VRUĆINE DOLAZE, ALI NE I LETO KAKVO SE NE PAMTI: Meteorolog Nedeljko Todorović o vremenu u letnjim mesecima

LETO kalendarski još nije ni počelo, a u medijima se već najavljuju ekstremne vrućine i klimatske pojave kakve, navodno, do sada nisu zabeležene. Meteorološka statistika, međutim, često nudi znatno manje dramatičnu sliku od one koja dominira naslovnim stranama. Podaci prikupljani decenijama, pa i više od jednog veka, pokazuju da su na Balkanu i u našoj zemlji i ranije beleženi dugi toplotni talasi i temperature više od 40 stepeni.

ВРУЋИНЕ ДОЛАЗЕ, АЛИ НЕ И ЛЕТО КАКВО СЕ НЕ ПАМТИ: Метеоролог Недељко Тодоровић о времену у летњим месецима

Foto: D. Dozet

U vreme junskog zahlađenja i nevremena koja će biti ovih dana u nekim delovima zemlje, prekidajući prvi manji talas vrućina, meteorolog Nedeljko Todorović za "Večernje novosti" govori kakvo leto očekuje Srbiju, kao i koliko dana sa ekstremno visokim temperaturama.

- Kod nas leto ne može da bude hladno, pitanje je samo koliko će biti toplo - uz osmeh kaže Todorović. - Poznato je da dugoročne prognoze nisu naročito pouzdane. U mesečnim prognozama obično se navodi da će srednja temperatura biti dva ili tri stepena iznad proseka, ali to znači smenjivanje toplijih i svežijih perioda. Biće dana sa temperaturama iznad prosečnih vrednosti, a zatim će uslediti osveženja praćena pljuskovima, nepogodama i padom temperature. Nekad su takva kolebanja izraženija, a druge godine su manja.

DUNAV SE MOGAO I PREGAZITI

Foto: D. Milovanović

 

NEKE od pisanih tragova o ekstremnim vremenskim pojavama iz vremena pre početka zvaničnih meteoroloških merenja i osmatranja merenja u svojoj knjizi "Istorija meteorologije" objavio je prof. dr Mlađen Ćurić, redovni profesor u penziji Katedre za meteorologiju Fizičkog fakulteta u Beogradu. Pozivajući se na zapise iz manastirskih i starih knjiga, on u svom delu podseća da je, na primer:

* 1510. u julu, na planinama današnje Srbije bilo oko četiri pedlja snega

* 1610. grad uništio vinograde na Fruškoj gori

* 1616. u novembru, "poplava u Popovom polju nosila je kuće i davila ukućane, bujica valjala veliko kamenje"

* 1676. prvi sneg kod manastira Mileševa pao 8. avgusta

* 1746. oko Nikoljdana, u Zvorniku rodile jagode

* 1810. u junu mraz uništio useve, potom pao sneg koji se nije topio dva dana

* 1834. od aprila do oktobra kiša pala samo dva puta, a Dunav se kod Zemuna mogao i pregaziti 

Todorović smatra da se od sezonskih prognoza često očekuje više nego što one realno mogu da pruže.

- Nemoguće je dva ili tri meseca unapred prognozirati kada će biti pljuskova, nepogoda ili dužih toplih perioda. Zato je besmisleno ulaziti u takve detalje. One mogu da daju samo opštu sliku da li će neki period biti topliji ili hladniji od proseka. Prosečne vrednosti temperature i padavina na kraju mogu da budu u skladu sa prognozama, iako su vremenske prilike tokom sezone veoma promenljive - kaže Todorović.

Upoređujući ovu godinu sa prošlom, Todorović ističe da je početak sezone za sada umereniji.

