VUČJE MALO, A BAŠTINA VELIKA: Leskovačka varoš na putu da postane prvi zaštićeni kulturni predeo u Srbiji (FOTO)

Leskovačka varoš Vučje i njena okolina su na pravom putu da postanu prvi kulturni predeo koji će biti stavljen pod zaštitu države. Niški Zavod za zaštitu spomenika kulture već godinama istražuje ovu varošicu „načičkanu“ bogatim nasleđem kojim se svi Leskovčani ponose.

ВУЧЈЕ МАЛО, А БАШТИНА ВЕЛИКА: Лесковачка варош на путу да постане први заштићени културни предео у Србији (ФОТО)

I. Mitić

Duž toka reke Vučjanke, na relativno malom prostoru, nižu se važni ostaci industrijske arhitekture i značajnih inženjerskih poduhvata, građanske vile i sakralni objekti. Tu je narodno graditeljstvo, kao i srednjevekovno utvrđenje Skobaljić grad. Sve ovo i još mnogo toga uklopljeno je u izuzetno prirodno okruženje kanjona reke čija nam prošlost poručuje da je razvoj privrede moguć uz očuvanje prirode i kulturnog nasleđa.

I. Mitić

Vučje pruža posebnu atmosferu i osećaj koji jača kako se približavate ovom mestu, a kada se krene ka kanjonu Vučjanke on je sve intenzivniji i upečatljiviji. Ova reka povezuje staru fabriku tekstila, radničke kolonije, rezidencijalni deo, porodičnu vilu vlasnika fabrike štofa, stanove za radnike i inženjere, stare vodenice, crkvu, kao i jednu od najstarijih hidrocentrala u Srbiji, u podnožju planine Kukavica.

SAMOJLOV I TEOKAREVIĆI

MNOGE objekte u Vučju, na poziv industrijalca Lazara Teokarevića (1894-1988), projektovao je arhitekta Grigorije Samojlov (1904-1989), koji je kao mladić, sa ocem, iz Rusije emigrirao u Kraljevinu SHS. U kompleksu su bili fabrika, radničke zgrade, administrativni objekti, mala i velika vila Teokarevića. On je tako dao izgled današnjem Vučju. Projektovao je i crkvu, zadužbinu Vane Teokarević i trojice njenih sinova. Osvećena je 1938. i jedno je od najznačajnijih i najoriginalnijih ostvarenja novijeg srpskog crkvenog graditeljstva. Za ovo delo Samojlov je nagrađen Ordenom Svetog Save. Poznat je i po projektovanju različitih tipova građevina, od porodičnih kuća do monumentalnih javnih zdanja i nekih od najlepših enterijera beogradskih palata tog doba. 

- Već smo započeli predloge za stavljanje centra Vučja, vodenica i crkve pod zaštitu države. Vučje smo, međutim, prepoznali kao kulturni predeo, jer smo uvideli da zaštita pojedinačnih građevina nije dovoljna i da je neophodno da se sagleda širi prostor odnosno povezanost ljudi sa okruženjem i koliko je ona uticala na način života i stvaranje posebnog identiteta - objašnjava arhitekta Ivana Cvetković, viši konzervator Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Nišu.

Tim ovog zavoda je pre četiri godine, uz podršku Ministarstva kulture, uradio najveći deo terenskog istraživanja, snimanja i dokumentovanja, a sada i izradu studije odnosno monografije, dokumentarnog filma i izložbe o varošici koja bi sa svim svojim nasleđem mogla da postane svojevrsni muzej.

- Vučje to, na neki način, već jeste. Ova varošica to zavređuje, ali ne da bude onaj zamrznuti, već živi muzej koji će nastaviti da se razvija i da se oplemenjuje, uz poštovanje svoje prošlosti. Cela Leskovačka kotlina odnosno njeno petorečje je izuzetno bogato nasleđem i ima slične karakteristike u širem smislu. Sve je povezano sa industrijom i njenim glavnim kompleksima u Leskovcu, Grdelici i u Vučju. Veliki je to i jedinstveni potencijal ne samo za Srbiju nego i za ceo region - ocenjuje Cvetkovićeva. 

I. Mitić

I dr Milan Prosen, profesor Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu, deleći sa nama utiske o Vučju, naglašava da je reč o izuzetnoj vrednosti koju treba obnoviti i koristiti za promociju leskovačkog kraja.

- Pre svega, priroda je nestvarna, bajkovita je. Nekako herojska, protkana istorijom, a vrhunac je doprinos porodice Teokarević. Ceo taj urbani prostor je izuzetan i sva rešenja arhitekte Grigorija Samojlova bila su izuzetno moderna za ono vreme, a opet humano izvedena i uklopljena u okolinu. Ovaj spoj prirode i kulturnog predela može da bude vrlo atraktivan za turiste i da donese novu vrednost lokalnoj zajednici koja, mnogim manifestacijama prepoznaje, oseća i čuva nasleđe - kazao je Prosen.

U Udruženju "Naše Porečje" veruju da će ovaj projekat pod nazivom "Kulturni predeo u slivu reke Vučjanke": monografija, kratki dokumentarni film (nagrađen na festivalu u Palermu) i izložba, postati zamajac ka krajnjem cilju: da ovo područje, prvo u Srbiji, dobije status kulturnog predela i to samo nekoliko godina od kada je takav vid zaštite predviđen zakonom.

ZASLUGE PROFESORA STANOJEVIĆA

ZA izgradnju prvih hidroelektrana u Srbiji zaslužan je univerziteteski profesor Đorđe Stanojević (1858-1921). On je isticao da vučjanski vodopad ima najviše snage u sebi, pa je tako odabrao kanjon Vučjanke da se u njemu, 1903, gradi druga hidroelektrana u Srbiji. Do Leskovca je tada izgrađen i prvi dalekovod, dug 17 kilometara. Vučjanska hidroelektrana podignuta je novcem 168 akcionara "Leskovačkog električnog društva", a ovaj grad i njegova industrija dobili su struju. 

- Konačno je ostvarena naša višegodišnja ideja da se na svetlost dana iznese i na stručan način predstavi javnosti bogatstvo jednog malog područja naše prelepe Srbije. Veoma smo ponosni na ovaj projekat i zahvalni stručnjacima Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Niša, koji su uložili veliki trud i znanje u predstavljanje našeg Vučja sa okolinom - zaključio je Srđan Mitić, predsednik "Našeg Porečja" čiji su članovi ponosni što su doprineli projektu kakvim ne mogu da se pohvale ni mnogo veće sredine u Srbiji. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

Otac Jovan: LJudi nisu imali dece dugo, posle molitve ovde bog ih je udostojio da dobiju potomstvo