OD „FIĆE“ I PARADAJZ-TURIZMA DO APLIKACIJA I OL-INKLUZIVA: Kako smo nekada osvajali Jadran, a gde letujemo danas

Danas, kada se pakovanje za more svodi na brzu proveru digitalnih kodova, rezervisanje smeštaja preko globalnih aplikacija i paničnu uplatu dodatnih gigabajta rominga, sećanje na nekadašnja letovanja u bivšoj Jugoslaviji deluje kao priča sa druge planete.

ОД „ФИЋЕ“ И ПАРАДАЈЗ-ТУРИЗМА ДО АПЛИКАЦИЈА И ОЛ-ИНКЛУЗИВА: Како смо некада освајали Јадран, а где летујемо данас

Foto: Profimedia

U vreme kada su se aranžmani uplaćivali preko radničkih sindikata na bezbroj rata, a kućni budžet pred put krpio ispisivanjem kultnih dinarskih čekova na odloženo, priprema za Jadran bila je ozbiljan porodični projekat koji je trajao nedeljama. Sam odlazak na more nije bio samo odmor, već kolektivna društvena avantura koja se prepričavala sve do narednog leta.

Od Jadranske magistrale do auto-puteva i čartera

Odlazak na put u „fići“, „zastavi 101“ ili „jugu“, uz pakovanje četvoročlane porodice i brda kofera na improvizovani krovni gepek, bio je standard jugoslovenske srednje klase. Na more se kretalo isključivo noću kako bi se izbegle paklene vrućine, a rute preko Ibarske magistrale, nepredvidivog kanjona Morače ili planinskih prevoja kroz Bosnu bile su pravi testovi izdržljivosti. Kuvanje motora na usponima i dolivanje vode iz plastičnih kanistera bili su sastavni deo putnog folklora. Obavezna stanica bio je neki kultni jagnjeći pečenjar pored druma ili porodični piknik na travi, uz pohovanu piletinu, paradajz i kuvana jaja iz ručnog plastičnog frižidera sa ulošcima od leda.

Danas se na more putuje neuporedivo brže i bezbednije, ali za mnoge i znatno bezličnije. Savremeni turisti, zatvoreni u klimatizovane automobile, biraju moderne auto-puteve kroz Severnu Makedoniju i Grčku, uz elektronske tagove, kupuju e-vinjete kroz Bugarsku, ili koriste direktne čarter letove koji ih za sat vremena vode do egejskih ili turskih plaža. Sva nekadašnja „avantura“ na putu danas se svela na nervozu zbog čekanja na graničnim prelazima i panično praćenje kamera AMSS-a u realnom vremenu na ekranima pametnih telefona.

Jadranska obala ustupila mesto Egeju

U vreme SFRJ izbor destinacije bio je jednostavan — išlo se na „naše“ more. Od Istre i Kvarnera, preko Makarske rivijere, pa sve do dubrovačke regije i crnogorske obale, Jadran je bio glavna letnja pozornica. Svako je tada imao svoje parče obale: Slovenci i Zagrepčani uglavnom u Istri i na Krku, Beograđani u Dalmaciji i Crnoj Gori, dok je radnička klasa masovno hrlila u sindikalna odmarališta Baškog Polja, Gradca ili Bečića.

Danas je geopolitika potpuno prekrojila turističke mape. Grčka je postala neformalno „srpsko more“, gde oblasti poput Halkidikija, Olimpijske regije i Lefkade svake godine ugoste stotine hiljada naših građana. Crna Gora je uspela da zadrži svoju tradicionalnu publiku, dok Hrvatska, prelaskom na evro i zbog drastičnog skoka cena, danas predstavlja izbor isključivo za one sa dubljim džepom. Sve popularniji su Turska, Egipat i Tunis zbog pristupačnih „ol-inkluziv“ aranžmana, o kojima se u Jugoslaviji nije ni razmišljalo. Velike promene doneli su i nedavni ratni sukobi na Bliskom istoku. Zbog blizine kriznog žarišta i bezbednosnih izazova, doskora veoma popularan Kipar, naši turisti sve češće menjaju za sigurnije mediteranske luke — Italiju, Španiju, pa i Ostrvo vitezova, Maltu.

