije u sredu. O njihovoj nameri mi, javnost, možemo samo da nagađamo. Nadležne službe je možda i otkriju i prenesu nam. Ali ima indicija na osnovu kojih možemo da pretpostavimo kakve su te namere bile. Na primer, da su ih srpski policajci zaustavili s uljem, šećerom, kafom i ratlukom, jasno bi bilo da su krenuli u goste nekom dobrom domaćinu s druge strane administrativne linije. Ili da su ih zaustavili pod punom ratnom opremom, jasno bi bilo da su krenuli u štetu.
ČUDNE su te namere i teško ih je odrediti, ali specijalni izaslanik Vašingtona za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar izgleda da ima neke uvide u njihove namere. On je, naime, u petak obznanio da je jasno da trojica kosovskih policajaca "nisu imala nameru da se nađu na teritoriji Srbije". Njemu je to jasno verovatno zbog toga što sa sobom nisu imali ulje, šećer, kafu i ratluk, nego "kalašnjikove". Oni su samo "počeli da lutaju", kao lik iz Šaulićeve pesme, pa su zalutali gde nije trebalo. I to uprkos uređajima za GPS navigaciju. Tako su, isto, i 1999. godine na teritoriju Srbije "zalutala" tri nesrećnika iz američke vojske, pa je Džesi Džekson dolazio da ih "čupa" iz srpskog zarobljeništva.
Moram da vam kažem da uopšte nije nemoguće da se američki vojnici izgube i pored GPS navigacije. Bio sam svedok jednog takvog događaja na jesen 2002. kada sam s delegacijom Vlade Srbije išao u Prizren. Pratnju su nam obezbeđivali američki vojnici u okviru Kfora s desetinom "hamera" na zemlji i "crnim jastrebovima" na nebu. I ta pratnja je zalutala kod Podujeva i nije mogla da nađe put. I zato Eskobar može biti u pravu - nisu imali nameru.
ALI pravo pitanje je šta bi Eskobar rekao kada bi, na primer, trojica pripadnika nekog meksičkog kartela "zalutala" na nekoliko kilometara od El Pasa u Teksasu s "kalašnjikovima" i jedno pola tone kokaina. Da li bi im američka administracija to oprostila, izvinila se što ih je uhapsila i vratila nazad jer su tu bili slučajno i nisu imali nameru? Hau jes nou, što bi rekli Anglosaksonci (kako da ne, u slobodnom prevodu na "naš").
Nikakvu lošu nameru nije imao ni Hasan Abazi, kojeg je srpska policija uhapsila 28. marta 2012. kod prelaza Končulj pod optužbom za špijunažu i trgovinu drogom. To je, naravno, bilo neopravdano hapšenje, jer kakve bi veze mogao da ima Abazi, inače predsednik "Sindikata industrijalaca Kosova", sa ovakvim zlodelima? Čovek se bavi "kosovskom industrijom". Optužbe srpskih vlasti da je marta 1999. godine prikupljao podatke vojnog karaktera o pokretima, položajima i opremljenosti vojske i policije i dostavljao ih OVK koja ih je potom prosleđivala NATO-u su sigurno izmišljotina, a i ako nisu, to je bila njegova patriotska dužnost.
JOŠ je jedna veza slučaja "Hasan Abazi" sa ovim što se dešava sada, osim očigledne paralele da se radi o hapšenju kosovskih Albanaca na prostoru centralne Srbije. Za taj deo priče važne su dve stvari. Prva je da "proevropska opozicija", a vala pomalo i ova druga, uporno tvrde da predsednik Srbije Aleksandar Vučić i takozvani premijer takozvanog Kosova Aljbin Kurti imaju nekakav "dil". Po toj teoriji je, između ostalog, Vučić povukao na miting u Beograd Srbe s Kosova i Metohije kako bi Kurtijevi policajci upali u opštine, a Kurti mu je uzvratio slanjem trojice "lutalica" da ih pohapsi i time skrene pažnju naroda s velelepnih protesta protivu nasilja.