- Ako posmatramo statistiku, period letnjih temperatura traje otprilike od kraja maja do sredine septembra. Srednji datum pojave temperature od 30 stepeni je 28. maj, a ove godine smo je imali 26. maja. To je razlika od svega dva dana, što znači da je leto stiglo sasvim uobičajeno. Ove godine, jun je manje topao i manje sušan nego što je bio prošle. Ako posmatramo podatke za poslednjih sto godina, zasada nema ničeg neobičnog. Jul i avgust će verovatno biti nešto topliji, a najveće vrućine tradicionalno se javljaju od sredine jula do polovine avgusta. Tada se najčešće beleže temperature od 35 stepeni i više, koje najviše opterećuju ljudski organizam. Realno je očekivati da ovog leta bude između deset i dvadeset takvih dana - kaže Todorović.

GLAVNI REGULATOR - VODENA PARA

TODOROVIĆ smatra da se u raspravama o klimi često precenjuje uloga ugljen-dioksida:

- Efekat staklene bašte postoji, ali nije presudan. Po mom mišljenju, ugljen-dioksid nije glavni uzrok porasta temperature. Postoji, zapravo, obrnuta zakonitost: kada raste temperatura, naročito temperatura okeana, onda se povećava i količina ugljen-dioksida u atmosferi. Okeani predstavljaju najveći rezervoar ugljen-dioksida. Kada se voda zagreva, deo tog gasa prelazi u atmosferu, a kada se hladi, ponovo se vraća u vodu. Glavni regulator temperature, i na regionalnom i na globalnom nivou, jeste vodena para. Njen efekat staklene bašte višestruko je veći od efekta ugljen-dioksida. 

Jedan od argumenata na koji se Todorović često poziva jesu dugoročni ciklusi u pojavi toplijih i svežijih perioda. Analizom meteoroloških merenja koja se u Srbiji vode još od kraja 19. veka, uočavaju se višedecenijski periodi u kojima su veoma topla leta češća, kao i razdoblja kada su takve pojave ređe. Te se ne odnosi samo na Srbiju, već je, prema njegovim zapažanjima, prisutno i u drugim delovima Evrope i Severne Amerike.

- Ti ciklusi traju oko četiri decenije - kaže Todorović. - U prvoj polovini prošlog veka bilo je više toplih i sušnih leta. Zatim je od šezdesetih godina do sredine osamdesetih usledio svežiji period. Tokom sedamdesetih godina temperatura od 35 stepeni izmerena je samo dva puta. Od kraja osamdesetih ponovo smo ušli u topliji ciklus, što se vidi i po broju dana sa temperaturama od 35 stepeni i više. Ako bi se to nastavilo, u narednim decenijama moglo bi da dođe do postepenog smanjenja broja dana sa ekstremno visokim temperaturama.

Glavna odlika naših leta jeste promenljivo vreme sa dužim periodima stabilnih vremenskih prilika. Često imamo sedam do deset dana bez padavina, a zatim dva ili tri dana sa jakim pljuskovima i nepogodama.

RATOVI NE MENjAJU KLIMU

DOK traju sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku, često se mogu čuti tvrdnje da su ekstremne vrućine, suše ili obilne padavine posledica ratnih dejstava.

- Ratovi koji se vode ne utiču na klimu. Njihove posledice su lokalnog tipa - kaže naš sagovornik. - Veliki požari, eksplozije i razaranja nesumnjivo mogu da pogoršaju kvalitet vazduha i da privremeno utiču na stanje životne sredine u neposrednom okruženju. 

- Te nepogode su najčešće lokalne - ističe Todorović. - Tada se ponegde pričini šteta, javljaju se bujice, manje poplave i vododerine. Kada dođe do izlivanja manjih vodotoka, šteta je često posledica toga što su objekti građeni suviše blizu rečnih korita. U gradovima je dodatni problem to što kanalizacioni sistem ne može odjednom da primi svu vodu kada se za kratko vreme sruči jak pljusak. Zato se ona zadržava u podvožnjacima i udolinama, a niz strme ulice teče velikom brzinom. Na Banovom brdu, na primer, često se formiraju gradske bujice. Slično je i na Autokomandi, gde se posle obilnih padavina voda ponekad zadržava satima. Beograd ima više takvih kritičnih tačaka. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

IMALA SAM 43 KILOGRAMA, BILA NA IVICI ANOREKSIJE: Milena Ćeranić prošla pakao - Modrice su bile svuda