RODNI GRAD OBRISAO GORČINU: Kako je crkva „vratila“ Justina Popovića u rodno Vranje (FOTO)

Jedan od najučenijih i najznamenitijih Vranjanaca, otac Justin Popović, proglašen za svetitelja i priznat kao jedan od najznačajnijih srpskih teologa 20. veka, danas ima svoje mesto u duhovnom životu grada iz kojeg je nekada otišao sa gorčinom.

РОДНИ ГРАД ОБРИСАО ГОРЧИНУ: Како је црква „вратила“ Јустина Поповића у  родно Врање (ФОТО)

Foto: J.S.

Tradicionalno, 14. juna, već šesnaest godina unazad, Vranjanci u crkvi u naselju Češalj – gde se nalazi i Međunarodni svepravoslavni centar koji nosi njegovo ime – proslavljaju dan posvećen svom sugrađaninu.

Kada je Justin Popović razgovarao sa pokojnim profesorom Momčilom Zlatanovićem o Vranju, izgovorio je rečenicu koja je ostala upamćena i koja se ne da zaboraviti:

„Nikada više moja noga tamo neće kročiti.“

Njegov odnos prema rodnom gradu bio je obeležen dubokim ogorčenjem. Komunističke vlasti su mu oduzele porodičnu kuću u Baba Zlatinoj ulici i srušili je buldožerima, imanje u selu Trebešinje, pa čak i porodično groblje. Osećaj progonstva i poniženja bio je toliko snažan da je Justin, iako rođen u Vranju 1894. godine, odlučio da ode iz grada u kojem je započeo život.

- Još bolnije je rečenica koju je izgovorio profesoru Zlatanoviću „Čak i kada putujem vozom, od Vranjske Banje do Ristovca gledam na suprotnu stranu od Vranja“. Ta slika – čoveka koji okreće pogled od rodnog mesta – postala je simbol njegovog raskida sa gradom – kaže novinar Radoman Irić.

Foto: J.S.

 

On posebno naglašava da ne sme da se izostavim podatak da je kasnije svoj duhovni identitet vezao za manastir Ćelije kod Valjeva, gde je proveo ostatak života i gde je kanonizovan kao sveti Justin Ćelijski, a ne Vranjski.

- Upravo ta promena epiteta pokazuje koliko je raskid bio potpun. Možda je jedna od najvažnijih stvari koju je Eparhija Vranjska uradila ta što je uslovno rečeno Popovića „vratila u rodni grad“ – mišljenja je dugogodišnji novinar i publicista.

PREDAVAO I PATRIJARHU PAVLU

Među najznačajnije njegove učenike ubrajaju se: mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović, episkop zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije Jevtić, episkop raško-prizrenski Artemije Radosavljević i episkop bački Irinej Bulović. Zanimljivo je da je na Bogoslovskom fakultetu predavao je dogmatiku i patrijarhu Pavlu.

Sa njim se slaže i kustos Centra "Justin Popović" Marija Stanković koja podseća da je 1993. godine Eparhija vranjska podnela molbu opštinskim vlastima u Vranju da se plac na kome se nalazila rodna kuća ave Justina dodeli Pravoslavnoj eparhiji vranjskoj i već naredne 1994. godine, položen je kamen temeljac, u prisustvu više episkopa, sveštenstva i naroda.

- Nakon dužeg prekida u gradnji, kuća je konačno završena i osvećena 14. juna 2004. godine - pojašnjava kustos Međunarodnog Svepravoslavnog centra Marija Stanković.

Foto: J.S.

 

U njoj se danas nalaze delovima nameštaja mitropolita skopskog Josifa, književni kutak sa delima oca Justina, kao i pisaca koji su pisali o njemu. 

Prizemlje kuće uređeno je kao galerijski prostor, sa stalnom postavkom fotografija iz života Svetog Justina, gde se nalazi i kao i petnaestak ličnih predmeta oca Justina.

Sve češće putnici namernici iz celog sveta otvaraju kapiju dvorišta, gde je iz temelja podignuta nekada srušena kuća Blagoja Popovića. 

 - Ti lični predmeti koji se nalaze u galeriji stigli su iz manastira Ćelije i nemaju veliku materijalnu vrednost, ali je duhovna i istorijska vrednost neprocenjiva i zbog toga se mi prema njima odnosimo sa mnogo poštovanja i izložene su tako da ih i dalje štitimo od zuba vremena. Među predmetima su jedna odežda, diptih, tri olovke, ćilim, peškir... - nabraja kustos Marija Stanković.

Foto: J.S.

 

Novokanonizovani srpski svetitelj Justin Popović rođen je u Vranju 1894. godine na veliki hrišćanski praznik Blagovesti, upokojio se 7. aprila 1979. u manastiru Ćelije kod Valjeva. Bio je arhimandrit manastira Ćelije, doktor teologije, profesor Beogradskog univerziteta i duhovnik. Naša sagovornica kaže da nije Popovića boleo samo odnos vlasti prema njemu, već i ožiljci tragedije iz rane mladosti su verovatno odredile njegov životni put.

- Poreklom iz svešteničke porodice,Blagoje je teško podneo nesrećnu smrt brata koji je poginuo kao student, kada je ispao iz voza vraćajući se kući, te od tada želi da bude bliže Bogu i samim tim bliže stradalom bratu, tako i počinje njegov svetovni put - priča Stanković.

Foto: J.S.

 

Najveća svetinja koja se u njemu čuva jeste deo svetih moštiju Prepodobnog ave Justina, dobijenih 2019. godine iz manastira Ćelije - kaže Marija Stanković.Tako su se na neobičan način "pomirili" Vranje i jedan od njegovih najznamenitijih Vranjanaca.

 

Životni put Justina Popovića

Tokom Prvog svetskog rata Blagoje biva mobilisan u "đačku četu" pri vojnoj bolnici u Nišu, a kasnije se zajedno sa vojskom i sveštenstvom povlači preko Albanije. Stigavši u Skadar, Blagoje moli patrijarha Dimitrija za monaški postrig, i tada bogoslov Blagoje postaje monah Justin. Preko Barija stiže u Pariz, iz Pariza u London. U Engleskoj studira teologiju na Oksfordu i sam se izdržava. Bez diplome se vraća u Srbiju 1919. godine. Živeo je u Češkoj, zatim predavao u Karlovačkoj bogosloviji, bio je profesor i u Bitoljskoj bogosloviji. Od 1934. je profesor Bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Zajedno sa Branislavom Petronijevićem osnovao je Srpsko filozofsko društvo.

Po izbijanju Drugog svetskog rata, otac Justin boravi po mnogim manastirima. Najviše vremena je provodio u ovčarsko-kablarskim manastirima, u kojima je i uhapšen posle rata od strane komunističkih vlasti. Posle pritvora, premestio se u manastir Ćelije kod Valjeva.

 

 

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

OSVEŽENJE, ADRENALIN I PORODIČNA ZABAVA: Vodič kroz najbolje akva-parkove u Srbiji ovog leta!