Od radničkih odmarališta do privatnih apartmana sa pet zvezdica

Najveća razlika između dva vremena leži u načinu smeštaja. Stub tadašnjeg turizma bila su radnička odmarališta preko kojih su sindikati omogućavali plaćanje na rate, a zaposleni delili zajedničke trpezarije, kupatilo na kraju hodnika i nezaboravne plesne večeri na terasama uz živu muziku lokalnih bendova. Oni koji nisu putovali preko firme, birali su kampovanje pod šatorima ili tradicionalni smeštaj „sobe sa upotrebom kuhinje“ kod primorskih domaćina, koji su turiste dočekivali na autobuskim i železničkim stanicama nudeći slobodne krevete i sobe, dok su za strane goste ljubomorno čuvali kartonske natpise sa legendarnim „Zimmer / Rooms“.

Savremeni turizam, pak, traži apsolutnu privatnost i besprekoran komfor. Danas se najviše cene apartmani sa klima-uređajem, brzim internetom, pametnim televizorima i osiguranim parking mestom, dok oni sa dubljim džepom biraju komplekse sa privatnim bazenima i video-nadzorom. Pojam „radničko odmaralište“ odavno su zamenili moderni hotelski lanci, dok se nekada srdačni kontakt sa domaćinom danas sveo na kucanje šifre za digitalni sef (key box) pored ulaznih vrata, iz kojeg uzimate ključ, a da nikoga i ne vidite.

Paradajz-turizam u novom ruhu

Iako se mnogo toga promenilo, neke navike su se pokazale potpuno otpornim na vreme. Pojam „paradajz-turizam“, skovan upravo na jadranskim plažama kako bi ironično opisao goste koji nose sopstvenu hranu da ne bi trošili novac u restoranima, živ je i danas.

Naravno, danas u Grčku retko ko nosi zamrznute sarme i punjene paprike u ručnim frižiderima kao sedamdesetih ili osamdesetih godina, ali su gepeci naših automobila i dalje redovno napunjeni domaćim suvomesnatim proizvodima, kafom, grickalicama, pa čak i dugotrajnim mlekom. Filozofija ekonomičnog letovanja uspešno je preživela smenu generacija. Ručak na plaži iz sopstvene rashladne torbe i dalje je realnost za veliki broj naših porodica. Jedina suštinska razlika je u tome što se namirnice danas sve manje vuku od kuće, a sve više kupuju u velikim međunarodnim diskontima na ulazu u primorska mesta.

More kao potreba

Vreme SFRJ ostalo je upamćeno kroz piskavi zvižduk voza na pruzi Beograd–Bar, miris primorske borovine, legendarnu kremu za sunčanje „Coppertone” i onaj gotovo zaboravljeni osećaj potpune bezbrižnosti u kojem se preko noći nisu zaključavale ni hotelske sobe ni šatori. Danas letujemo tehnološki opremljenije i uz širi izbor destinacija, ali neretko pod psihološkim pritiskom da svaki kadar sa plaže istog trenutka objavimo na društvenim mrežama.

Promenile su se države, granice, valute i automobili, ali je suština našeg čoveka ostala potpuno ista: celogodišnje maštanje i štednja za onih deset dana kada zvuke vrelog gradskog asfalta konačno menjamo za umirujući šum morskih talasa.

BONUS VIDEO: 
ANKETA: Pitali smo Beograđane gde letuju ove godine

Od „markice“ do Instagram „storija“

Nekada je prvi ritual po dolasku na more bio odlazak do najbližeg kioska po paket razglednica, mukotrpno lizanje markica i pisanje onih čuvenih, uvek istih rečenica: „Puno pozdrava sa sunčanog Jadrana za mamu, tatu, babu, tetku i komšiju Miću, vreme je lepo, hrana odlična“. Te razglednice su u poštanske sandučiće u Srbiji neretko stizale tek desetak dana nakon što se porodica već vratila kući sa oljuštenim ramenima i predala filmove na razvijanje. Tek tada bi rodbina i prijatelji saznali gde ste zapravo bili.
Danas je taj ritual zamenjen virtuelnim dokazivanjem na Fejsbuku i Instagramu. Letovanje više nije samo odmor za dušu, već ozbiljan projekat za prikupljanje „lajkova“. Slika sa plaže, čaša sa egzotičnim koktelom u prvom planu i stopala u plićaku moraju se plasirati preko Instagram „storija“ istog trenutka kada se stigne na plažu – jer, ako snimak nije „okačen“ u realnom vremenu, kao da se niste ni kupali. Status u društvu se više ne dokazuje štampanim kartonom u poštanskom sandučetu, već brojem pregleda na profilu i ljubomorom koju virtuelno budimo kod onih koji su tog leta ostali na vrelom gradskom asfaltu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

Konkurs je otvoren: ko zakasni – ostaje bez šanse za ROMA Company subvencije