NI TRAGA OD SRPSKIH KTITORA: U manastiru Treskavac kod Prilepa koji je iz temelja obnovio kralj Milutin, a bogato darivali njegovi naslednici

SVETA planina Treskavac pod vrhom na 1.400 metara nadmorske visine čuva drevni istoimeni manastir posvećen Bogorodici, čiji su najveći ktitori bili Nemanjići: Milutin, Stefan Dečanski i Dušan.

НИ ТРАГА ОД СРПСКИХ КТИТОРА: У манастиру Трескавац код Прилепа који је из темеља обновио краљ Милутин, а богато даривали његови наследници

Foto: Boris Subašić

Izduženi suri planinski greben proteže se od zidina Markovih kula nad Prilepom do surovog golog Zlatovrha nad njim, u koji često "treskaju" gromovi, čemu ime duguje planina koja je, nalik Atosu i Sinajskoj gori, smatrana svetom gorom hrišćanstva.

Mistika ovog predela postaje razumljiva i u našem visokotehnološkom svetu kada se stupi na hodočasničku stazu podno planinskog grebena. Ona počinje u podnožju impresivne srednjovekovne tvrđave i nastavlja se između fantastičnih kamenih figura koje su u kamenu uklesali vetar i voda, a završava se pod Zlatovrhom, koji je po legendi dobio ime po zlatnoj jabuci sa krstom koja je u srednjem veku na njemu stajala.

Tu stazu su svojim stopalima uklesali poklonici koji ovuda prolaze duže od dva milenijuma, a među njima su bili i srpski kraljevi i carevi i njihovo plemstvo. Proći njome nije lako ni sada, naročito na najopasnijem delu staze po glatkoj, strmoj kamenoj ploči koja se prelazi uz pomoć sajle za koju se penjač čvrsto pridržava. Nje nije bilo u srednjem veku, već se balansiralo po plitkim stepenicama, čiji se tragovi ponegde vide. Njima se peo i mali carević Uroš, sin Dušana Silnog, koga je otac poslao na poklonjenje Bogorodici Treskavačkoj. Zašto bi moćni vladar poslao svog jedinca na tako naporan i opasan poduhvat, upitaće se svako ko sa Treskavca pitoma pelagonijska polja vidi kao drugi, beskonačno udaljen svet.

Foto: Boris Subašić

 

Istražujući sveobuhvatno ovaj prostor, istoričarka umetnosti prof. dr Svetlana Smolčić Makuljević prva je ukazala da njegova svetost ne potiče od samog manastira, već od pokroviteljke i njega i cele planine - "Bogorodice Gore", koja je i pokroviteljka Svete Gore Atonske. Arheolozi su utvrdili da se pod Zlatovrhom u antici nalazio kompleks posvećen božanstvima Artemidi i Apolonu, koji je nasledila ranohrišćanska bazilika iz 4. ili 5. veka. To je gotovo preslikana priča sa Atosa, koji je u prethrišćansko vreme bio posvećen Artemidi i Apolonu, čiji se hram srušio kad se Bogomajka iskrcala na planinsko poluostrvo.

Ona je bila zaštitnica hrišćana - begunaca iz Pelagonije od nemilosrdnih rimskih progona, koji su odabrali da žive u planinskoj divljini da ne bi morali da se odreknu Boga. Ta stroga tradicija ranohrišćanskih podvižnika održala se do Dušanovog vremena, o čemu svedoči njegova hrisovulja, zlatopečatna darovna povelja posvećena celoj gori: "...gde postoji manastir Presvete Bogorodice, mesto koje zovemo Treskavac, koji nije toliko ukrašen i proslavljen građevinama i spoljašnjim uređenjem, koliko je ulepšan i proslavljen zakonom i pravilima svetih otaca koji u njemu žive. Jer, ako neko pohvali život monaha koji žive na Sinajskoj Gori ili na Svetoj Gori Atonskoj, neka pohvali i život i pravila ovih (monaha), koja nisu nimalo gora."

Foto: Boris Subašić

 

 

Dvomilenijumska hrišćanska priča o iskušenju prolaska napornim planinskim stazama i samoprevazilaženju na njima do prosvetljenja na planinskim vrhovima proživljava se i danas duž uske staze ka Treskavcu, čije strme i opasne delove brižljivo uređuju ljudi iz ovih krajeva. Njihova dirljiva posvećenost ima veličanstven spomenik - česmu sazidanu nedaleko od onog opasnog uspona po goloj steni. On bez pridržavanja za sajlu ne može da se savlada ni po suvom vremenu, a i po najmanjoj kiši, koje su na planini česte, to postaje pogibeljna, klizava strmina.