To je jedna teorija zavere. A postoji i druga, koja mnogo više liči na praksu zavere. Nije li znakovito što se za ljudska prava kosovskih policajaca opremljenih kafom i ratlukom i njihovo ekspresno oslobađanje iz srpskog kazamata zalaže jedan od najpoznatijih advokata u Srbiji Čedomir Stojković? Poznat po svom političkom aktivizmu, a ne profesionalnim dometima, da bude jasno. A taj politički aktivizam čine i napori da se toliko odreknemo sebe zarad EU i NATO-a da odbacimo i svoju zastavu i prigrlimo neku koju su izmislili on i njegovi. Za to se, naravno, zalaže šetanjem protiv nasilja.
KAD smo kod te šetnje protiv nasilja, tu postoji još jedna mnogo zanimljivija i indikativnija paralela. Gorepomenuti Hasan Abazi je, pored toga što je sindikalni kosovski industrijalac, otac izvesnog Hakija Abazija, vrlo značajne figure ne samo u "kosovskom" političkom životu nego, nažalost, i ovom našem. Na "Kosovu" je Haki bio potpredsednik "Vlade Kosova", a sada je poslanik Kurtijevog "Samoopredeljenja" u "parlamentu" južne srpske pokrajine. Važnije od toga, Haki Abazi je bio direktor Rokfeler fondacije za Balkan i s tog mesta doslovno gospodario najvećim delom nevladinog sektora u Srbiji.
Postoje navodi i da je posebno blizak bio s organizatorima protesta kolokvijalno nazvanog "Žuta patkica", koji su predvodnici "srpskog ustanka protiv nasilja". Njegovu moć u Srbiji najbolje je ilustrovala upravo epizoda s hapšenjem njegovog oca kada je njegovo oslobađanje tražila čitava "slobodoumna javnost" u Srbiji s ambasadama na čelu. Tada među njima nije bilo advokata Stojkovića, valjda je još mislio da se može probiti radeći ono za šta se školovao.
Sve je to stvar dogovora, kažu, samo je pitanje kog dogovora. Da li dogovora Vučića i Kurtija da gaženjem kosovskih Srba smanje pritisak koji na vlast vrše antinasilni demonstranti u Beogradu? Da li dogovora da se na Vučića i državu Srbiju istovremeno izvrši pritisak na dva fronta? Procenite sami. A put u pakao je popločan najboljim namerama.
STEPA KOD JEDRENA OSVETIO UGLjEŠU I VUKAŠINA: Pre 85 godina u Čačku preminuo vojvoda Stepa Stepanović, veliki srpski vojskovođa
BRIŽLjIVO upakovane dve nagorele voštanice i jedna raskošna osmanska sablja pronađene u skromnoj sobi Stepe Stepanovića posle njegove smrti 27. aprila 1929. otkrile su da veliki vojskovođa nije smatrao pobede na Ceru i Solunskom frontu najvažnijim bitkama koje je vodio, već osveta srednjovekovnih srpskih vitezova izginulih u Maričkoj bici.
28. 04. 2024. u 06:30
REZOLUCIJOM O SREBRENICI PRIKRIVAJU SVOJE ZLOČINE: Nemačka istorijski falsifikat potura na godišnjicu oslobođenja Dahaua, fabrike smrti
NEMAČKA koja je glavni sponzor sarajevske „Rezolucije o Srebrenici“ pokušava da progura taj cinični istorijski falsifikat kroz Generalnu skupštinu UN u vreme jedne tragične godišnjice, oslobođenja koncentracionog logora Dahau, nespornog svedočanstva o najvećem genocidnom programu u istoriji čovečanstva čiji je autor – Nemačka.
28. 04. 2024. u 07:00
LjUDI SE ČUDE: Žika prima OGROMNU penziju - "službenik tri puta proveravao, nije mogao da veruje"
"TAJNA je u tome što je mene pokojni Aleksandar Tijanić naučio da to tako radim..."
26. 04. 2024. u 22:32
Komentari (1)