Građevinski materijal i alat kojim su podigli lepu česmu posvećenu Bogorodici Treskavačkoj ktitori su morali s mukom da donesu na leđima tim opasnim putem, prevazilazeći sami sebe. Pijući ledenu vodu koja pljušti iz njene slavine, preznojeni putnik pomisli da su graditelji česme anonimni samo na zemlji, a da su im imena upisana na nebu. Njihov bezimeni podvig je ogledalo svesti žitelja ovog dela Makedonije, nekada ispunjenog srpskim selima, gde predanje o Bogorodici Treskavačkoj nikada nije bilo samo legenda.

Foto: Boris Subašić

 

 

- U manastiru Treskavcu čuva se fotografija koja je snimljena na Zlatovrhu prilikom penjanja jedne grupe sveštenika i hodočasnika početkom 20. veka. Na njoj se, na prostoru neba iznad fotografisanih, prepoznaju obrisi figure, poput Bogorodičine. Vernici i sveštenstvo videli su u ovoj fotografiji svedočanstvo Bogorodičinog prisustva i njene zaštite nad manastirom. Informator Blaga Stamenković, rodom iz sela Dabnice, svedoči o legendi po kojoj je Bogorodica stalno prisutna u manastiru i kako se njeni koraci čuju u konacima - zabeležila je Svetlana Smolčić Makuljević.

Nažalost, nisu sve priče o Treskavcu lepe. One strašne i tužne počinju sa propašću srpskog carstva, koju je izazvao ambiciozni skorojević, gospodar Prilepa, kralj Vukašin Mrnjavčević. Posle smrti njegovog sina, kralja Marka, počele su osmanske pohare, ali ni one nisu uspele da rasteraju skromne monahe koji su se vraćali da čuvaju svetinju, koju je obnavljao srpski narod iz okolnih srpskih sela, o čemu su svedočili natpisi uklesani u kamen i ispisani na zidovima.

Foto: Boris Subašić

 

 

Kraj velike istorije Treskavca označili su zločini bugarskih "egzarhista", terorističkih komitskih grupa koje su silom zauzimale crkve i manastire da bi promenile identitet ovdašnjih Srba. Na taj način su oskrnavili i Treskavac, iz koga su ih isterali srpski četnici Jovana Babunskog, vojvode sa obližnje planine Babune. U međuratnom periodu, heroj balkanskih ratova i Velikog rata, novinar i pisac Stanislav Krakov, u reportažama je dokumentovao da su Bugari tokom okupacije sistematski uništavali srpske natpise i freske u crkvama i krali rukopise.

On je posetio Treskavac i ostavio svedočanstvo da je oživeo i da njegov obrazovani iguman istražuje istoriju svetinje, a arheološke nalaze šalje muzeju u Skoplju. Taj uspon je kratko trajao; u Brozovoj Jugoslaviji srpski identitet i baština su uspešnije uništavani i preotimani nego pod bugarskom okupacijom. Danas ne mogu da se vide one freske na kojima su prikazani srpski kraljevi i carevi, ktitori Treskavca. Na istočnom zidu priprate nekada se videla figura u vladarskom ornatu uz koju je stajao natpis:

Foto: Boris Subašić

 

 

Simeon Mirotočivi, Stefan Nemanja, skupljač srpskih zemalja. Nismo videli ni nju, ni predstave ktitora Milutina, Dečanskog, ni Dušana kome anđeo stavlja carsku krunu. Nismo imali čak ni koga da pitamo da li su freske uništene ili su skrivene gomilom najlona koji su tu navodno radi rekonstrukcije živopisa.

U prodavnici suvenira žena koja tu radi nudila nam je jeftine savremene ikone sa likom nepostojećeg bugarskog svetog cara, tvrdeći da je to verni prikaz freske iz manastira. Namrštila se kada smo upitali da li ima nekog srpskog vladara iz vremena kada je Treskavac doživeo najveći procvat.

SVEDOČANSTVO DANILA DRUGOG

NAJSTARIJI pisani trag o srpskim ktitorima Treskavca ostavio je arhiepiskop Danilo Drugi, savremenik i hagiograf Svetog kralja Milutina, svedočeći da je veliki vladar drevnu svetinju obnovio iz temelja: "Podiže dom presvete Bogorodice, dobre zaštitnice roda hrišćanskoga, u mestu zvanom Treskavac, i ispuni ga bogatim prinosima svojim, svim što je bilo potrebno za službu Bogu i prečistoj Materi Njegovoj. I posla tamo božanstvene i časne ikone, ukrašene zlatom i biserom i dragim kamenjem, i zavese, i zlatne i srebrne sasude, svećnjake i kadionice, i knjige božanstvene, koje su u potpunosti potrebne za crkveno ustavljenje.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Klikni na zvezdicu u gornjem desnom uglu i zaprati Novosti na Google News platformi

Komentari (0)

OTP Junior – Jedinstvena platna kartica i m-bank aplikacija u Srbiji za tinejdžere